Naslovnica Crkva Kardinal Burke ozbiljno zabrinut zbog završnog izvješća Sinode

Kardinal Burke ozbiljno zabrinut zbog završnog izvješća Sinode

1664
0

Kardinal Raymond Burke je pokazao ozbiljnu zabrinutost zbog završnog izvješća Sinode o obitelji, rekavši kako je zbunjujuće i nedostaje mu jasnoća u ključnim postavkama crkvenog učenja.

U komentaru za National Catholic Register, Burke analizira poglavlje s naslovom “Razlučivanje i integracija” – paragrafi 84. – 86., koji se bavi krštenim katolicima koji su civilno razvedeni i ponovno vjenčani.

Ovaj dio je “od izravnog interesa, zbog nedostatka jasnoće o temeljnim pitanjima vjere: nerazrješivosti braka o čemu oboje- i razum i vjera, uče sve ljude“.

Završno izvješće Sinode, koje nema učiteljsku težinu i ne mijenja doktrinu ili prethodnu disciplinu koja se tiče pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, poziva te vjernike da budu “više integrirani u kršćanskim zajednicama na različite načine“.

Burke je istaknuo da je “integracija sekularni pojam koji je teološki nejasan“.

Ne vidim kako to može biti ‘ključ pastoralne pratnje za one u nepravilnim bračnim zajednicama’. Ključ za njihovu pastoralnu skrb mora biti zajedništvo utemeljeno na istini o braku u Kristu, koja mora biti poštovana i u praksi, čak ako je jedna stranka u braku napuštena zbog grijeha druge strane.

Milost sakramenta ženidbe jača napušteni suprug koji vjerno živi bračnu vezu, te nastavlja tražiti spasenje za svog partnera koji je napustio bračno jedinstvo.

Poznajem, od djetinjstva- i dalje susrećem- vjerne katolike čiji su brakovi na neki način slomljeni, ali, vjerujući u milost sakramenta, nastavljaju živjeti u vjernosti njihovom braku. Oni očekuju od Crkvu pratnju koja će im pomoći da ostanu vjerni Kristovoj istini u svom životu“- rekao je Burke.

Kada izvješće Sinode citira stavku 84. iz Familiaris Consortio sv. Ivana Pavla II. o obvezi pastira za “pažljivim razlučivanjem situacija” kada je u pitanju nepravilna zajednica, Burke zove uporabu tog citata “zabludom”.

Iako u br. 84., sveti papa Ivan Pavao II. priznaje različite situacije u nepravilnim zajednicama i poziva pastire i cijelu zajednicu da im kao prava braća i sestre u Kristu po krštenju pruže pomoć, on ipak zaključuje: “Ali, Crkva potvrđuje njezinu praksu, utemeljenu na Svetom pismu, da ne priznaje euharistijsko zajedništvo rastavljenih i ponovno vjenčanih.‘”

On tada podsjeća na razlog za takvu praksu: Činjenicu da njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i postvareno u euharistiji.” On također s pravom primjećuje kako bi drugačija praksa mogla dovesti vjernike “u zabludu i zbunjenost u vezi nauka Crkve o nerazrješivosti braka“, zaključuje Burke.