Naslovnica Društvo Diktatura užasa

Diktatura užasa

1564
0

Kardinal Robert Sarah je osobno prošao kroz mnoge nevolje koje su uzrokovali afrički moćnici i mučitelji, što mu svakako daje pravo da se suoči – i pravilno ocijeni – Zlo.

Kada osoba poput kardinala Saraha, vođena iskustvom i zdravim razumom sažme mnogo toga što danas vidimo onda to ne možemo ignorirati:

uništavanje ljudskog života više nije barbarski čin, nego postaje znak civilizacijskog napretka…. To više nije ni neka vrsta dekadencije, već diktatura užasa, programirani genocid za koji su krive zapadne sile. Ova neumorna kampanja protiv života je nova, konačna faza u nemilosrdnoj kampanji protiv Božjeg plana.

Kardinalovo zapažanje postalo je više od same varijacije poznatog Ratzingerovog upozorenja o “diktaturi relativizma”. Ovo ukazuje na nešto što se svijet trudi ne vidjeti, čak i kada sam sebi čestita na borbi protiv odabranog zla. Zaklada Gates, na primjer, troši milijune na kontracepciju, navodno radi promicanja dostojanstva žene. No, Sarah se pita je li njihov pravi cilj eliminirati siromašne Afrikance. Svjetska promocija pobačaja i eutanazije, također je tiranija koja se predstavlja kao suosjećanje.

Ali, nije samo riječ o Africi. U Americi se pokušava raskrinkati i prokazati lanac klinika za pobačaje Planned Parenthood za ono što on zapravo jest: najveći ubojica djece u zemlji, koji ponekad čak i prodaje dijelove tijela, te obavlja oko 300.000 pobačaja godišnje. To je jednako broju ubijenih civila u građanskom ratu u Siriji. Situacija u Siriji izaziva međunarodni skandal; broj pobačaja je samo još jedna – godišnja – statistika.

Humanitarne organizacije procjenjuju da je 14.000 djece poginulo u sirijskom sukobu. Zastrašujuće, ali računajte dalje. To je samo nekoliko tjedana rada u Planned Parenthoodu!

Predsjednik Obama je upravo posjetio Hirošimu, podsjećajući na dvije atomske bombe koje je Amerika bacila na Japan, te je apelirao na svijet da se takvo oružje više nikada ponovno ne koristi. U Hirošimi i Nagasakiju je umrlo oko 130.000 ljudi.

No, pokušajmo malo proširiti perspektivu. Po službenim izvještajima, samo u Kini se obavlja 13 milijuna pobačaja godišnje. Stručnjaci kažu, međutim, da su mnogi slučajevi itekako skriveni iz političkih razloga, te je istinita brojka vjerojatno duplo veća. Svaki napad na ljudski život je važan, a statistike obično i ne pokazuju cijelu priču. Ali i ta službena brojka znači da je Komunistička Kina godišnje odgovorna (često prisilni pobačaji) za 100 puta više smrtnih slučajeva od broja stradalih u nuklearnim napadima na Japan. Znači godišnje, svake godine, već desetljećima.

Diljem svijeta, u posljednjih trideset godina, vjerojatno je obavljeno više od 1,2 milijardi pobačaja.

Ni jedan rat, holokaust, ili kuga nije odnio toliko života u tim razmjerima.

Sarah i njegovo upozorenje na “diktaturu užasa” stavljaju u središte ono što olako zaboravljamo, a to je ignoriranje pokolja koji se svakodnevno dešava ne samo u Kini, nego i u Europi, obje Amerike i Aziji.

Daleko od toga da ga pokušavaju zaustaviti, međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda i Europske unije zapravo promoviraju suvremeni pokolj nevinih kao ljudsko pravo.

Želja za komforom i ugodom je također povezana s globalnom ovisnošću o pobačaju i sve većoj naklonosti prema eutanaziji kao najnovijem ljudskom pravu.

Zato nas Sarah upozorava:

Borba za očuvanje korijena čovječanstva je možda najveći izazov s kojim se naš svijet suočava od samih njegovih početaka.

Izvor