Naslovnica Društvo Benedikt je bio u pravu

Benedikt je bio u pravu

2740
0

Mediji su svojedobno napali papu Benedikta zbog njegovog predavanja u Regensburgu u kojem je komentirao povijesne odnose između islama i nasilja. Danas međutim, čak su i mainstream mediji prisiljeni zapitati je li Benedikt bio u pravu, a možda čak i proročki u svojim izjavama.

U tom govoru, Benedikt je citirao bizantskog cara iz 14. stoljeća Manuela II. Paleologusa o odnosu između religije i nasilja.

Daj mi pokaži što je nova donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo zlo i neljudsko, poput onoga da je propisao da se vjera, koju je propovijedao, proširi mačem.“-  tako glasi sporni citat.

Papa Benedikt XVI je opširno pisao o vjerskoj slobodi, kao i pravilnom odnosu između Crkve i države, ali uvijek je inzistirao na govoru o religijama (množina), a ne religiji (jednina). On je temeljio svoja razmišljanja ne samo na čvrstim filozofskim osnovama, nego i na nepristranom promatranju onoga što religije zapravo predlažu i vrstama društva koje stvaraju.

U svojoj enciklici Caritas in veritate, Benedikt je iznio tvrdnju da nisu sve religije jednake u svom doprinosu razvoju pojedinaca i društva. Neke ih, u stvari, opstruiraju. “Vjerska sloboda ne znači vjerski indiferentizam“, napisao je, “niti implicira da su sve religije jednake“.

Benedikt je također predložio da radi zaštite i promicanja općeg dobra, politička vlast mora na neki način prepoznati razlike među religijama. “Razlučivanje je potrebno s obzirom na doprinos kulture i religija“, izjavio je Benedikt, “posebno od onih koji drže političku moć.

Papa je istaknuo da određene religije “uče bratstvu i miru te su stoga od velike važnosti za cjeloviti ljudski razvoj“, dok neke druge tradicije “ne prihvaćaju u potpunosti načela ljubavi i istine i time usporavaju ili čak opstruiraju autentični ljudski razvoj“.

Čak i prije nego što je postao papa, Joseph Ratzinger je pisao o razlikama među religijama, ističući da “svatko tko vidi u religijama svijeta samo oblik praznovjerja je u krivu“, ali i da “svatko tko želi samo pozitivno ocijeniti sve religije je jednako u krivu.”

U svojim kritičkim promišljanjima o religijama, Ratzinger je pisao s brutalnom iskrenošću, promatrajući kako u ponudi postoje “devijantne, ezoterične forme religija“, kao i “patološki” oblici religija. Pisao je o religijama koje su “očito bolesne” i religijama koje su “destruktivna za čovjeka“. Tvrdio je, štoviše, da se s odmakom religije od razuma “patološki oblici religije stalno povećavaju“.

U prošlom stoljeću, nakon Drugog svjetskog rata, svijetom je nadvladao egalitarizam, uz rastuću sklonost među zapadnim elitama da napadaju svoju vlastitu kulturu, najčešće u političke svrhe.

Tako danas imamo očito apsurdnu tezu, prihvaćenu među tim istim zapadnim elitama, da su sva društva, kulture i religije jednake, osim naravno zapadnog društva, koje se smije napadati ako ljevica smatra da im je u interesu to činiti. Zato imamo nemilosrdnu mržnju prema kršćanstvu. Međutim, ova teza ne vrijedi i za zapadne ideologije s kojima se ljevica služi, kao što je bajka o globalnom zatopljenju koja je danas prihvaćena kao moderna globalna vjera, iako je čisto zapadnjačkog porijekla i gotovo svi poklonici su također sa zapada.

Papa Benedikt je uglavnom bio protiv tih trendova. Kao istinski intelektualac, smatrao je da religija i kultura moraju biti suđene po svojim djelima, a ne samo riječima, zbog čega su ga zapadni ljevičari napadali, i to ne samo ljevičari izvan Crkve. U razdoblju nakon predavanja u Regensburgu o vjeri i razumu, u kojem je Papa u akademskom predavanju citirao, a ne se složio s mišljenjem bizantskog cara, ekstremni islam je svima pokazao svoje nasilno lice.

Izvor