Naslovnica Crkva Pobožnost pape Ivana XXIII. prema sv. Piu X.

Pobožnost pape Ivana XXIII. prema sv. Piu X.

1660
0

Ove nedjelje će Crkva slaviti proglašenje dva sveca, dvojice papa iz našeg suvremenog doba, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. O životu Karola Wojtyla se dosta zna- većina nas ima osobna sjećanja na njegovo papinstvo, ali o Angelu Roncalliu se puno manje pisalo. Uglavnom se papinstvo Ivana XXIII. svodi na saziv Drugog vatikanskog sabora, tijekom kojeg je i umro ne uspjevši osjetiti plodove koje je poželio za Svetu Crkvu.

Od posebne zanimljivost je njegova pobožnost prema papi Piu X. koju je Angelo Roncalli njegovao. Ovog papu i sveca se možda najmanje može povezati sa reformama koje je Ivan XXIII. zamislio, a znakovito je da je na dan svoje prve mise primio blagoslov osobno od pape Pia X. što je na neki način obilježilo njegovo svećenstvo.

Tako je 10. kolovoza 1904. godine, nakon mlade mise u bazilici sv. Petra, primljen u audijenciju pape Pia X. Položivši ruke na mladomisnikovu glavu, sveti mu je otac rekao: “Molit ću Gospodina da posebno blagoslovi vaše dobre nakane i da uistinu budete svećenik po srcu Božjem“.

Evo što je o tome događaju zapisao sam p. Ivan XIII u svom dnevniku:

Molitva svetom Piu X.

Na dan moje prve mise položili ste Vaše ruke na moju glavu, glavu tek zaređenog svećenika koji je klečao dok ste prolazili Vatikanom.

Uvijek sam čuvao u svom srcu uspomenu na tu gestu i na te nježne riječi dobrih želja i blagoslov koje su je pratile .
Od tada je prošlo pedeset godina. Vi ste sada stanovnik nebeskog Jeruzalema, radujete se u slavi svetaca, a svi kršćani vam se mole.

Skromni mladi svećenik je postavljen na Katedru Svetog Marka, gdje ste i Vi predsjedali s takvim sjajem naukom, vrlinom, i primjerom. O Sveti Oče Pio X., stavljam svoje povjerenje u Vas. Ne bojim se umrijeti. Ne odbijam raditi. Neka me vaša moćna ruka pomogne, tako da sve što mi je još preostalo učiniti u mom životu može biti za izgradnju, blagoslov i radost ovoj ljubljenoj djeci Venecije, vašoj djeci a i mojoj, s kojom je slatko živjeti, ali još vrijednije i radosnije osobno se žrtvovati u izlijevanju dobrote i pastoralne brige.

[Molitva za 50. obljetnicu Roncalli-evo ređenja za svećenika, kolovoz 1954., kao nadbiskup Venecije.]

Iskaz zahvalnosti za svećeničku službu:

Moje srce je ganuto kada pomislim na svoju godišnjicu ređenja za svećenika- 10. kolovoza 1904. – u crkvi Santa Maria u Monte Santo, Piazza del Popolo . … Svega se sjećam, iako je bilo prije pedeset sedam godina. Od tada osjećam sram zbog moje bezvrijednosti. “Moj Bože, moje Milosrđe.” … Nakon moje prve mise nad grobom svetoga Petra osjetio sam ruke Svetog Oca Pija X. položene na glavu u blagoslovu punom dobrih želja za mene i za svećenički život u koji sam tek ulazio; i nakon više od pola stoljeća (upravo pedesetsedma godina) ovdje su moje vlastite ruke ispružene radi blagoslova katolika, i to ne samo katolika- cijelog svijeta, u znak sveopćeg očinstva.

Ja sam nasljednik tog istog Pija X., koji je proglašen svecem, a ja još uvijek živim u istoj svećeničke službi kao što je živio on, njegovi prethodnici i njegovi nasljednici, svi postavljeni poput svetog Petra na čelo cijele Kristove Crkve, jedne, svete, katoličke i apostolske.

[Journal of a Soul, str. 302.; 10. kolovoza 1961.]

(Izvor: New Liturgical Movement)