Naslovnica Crkva Diskriminira li Crkva vjernike homoseksualnih sklonosti?

Diskriminira li Crkva vjernike homoseksualnih sklonosti?

744
0
Podijeli objavu

U nedavnom intervjuu, p. James Martin, S.J., jasno govori o tome kako je “jezik” Katekizma Katoličke Crkve izravno pridonio visokoj razini samoubojstava među mladim ljudima u LGBT zajednici.

Inače vrlo utjecajan Isusovac, urednik časopisa America i nedavno imenovan savjetnik Ureda za komunikacije pri Svetoj Stolici, često javno ističe da Crkva aktivno diskriminira homoseksualce, a po svemu sudeći, ovo pitanje će se zasigurno ponovno pojaviti na nadolazećoj Sinodi o mladima, iako su ga biskupi odbacili još na prvoj izvanrednoj Sinodi o obitelji 2014. godine. Prema njemu, jezik Katekizma je „nepotrebno okrutan“ te „nepotrebno štetan“, jer kaže da je jedan od najdubljih dijelova osobe – dio koji pruža i prima ljubav – nejasan u sebi.

Na pitanje sugerira li on to preispitivanje odnosno izmjenu nekih dijelova Katekizma o homoseksualnosti Martin odgovora:

Da, dio Katekizma kaže da su homoseksualci objektivno poremećeni; da su njihova djela objektivno poremećena te da su oni sami u sebi neuredni. I u osnovi ono što govorim u knjizi “Building a bridge: How the Catholic Church and the LGBT Community Can Enter intot a Relationship of Respect, Compassion and Sensivity” je da moramo vidjeti kako je taj jezik prihvaćen od ljudi i kako ga čuju, a zapravo sve što govorim jest da postoji nekoliko biskupa koji kažu da tu formulaciju treba razmotriti. I sada zamislite da vam netko kaže – vi ste istinski poremećeni, mislim, kako biste se osjećali?

Naravno, kritičara oca Martina ne nedostaje, ali u ovom članku prenosimo reakciju Josepha Sciambia, bivšeg homoseksualca i borca protiv lažnoga aktivizma kojeg ljudi poput Martina nastoje uvesti u problematiku odnosa Crkve prema vjernicima s istospolnim sklonostima.

Kao bivši homoseksualac, susreo sam i razgovarao s tisućama “gay” muškaraca i žena, od kojih su mnogi odgojeni kao katolici ili su pohađali katoličke škole kao djeca, ali nikada nisam upoznao ni jednu osobu koja je rekla da ju je svećenik, đakon ili neki pastoralni djelatnik ikada nazvao “urođeno poremećenom”, ili ako baš hoćete, da je itko od njih ikada čak i spomenuo ono što Katekizam govori o homoseksualnosti. Zapravo, jedini pojedinci koji raspravljaju o takozvanim problematičnim pojmovima u Katekizmu su gay katolički aktivisti i katolički roditelji LGBT djece.
Sve u svemu, najglasniji protivnici crkvenog učenja koje se odnose na homoseksualnost su militantne majke homoseksualaca. Obično se sinovi odvajaju od Crkve, pri čemu su oni sami zadovoljni tom odlukom, ali roditelji postaju ljuti i ogorčeni jer je Crkva navodno odbacila njihovo dijete.
Iako su visoke stope beskućništva i samoubojstva među mladima u LGBT zajednici zabrinjavajuće, mislim također kako ne pomaže, odnosno da je opasno jednostavno pripisati taj problem diskriminaciji, netoleranciji, obiteljskom neprihvaćanju i vjerskoj fanatičnosti. Iako ti problemi svakako postoje, postoji puno veći problem, a to su duševne bolesti koje se u LGBT zajednici ne liječe, a vjerujem da su zapravo odgovorne za veliki dio nepotrebne patnje. Ali, LGBT aktivisti se ne žele suočiti s ovim pitanjima zbog nekih drugih pitanja koje ona za sobom eventualno povlače; kao što su stvarno podrijetlo homoseksualnosti i pitanje jesu li zakonodavstvo i društveni inženjering ključ za veći prosperitet i sreću pripadnika LGBT zajednice.

Izvor

Zaključimo ovo razmišljanjem kardinala Raymonda Burke, koji je u nedavnom intervju za O Clarim dotaknuo i ovo pitanje:

“Ne vidim zašto bi Crkva trebala tražiti oprost zbog naučavanja istine o seksu i seksualnosti“, rekao je Burke.

“Ono što mogu reći jest da sam ove godine navršio 69 godina, i cijeli život sam proveo u Katoličkoj Crkvi“, a “nikada nisam naišao na diskriminaciju ljudi koji pate zbog homoseksualnosti.

Znamo da se radi o abnormalnom stanju“, rekao je Burke. “Bog nas nije stvorio za seksualne odnose s osobama istog spola. Ovo nije diskriminacija osobe. Potvrđujemo samo istinu Krista, Istinu naše vjere.

Tijekom svog svećeništva od 42 godine, uvijek samo nailazio na svećenike koji su vrlo suosjećajni u susretu s ljudima koji su imali te poteškoće i patili zbog takvog stanja.