Naslovnica Video Blažena Margareta iz Castella- VIDEO

Blažena Margareta iz Castella- VIDEO

879
0
Podijeli objavu

Danas predstavljamo malo poznat film o blaženoj Margareti od Castella, s hrvatskim prijevodom, koji je priredio čitatelj Quo Vadis Croatia. Iznimno cijenimo rad ljudi koji u svoje slobodno vrijeme daju svoj doprinos u evangelizaciji, a prevođenje katoličkih filmova i video-materijala tu svakako spadaju, te ih rado promoviramo na ovom blogu. Dodajemo i poveznicu na ovaj- nedavno otvoreni- YouTube kanal gdje možete vidjeti i ostale filmove: ovdje

Ovaj film svakako preporučujemo svim našim čitateljima, a prije toga možete i pročitati kratku biografiju bl. Margarete, zaštitnice neželjenih, objavljene na stranici Sveci.net.

Blažena Margareta iz Castella
patnica – Trećoredica Reda Sv. Dominika
( 1287. -1320.)
Spomendan 13. travanj
________________________________________
Margareta od Castella, rođena je 1287. godine. Rođena je u dvorcu Metola (često je stoga nazivaju Margareta iz Metole), od plemićkih roditelja, oca Parisia i majke Emilie od Metole. No, njezin se otac nije baš ponašao „plemenito”. Dok mu je supruga bila trudna, Parisio je bahato mislio da će dobiti zdravog sina, a time i nasljednika.

No, planirana svečanost proslave ovog radosnog događaja iznenada je opozvana rođenjem strašno izobličene djevojčice. Margareta je bila neobično malena rasta, grbava, izobličena lica, njezina desna noga bila je kraća od lijeve, a bila je i slijepa. Roditelji su se prema njoj odnosili vrlo okrutno. Držali su je skrivenu od rodbine i prijatelja, a što je najgore, i od sebe samih. Mjesni župnik bio je užasnut takvim njihovim ponašanjem, i svim je silama pokušavao utjecati na Margaretina oca kako bi ovaj bio barem malo bolji prema svojoj kćeri. Ali, roditelji su ostali tvrda srca.

NAPUŠTENA U NEPOZNATOM GRADU

Kad je Margareti bilo šest godina, otac ju je zazidao u ćeliju uz kapelicu skrivenu u šumi, kako nitko od njihovih prijatelja ne bi saznao da dijete uopće postoji. U tom samotnom okruženju, Margareta je proživjela četrnaest godina. Već spomenuti svećenik redovito je posjećivao napuštenu djevojčicu, te joj je postao jedini prijatelj i učitelj. Od drva joj je načinio štap kako bi mogla lakše hodati. Poučavao ju je Svetom Pismu, obrazovao ju, i omogućio joj da primi svete sakramente. Odmah je shvatio kako je dijete vrlo bistro i poučljivo. Ubrzo je napamet naučila desetak psalama, a jednog se jutra probudila i znala ih napamet svih 150. Skromno je obrazložila kako je to znanje dar. Nakon dugog vremena, njezini su roditelji ipak odlučili odvesti Margaretu do svetišta u Città di Castellu kako bi izmolili njezino ozdravljenje. No, Margareta nije ozdravila. Roditelji su je zato, razočarani, bez ijedne riječi ostavili u stranom gradu. Sirota Margareta dugo ih je čekala na pragu crkve, brinući se da im se nije što dogodilo. Pronašli su je tako prosjaci, te su je prihvatili kao jednu od njih. Ona im je zbog toga bila veoma zahvalna, a mnoge je od njih dovela Kristu. Iako ograničena svojim fizičkim nedostacima, Margareta je bila bistra uma, a zbog svojih patnji i fizičke boli koju je neprestano trpjela, bila je izuzetno dobra srca i blage naravi, puna sućuti prema svima, osobito prema onima koji trpe. Ljudi Citta di Castella veoma su zavoljeli Margaretu. Zbog njezine velike ljubavi prema Kristu, već spomenuti svećenik pokušao joj je omogućiti ulaz u lokalni samostan. Međutim, poglavarica samostana nije mogla povjerovati da je Margareta dijete tako ugledne i bogate obitelji, pa je nije željela primiti jer Margareta nije imala miraza. Ipak, poglavarica je otputovala u posjet župniku koji je Margaretu krstio, te je, uvjerivši se u Margaretino porijeklo, ipak primila Margaretu u samostan. Ali, pravila ponašanja u samostanu bila su vrlo labava, i samostanom se jako loše upravljalo. Margareta se tiho i nenametljivo držala svojih pravila koja je smatrala primjerenijima. Nije se tako zamjerala nikome, ali se sestrama nikako nije sviđala, pa su je stoga „zamolile” da napusti samostan. Kad su ljudi saznali kako se prema Margareti loše odnose, tom su samostanu prestale stizati donacije. Margareta je iz tog samostana izašla i postala trećoretkinja dominikanskog reda. Spomenuti samostan kasnije je zatvoren.

POŽAR

Margareta je, unatoč deformacijama, uvijek bila ljubazna i vesela. Imućna obitelj Offrenduccio zapazila je njezinu blagu narav, te ju je unatoč nedostacima uzela u svoju kuću i povjerila joj brigu za djecu. Jednom prilikom, tu je kuću zahvatio požar. Treba napomenuti da su kuće tada bile građene od drva, i da su krovovi bili načinjeni od slame, tako da je vatra mogla u trenu progutati cijelu kuću, kao i kuće u blizini. Vlasnici kuće očajavali su vidjevši dim, a kada su shvatili da se Margareta nalazi na katu kuće zahvaćene vatrom, obuzeo ih je užas. Zvali su je u nadi da će malena svetica nekako ipak izaći iz goruće kuće. Međutim, nakon nekoliko trenutaka ugledali su je kako stoji na prozoru savršeno mirna. Polako je skinula svoj maleni ogrtač i bacila ga dolje, okupljenim ljudima, mirno ih uputivši neka ogrtač bace u plamen. Očajni ljudi odmah su poslušali, i u trenutku kada je ogrtač pao u vatru, ona se odmah ugasila.

PLEMKINJE POSTALE REDOVNICE

Ista ta obitelj, Offrenduccio, dijelila je kuću s jednako imućnom i uglednom obitelji Macreti. Njihova šesnaestogodišnja kći Francesca odrasla je uz Margaretu, i bila je jako bliska s njom, a Margareta ju je poučavala u vjeri. Jednoga dana obje su obitelji imale goste. Margareta je također bila prisutna. Nakon opuštenog razgovora, svetica je rekla kako će Francesca Macreti i njezina majka jednoga dana postati trećoretkinje dominikanskog reda. Svi su se tome nasmijali znajući kako je gospođa Macreti ravnodušna prema pitanjima vjere. Međutim, nakon samo nekoliko mjeseci, umro je gospodin Macreti, a njegova neutješna supruga utjehu je pronašla u Bogu. Zajedno sa svojom kćerkom postala je trećoretkinja dominikanskog reda, baš kako je svetica prorokovala. Imućne i ugledne obitelji voljele su Margaretu i cijenile su njezino društvo. Ustvari, voljeli su je svi, osim njezinih vlastitih roditelja. No, iako su njezini roditelji prema njoj pokazali okrutnost, Margareta im to nikada nije zamjerila, štoviše, osjećala se krivom što im je nanijela sramotu svojim rođenjem.

OŽIVJELI

Blaženoj Margareti pripisuju se brojna druga čudesa, od kojih su svakako najintrigantnija ona o oživljavanju mrtvih. Jednom je prilikom, tako, maleni dječak pao u rijeku i utopio se. Njegova je majka iz sveg srca zavapila blaženoj Margareti, i dijete se vratilo u život. Nekog je drvosječu ubio medvjed. Nekoliko sati kasnije, njegovi prijatelji pronašli su njegovo unakaženo tijelo. Odnijeli su ga njegovoj kući. Njegova supruga i djeca okupljeni oko mrtvaca molili su se Margareti da po njezinu zagovoru Bog obnovi i oživi njihova muža i oca. Čovjek se vratio u život. Neko je dijete palo na ulicu s visokog balkona i poginulo. Po Margaretinu zagovoru, neozlijeđeno se vratilo u život.

Umrla je 13. travnja 1320. u dobi od 33 godina. Kod ukopa su građani tražili da se “svetica” pokopa u crkvi. Svećenici su se tome usprotivili. No kod ukopa se dogodilo čudo – djevojčica invalid je ozdravila. Tako je ipak patnica pokopana u crkvi. Na njezin zagovor dogodilo se preko 200 čudesa. Budući da je njezin les dotrajao – zamijenjen je 1558. Tom prilikom je pronađeno da je njezina odjeća bila trula, ali tijelo očuvano, neraspadnuto. Blaženom ju je proglasio papa Pavao V. 19. listopada 1609. Zaštitnica je neželjenih.