Naslovnica Crkva Društveno prihvatljivo kršćanstvo je prošlost

Društveno prihvatljivo kršćanstvo je prošlost

1330
0

Nisi li ti također jedan od njegovih učenika?!

“Više nije lako biti vjeran kršćanin, dobar katolik, autentičan svjedok istine Evanđelja“, rekao je profesor Robert George sa Sveučilišta Princeton na Legatus summitu u Floridi prošlog vikenda.

P1020569_810_500_55_s_c1Profesor George je dodao da se ljudi još uvijek mogu identificirati kao “katolici” sve dok ne vjeruju, ili barem potpuno šute o “onome što Crkva naučava o pitanjima kao što su brak, moral i svetost ljudskog života“.

Pa je nastavio: “čuvari onih normi kulturne ortodoksije koje poznamo pod imenom “politička korektnost”, će ipak garantirati udobnost onim katolicima koji se stide Evanđelja ” ili koji su spremni javno pokazati da se toga srame.

Profesor s Princetona, jedan od lidera pokreta za život i brak, podsjetio je nazočne na Kristove riječi: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.”…Mi američki katolici, smo se prilagodili, zaboravili smo, ili ignoriramo, tu bezvremensku evanđeosku istinu. Više ju ne možemo ignorirati.

Jesmo li “spremni dati svjedočanstvo o uvelike politički nekorektnim istinama Evanđelja, istinama za koje kulturna elita, oblikovana dogmama izraženog individualizma i ‘ja’ generacije liberalizma, ne želi ni da se izgovore?“, upitao je.

Upozorio je da je za katolike, i evangelike, u Americi trenutno vrijeme “Velikog petka“, pa je zaključio:

Sjećanje na Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem je izblijedjelo. Da, bio je dočekan- i ne tako davno – od gomile ljudi koji su mašući palminim granama izvikivali “Hosana Sinu Davidovu!” Ušao je u Jeruzalem Europe i Jeruzalem Amerike i proglašen je Gospodinom i Kraljem. No, sve je to sada prošlost. Došao je Veliki petak. Ljubavna veza s Isusom, njegovim Evanđeljem i njegovom Crkvom je gotova.

Hoćemo li se – zbog straha da ćemo ugroziti bogatstvo koje smo nagomilali, tvrtke koje smo izgradili, stručni i društveni ugled koji smo stekli, sigurnost i mir koji uživamo, mogućnosti za svjetovni napredak koji njegujemo, veze koje smo sagradili, odnose koje uživamo – tiho pomiriti s uništenjem nevinih ljudskih života ili rušenjem braka? Hoćemo li tražiti da ‘budemo prihvaćeni’ kako bismo udobno živjeli u novom Babilonu? Ako je tako, naša šutnja će sve govoriti. Riječi će biti one Petrove: ‘Isus Nazarećanin? Kažem ti, ne poznajem tog čovjeka.

Spasiteljske poruke Evanđelja Isusa Krista uključuju, integralno, učenje Njegove Crkve o dubokom i urođenom dostojanstvu ljudske osobe i prirode braka.

Pitanje vjere i vjernosti koje se danas stavlja pred nas ne dolazi u onom obliku kako je postavljeno Petru – “sigurno si ti učenik onog čovjeka?” – nego, naprotiv, ono glasi stojite li uz svetost ljudskog života i dostojanstvo braka kao zajednice muškarca i žene?

Ova učenja nisu cijelo Evanđelje – kršćanstvo zahtijeva mnogo više od ove afirmacije. No, oni su sastavni dio Evanđelja – oni nisu izbor i nešto što se ne može ignorirati. Biti autentičan svjedok Evanđelja znači naviještati ove istine kao i sve ostale. Evanđelje je, kako je to naglasio sv. Ivan Pavao II., Evanđelje života. Ono je i Evanđelje obiteljskog života. I to su te integralne dimenzije Evanđelja koje moćne kulturne snage i struje danas žele odbaciti ili ugušiti.

Jednog dana ćemo dati račun za sve što smo učinili ili nismo uspjeli učiniti …

Jedna stvar će biti važna: izvolite da budem potpuno jasan – zauzimamo li se mi za istinu, govoreći je javno i glasno, bez obzira na cijenu koju ćemo neminovno platiti kao vjerni svjedoci istine u kulturi koja je odbacila Boga i Njegove zakone? Ili se stidimo Evanđelja?

Ako poričemo istine Evanđelja, onda stvarno jesmo poput Petra, koji je rekao: “Ja ne poznajem tog čovjeka”. Ako šutimo o njima, stvarno smo poput drugih apostola, koji su se razbježali u strahu. Ali kada navješćujemo istine Evanđelja, onda stojimo u podnožju križa s Marijom, Majkom Isusovom i Ivanom učenikom kojeg je Isus ljubio. Onda pokazujemo našu vjernost jer se ne sramimo Evanđelja. Dokazujemo da smo doista Isusovi učenici, spremni preuzeti Njegov križ i slijediti ga, čak i na Kalvariju.

No, ako i ne uspijemo savladati ovaj ispit, što mnogi možda i neće, sjetimo se da Uskrs dolazi. Isus će pobijediti grijeh i smrt. I mi ćemo doživjet strah, baš kao i apostoli – to je neizbježno. Poput Isusa u Getsemanskom vrtu, i mi radije ne bi pili iz te čaše. Mi bi radije bili prihvatljivi kršćani, udobni katolici. No, naše povjerenje u Njega, naša nada u Njegovu uskrsnuće, naša vjera u vrhovnu vlast Njegovog nebeskog Oca može nadvladati strah. Po milosti svemogućeg Boga, Uskrs zaista dolazi.

Ne sramite se Evanđelja. Nikada se ne sramite Evanđelja.

Izvor