Kako prepoznati pet faza vjerskog progona

Kako prepoznati pet faza vjerskog progona

1919
0
Podijeli objavu

Kao što ćete vidjeti, progoni ne dolaze niotkuda. One se grade u kulturi tijekom vremena dok se ne pretoče u strašna djela, pri čemu oni koji ih nanose- bez oklijevanje sebi pravdaju sve što učine.

Dok analiziramo ovih pet faza, teško je tvrditi da već nismo debelo ušli u četvrtu fazu u Europi i u Americi, te da sada polako ulazimo u završnu fazu.

Faza 1. Stvaranje stereotipa o ciljanoj skupini

Za stvaranje stereotipa potrebno je uzeti neku osobinu ili opservaciju ograničenog broja ljudi, generalizirati je kako bi se opisala cijela skupina, a zatim to neprestano ponavljati istom jačinom. To uključuje pojednostavljene i standardizirane koncepte ili poglede na skupinu na temelju promatranja ograničenog uzorka.

I tako je tijekom 1960-ih i 1970-ih u medijima stvorena karikatura o katolicima i drugim kršćanima koji slijepo vjeruju u Bibliju, koji su seljaci, mrzitelji znanosti, licemjeri, pravednici, staromodni, i tako dalje.

Katolici su također posebno optuženi za neurotično samooptuživanje i mržnju ili odbojnost prema seksualnosti. Osuđeni smo kao seksistička institucija popunjena svećenicima koji su seksualno ugroženi, ili su homoseksualci, ili pedofili. Označeni smo kao autoritarna instituciju koja je zapela u prošlosti, te s previše restriktivnim pravilima.

Uglavnom, kako to stereotipi već pokazuju, katolici su tužni, ljuti, dosadni, zaostali i represivni. Za mnoge koji prihvaćaju ove stereotipe, mi smo smiješna – čak i tragična – skupina koja je zaostala u praznovjerju prošlosti, nesposobna da odbaci “okove” vjere.

Opća klima ove vrste stereotipa postavlja temelje za sljedeću fazu.

Faza 2. Omalovažavati ciljanu skupinu zbog navodnih zločina ili ponašanja

Kako raste intenzitet plasiranja stereotipa, katolike i druge kršćane koji nisu slijedili ideologije kulturne revolucije se opisuje kao zatucane, štetne za ljudsko dostojanstvo i slobodu, netolerantne, mrzitelje, netrpeljive, nepoštene, homofobne, reakcionarne ili zapravo loše ljude.

Povijest Crkve se također opisuje samo u vidu litanija lošeg i represivnog ponašanja poput križarskih ratova i inkvizicije, odnosno mrzili smo Galilea i cjelokupnu znanost. Nema veze što je Crkva osnovala sveučilišta i bolnice, što su mnogi veliki znanstvenici bili svećenici, što je Crkva bila pokrovitelj umjetnosti, te što je propovijedanje Evanđelje donijelo red i civilizaciju u barbarska vremena nakon pada Rimskog carstva. Kritičari ih neće ni spomenuti, odnosno zasluge će pripasti svima osim Crkvi i vjeri.

Rezultat je stvaranje gnjeva prema vjernicima u društvu, te danas normalnim postaje javno iskazivanje anti-katoličke mržnje bez ikakvih posljedica.

Faza 3. Marginalizirati ulogu ciljane skupine u društvu
Nakon što se utvrdi (netočna) premisa kako su Crkva i vjera vrlo loše za društvo, pa čak i štetne za ljudsko dostojanstvo i slobodu, kritičari nastavljaju prema sljedećoj fazi kojoj je cilj protjerati Crkvu na društvene margine.

Za mnoge u sekulariziranoj kulturi, na vjeru se gleda kao nešto što mora nestati. Oni će možda dopustiti pjevanje neke naše pjesme unutar četiri zida crkve, ali vjera mora biti protjerana iz javnog diskursa.

U ovoj fazi postaje sve neprihvatljivije odnosno nedopustivo da bilo tko spominje Boga, moli javno ili na bilo koji način uključi svoju kršćansku vjeru u pitanja javne politike. Jaslice i božićna drvca se više ne smiju pojavljivati na javnim prostorima, čak ni u školama!

Nemojte ni razmišljati o spominjanju Isusa ili mu javno zahvaliti za neko postignuće. Možda bi mogli zahvaliti pjevačici Madonni, ali nikako ne pravoj Madonni.

LGBT zajednice mogu se postaviti kako žele i dijeliti kondome po lokalnim školama, ali kršćani ne smiju ni pisnuti … znate već, zbog odvojenosti Crkve i države …

Faza 4. Kriminalizacija ciljane skupine ili njihovog rada

Sve je više sudskih tužbi usmjerenih protiv Crkve i drugih kršćana koje se osude živjeti vjeru.

U više slučajeva se prisiljavalo katoličke bolnice da pruže informacije o ili preporuče pobačaj, a farmaceute da moraju osigurati “hitnu kontracepciju” (tj. abortifacient poznat kao pilula za dan poslije). Nekoliko dobrotvornih ustanova Katoličke Crkva koje se bave posvajanjem su već izgubile dozvolu za rad jer ne žele dati djecu gay parovima.

Jasno je da se kršćansko ponašanje pokušava kriminalizirati i da taj trend raste u ovoj kulturi, te signalizira početak gubitka vjerske slobode.

Mnogi zaista osjećaju kako je sasvim pravedno, posve politički korektno što se nastoji eliminirati utjecaj vjere na javno djelovanje.

Faza 5. Otvoreno proganjanje ciljane skupine

Ako se sadašnji trendovi nastave, kršćani – pogotovo vjerske vođe – neće biti daleko od suočavanja s teškim kaznama, odnosno zatočeništvom.

Već sada su u Kanadi i dijelovima Europe uhićeni neki predstavnici katoličkog klera i optuženi za “zločine iz mržnje” zbog propovijedanja katoličkog nauka o homoseksualnim aktivnostima.

Progon počinje gubitkom zaposlenja, onda tužbom, pa velikim novčanim kaznama, i na kraju slijedi zatvor za one koji odbijaju poštivati nove norme u društvo.

Ne vjerujete? Zvuči previše alarmantno? Ali izgleda kao da smo prilično blizu pete faze. Sami zaključite.

Zato se trebamo pripremiti.

Za one koji misle kako Bog ovo ne bi dopustio, zapamtite: Bog je dopuštao i vrijeme, i mjesto i ljude za progone od prvoga dana. Sam Isus nije bio izuzet od toga, a rekao nam je da će i nas svijet mrziti (npr. Ivan 15, 18-25).

A knjiga Otkrivenja kaže:

Je li tko za progonstvo, u progonstvo će ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.

(Otkrivenje 13,10)

Dakle, Gospodin dopušta neke patnje i mučeništva, zbog vjere, i traži od nas da izdržimo. Nitko od nas to ne traži, ali za neke od nas će u ovoj sve više militantno-sekularnoj kulturi doći progoni većih intenziteta i učestalosti. Ali ne zaboravite: Oni koji trpe zbog naviještanja vjere, te žive hrabro, imaju najviše časti u Kraljevstvu Božjem.

Ostanite čvrsto u vjeri!

Mons. Charles Pope