Naslovnica Crkva Liturgija

Liturgija

1259
0

U drevnoj Ateni nije postojalo nešto poput onoga što danas nazivamo oporezivanje. Nije bilo poreza na dobit, ni poreza na nekretnine, ni na dodanu vrijednost, ni na nasljedstvo… – porezi nisu postojali, barem ne onako kako ih mi shvaćamo. Znam da sve to zvuči predobro da bi bilo istinito, jer čak su i utopistima bile potrebne ceste i mostovi, javne zgrade i ostali sadržaji. I njima je trebala zaštita – vojska i mornarica koju je trebalo plaćati. Kako su onda riješili taj problem?

Izmislili su jedinstvenu metodu javnog servisa pod kojim se očekivalo da će svaki građanin biti odgovoran za financiranje jednog velikog javnog rada jednom u životu. To je moglo biti podizanje kipa, izgradnja hrama ili opremanje borbenog broda za obranu obale. Kada bi to učinili, ostali su bez bilo koje druge financijske odgovornosti do kraja života. Ovaj čin, ili rad za javno dobro, koje bi jedan čovjek obavio za dobrobit cijele zajednice zvao se njegova “liturgija“.

Dakle, kada je grčkim obraćenicima rečeno što je Krist učinio, rekli su da je to bila najveća ‘liturgija’ koja je ikada izvedena. To je bio najveći čin javne službe koji je jedna osoba obavila za dobrobit cijeloga čovječanstva. I nije to bilo samo nešto što je učinjeno u prošlosti, nego nešto što se konstantno događa i u sadašnjosti, tako da mu se mogu pridružiti svi koji u njega vjeruju, u suradnji s njim i preko njega doći do Oca, i podijeliti svu ljubavi koju Otac neprestano izljeva na svog Sina.

To je najveći javni čin koji je ikada izvršen, jer to ne samo da može trajno promijeniti život jedne osobe na bolje, nego život cijelog čovječanstva, ukoliko bi to samo shvatili. Iako Isus nije više fizički prisutan na onaj način kako je bio dok je bio na zemlji, on je ipak i dalje prisutan svim vjernicima uz znakove i simbole, obrede i rituale- sve povezane i postavljene u svete spise, onako kako se dragulji postavljaju u zlato. To je ono što je postala liturgija. Primarno, kroz ovu kršćansku liturgiju, Isus ostaje sa svojim ljudima, kao što je obećao, do kraja vremena. Kroz nju, Krist neprestano oživotvoruje najveću javnu uslugu ikada izvedenu, tako da svi koji se odluče, mogu s njim u tome sudjelovati.

Svaki znak, svaki simbol, svaki obred i svaki ritual je nazvan mističnim od strane crkvenih otaca, pa tako i molitveno čitanje svetih pisma. Oni su misterij, jer su sredstva kojima kršćani mogu ući u mističan ili skriven život koji je u potpunosti otkriven i ispunjen u Isusu na prvi Uskrs. Vodili su ih do i unutar Misterija, duhovnog kraljevstva ljubavi, gdje su, u suradnji s Kristom i kroz Krista, mogli doživjeti radost davanja i primanja ljubavi zbog koje su stvoreni.

David Torkington