Naslovnica Crkva Biskupi i kriza muškaraca u Crkvi

Biskupi i kriza muškaraca u Crkvi

1616
0

U članku objavljenom u Catholic World Report autor napominje da Izvanredna sinoda o obitelji, održana u listopadu ove godine, nije na odgovarajući način spomenula, osvrnula se niti ohrabrila dvije važne skupine vjernika:

Završni Relatio Synodi otkriva dva šokantna propusta koji će paralizirati pokušaje učinkovitog evangeliziranja obitelji u narednim godinama.

Prvi šokantni propust je što je Sinoda potpuno ignorirala važnost muškaraca u vjerskom životu obitelji, pa i širu krizu ‘muškaraca’ u Crkvi. Drugi šokantan propust je što se Sinoda nije osvrnula na rješavanje problema velikog broja obitelji koje sjede u našim crkvama, obitelji s vjenčanim roditeljima koji se susreću s velikim izazovima kako uspješno prenijeti vjeru svojoj djeci.

U Relatio Synodi, sinodalni oci su uputili samo jednu rečenicu od 25 riječi muškarcima i očevima koji čine oko polovicu katolika! Za usporedbu, homoseksualcima, koji možda predstavljaju 1-2% katolika, su dodijeljena dva cijela paragrafa. Umjesto da priznaju doprinos očeva i njihove jedinstvene duhovne i evangelizacijske potrebe, sinodalni oci uputili su muškarcima i očevima ovu kratku, kritičku opomenu:

Očevi koji su često odsutni od svojih obitelji, ne samo iz ekonomskih razloga, moraju preuzeti jasniju odgovornost za svoju djecu i obitelj.“ (stavak 8).

Teško je vjerovati da Crkva može pridonijeti novoj evangelizaciji obitelji bez osvrtanja na “krizu muškaraca”. U Americi na primjer, jedan od tri krštena muškarca je napustio Crkvu. Većinu (oko 50-60%) onih koji su ostali “katolici” se teško može nazvati vjernicima– to su ljudi koji ne poznaju vjeru, ne prakticiraju vjeru i nisu odlučni u prenošenje vjere svojoj djeci. Što je još gore, postotak ovakvih vjernika konstantno raste posljednjih 25 godina, osobito među mlađim muškarcima. Bez značajne intervencije Duha Svetoga te biskupa i svećenika, u nadolazećim godinama ćemo s jedne strane svjedočiti još većem nestajanju katoličkih muškaraca u našim župama- zbog odumiranja pretkoncilskih muškaraca koji su vrlo predani Crkvi, te odlasku velikog broja mladih katolika koji nikada nisu bili evangelizirani. To je monumentalna kriza.

Muškarci su neophodni u prenošenje vjere na svoju djecu. Objavljene su razne studije koje naglašavaju prirodnu važnost oca u prenošenju vjere. Aktivno sudjelovanje u vjeri jednog evangeliziranog i katehiziranog oca je najveći pojedinačni doprinos i jamstvo da će djeca ostati u vjeri kada odrastu. Razlog što Crkva gubi tolike mlade ljude leži u činjenici da očevi nisu evangelizirani i katehizrani. To je suština “muške krize” u Katoličkoj Crkvi.
Nažalost, ovaj propust Sinode je u skladu s nastojanjima nove evangelizacije još od Drugog vatikanskog koncila koji nije prepoznao kritičnu ulogu muškaraca i očeva u evangelizaciji obitelji. Upravo nevoljkost da se posebno i intenzivno evangelizira te ljude je dovela do permanentnog gubitka vjernika i sloma katoličke obitelji.

Analizirajući dokument Relatio Synodi otkriva se i drugi propust koji će paralizirati napore evangelizacije obitelji.

U pastoralnom poglavlju pod nazivom “Suočavanje sa situacijom: Pastoral” (stavci 39-56) fokus je stavljen na pet tipova obitelji kojima je potreban pastoral: zaručeni parovi, bračni parovi u svojim prvim godinama, parovi koji nisu u braku, sakramentalno razvedeni i ponovno vjenčani parovi, jednoroditeljske obitelji, i homoseksualne osobe.
Svaka od ovih skupina je svakako vrijedna evangelizacije i s pravom se spominju u dokumentu. No problem je ono što nedostaje- a to je najveći broj katoličkih obitelji koji čine cjelovite obitelji u sakramentalnom braku. Ovi vjernici nisu dobili nikakav pastoralni naglasak na Sinodi.
Ove cjelovite obitelji suočavaju se s ozbiljnim problemima i često im je očajnički potrebna pomoć Majke Crkve. Mnoge od tih obitelji su nestalne i povremene u svojoj vjeri i nisu u stanju uspješno prenijeti vjeru na svoju djecu, bez dramatičnog povećanja entuzijazma, kateheze i vještina sa strane. Svi trendovi pokazuju kako Crkva ne uspijeva pomoći cjelovitim obiteljima u njihovim nastojanjima da prenesu vjeru svojoj djeci: od 2000. u SAD-u, 14 milijuna katolika napustilo je vjeru, sudjelovanje djece u župnom vjerskom obrazovanju je palo za 24%, pohađanje katoličkih škola je palo za 19%, krštenja malodobne djece su pala za 28%, krštenje odraslih je palo za 31%, a sklapanje sakramentalnih katoličkih brakova je palo za 41%. Nešto očajnički nije u redu s načinom na koji Crkva naviješta Evanđelje i katehizira postojeće obitelji.

Gledajući prema sljedećoj Sinodu o obitelji i Svjetskom susretu obitelji 2015. godine, imperativ je da Crkva shvati i ispravi ove šokantne propuste i obrati pozornost na evangelizaciju i katehezu muškaraca i onih cjelovitih obitelji koje su u našim župnim klupama. Bez novog i direktnog nastojanja da se “nahrani ovce” (tj muškarce i cjelovite obitelji), stado će i dalje lutati i gubiti se u narednim desetljećima.