Naslovnica Crkva Cvjetnica bez palmi

Cvjetnica bez palmi

746
0

Cvjetnica bez cvijeća, bez palmi, bez maslina, Isus bez dočeka, bez klicanja… Svi su na sigurnome, samo su mu zaraženi najbliži, jer su najosamljeniji i optuženi bez krivnje… Osim toga, on se ionako najviše družio sa zaraženima, s onima koje su svi odbacili i prezreli….

Cvjetnica je znakovit dan za nas kršćane, označava početak Velikoga tjedna i Isusov ulazak u Jeruzalem.

Mnoštvo naroda ga je onda dočekalo prostirući pred njim palmine grane, očekujući u njemu kralja. I mi smo u liturgiji navikli na tu simboliku, pa smo je također obilježavali s palminim i maslinovim granama, ne samo očekujući nego i priznajući ga kraljem.

Cvjetnica je posebno bila privlačna ljudima svih slojeva, pa su u taj dan rado dolazili sa svojim granama i oni tzv.godišnjaci. Ove godine neće doživjeti ni taj svoj minimum poimanja vjere.

Ove godine pustoš, grozota pustoši na svetim mjestima, prazne su crkve, nema ni cvijeća, ni maslinovih grana, ni palminih, ni naroda koji bi njima mahao.

Isus ovaj put ulazi sam u pusti Jeruzalem, grane su sa strane, jer su ih mnogi svećenici pripremili u nekoj upornoj nadi, nešto će se promijeniti. Ali malo je ruku koje će ih uzeti, jer i ondje može vrebati virus.

Život je stao, Isus ovaj put ulazi bez klicanja… Izostaju oduševljene želje i nadanja s njegovim ulaskom, sam je svećenik na oltaru. Jedino je žrtva ondje pripremljena za izgubljenog čovjeka. Njena vrijednost veća nego ikad, a pustoš to omogućuje spoznat. Bog ne odustaje od želje da nas spasi.

Isus danas ulazi (po prvi put) bez klicanja naroda. Svi su se razbježali u strahu, i prije vremena. Izgleda da je sigurna samo izdaja, i zatajenje, i oni koji čekaju da bi ga prijavili i vikali mu kao glavnom krivcu: “Raspni ga! Raspni!”, „Ni pet ljudi neka se ne okupi sa svećenikom, jer to je opasno okupljanje, tu je dva metra premalo, tu je i sto metara zarazno. Raspni ga, da nam ne proširi zarazu, jer ako ga pozdravimo može nas zaraziti svojim pogledom, opasne su te njegove palmine grane, a naročito ako nam progovori.“

Ove godine nema klicanja, nema pozdravljanja, nema gledanja, svi su u strahu jedni od drugih, svi su u strahu za svoj život, ne bi li ga pošto poto sačuvali…

Može li nam Isus sačuvati život?! Tko to zna? Što je sigurno sigurno je. Navucimo rukavice i maske i ne primičimo se. Neka on ovaj put bez nas uđe u Jeruzalem, jer i onaj prostor oko crkve je zarazan…

Maškare na početku korizme, evo maškare i na kraju. Tko zna, možda je tek korizma počela… Možda tek slijedi pravo pročišćenje (i nakon svega buđenje i procvat, novo proljeće, novi Duhovi…).

Cvjetnica bez cvijeća, bez palmi, bez maslina, Isus bez dočeka, bez klicanja… Svi su na sigurnome, samo su mu zaraženi najbliži, jer su najosamljeniji i optuženi bez krivnje… Osim toga, on se ionako najviše družio sa zaraženima, s onima koje su svi odbacili i prezreli….

Neka Isus čeka dok ovo sve prođe, možda mu se vratimo. Samo hoćemo li tada biti zajedno ili odvojeno?! Neka Isus čeka … (Ali Isus ne čeka, ne odustaje od nas…) Osim toga, nije prvi put da ga izdaju i zataje upravo njegovi, pa zašto bi se ostatak svijeta uopće obazirao.

Još jednom će Pilat oprati ruke i udružiti se s dojučerašnjim suparnikom Herodom: bitno je da novac imamo i da su banke u našim rukama, ta naša Unija baš je uspješna, ovaj put kula će sigurno uspjeti, a ovoga uklonimo da nam ne smeta u njenom dovršetku.

Ove godine Kalvarija započinje na samom ulazu. Možda će nam nakon svega i spasenje doći prije i postati bliskije. U ovoj općoj nesigurnosti možemo još bolje prepoznati da je Njegova Žrtva jedina sigurna, jedina sigurnost za nas. On se nije sakrio da bi život sačuvao, nego da bi ga za sve nas dao.

Danas ulazi sam i ponizan i gleda nas, no svi smo negdje šćućureni u strahu od zaraze, pa mu ovaj put ne možemo uzvratiti pogled. Imamo dobru izliku za svoju bijedu i nemoć.

No, znade on da smo slabi i malovjerni, zato ne odustaje od žrtve za nas. Ući će on na vrata Jeruzalema i bez našeg klicanja, jer znade da ćemo ga ionako izdati i zatajiti, pa je možda ovaj put i bolji ulazak nego ikad u povijesti, jer razotkriva naše stvarno stanje…

Znamo mi dobro da smo zatajili, ali teško nam to priznat, jer smo još u strahu za svoj život, dok on svoj daje za nas. Kasnije ćemo se vratiti i gorko zaplakat…

CVJETNICA BEZ PALMI…

Cvjetnica bez palmi, sva u tišini i pustinji,

Kao nikad,

Srce jeca u ubrzanim trzajima pred onim što slijedi.

Uzeo je lik sluge,

u očima svijeta što vrijedi,

A vrijednost veća nego ikad

i pustoš kao nikad,

Plakat ćemo, ali u nadi.

Svećenik je sam na oltaru.

Žrtva je spremna

i bez dočeka

i bez klicanja.

Kralj se otkriva u žrtvi spasenja…

Sa stranice dominikanci.hr