Naslovnica Crkva Djelima ljubavi trebamo ispuniti svijet Kristovim miomirisom.

Djelima ljubavi trebamo ispuniti svijet Kristovim miomirisom.

182
0

Poput Marije iz evanđelja dajmo Gospodinu najbolje što imamo – to je čisto srce.

Draga braćo i sestre s Cvjetnicom započeli smo Veliki tjedan – tjedan Gospodinove Muke. Današnje evanđelje izvještava o početku toga tjedna. Sv. Ivan piše: “Šest dana prije Pashe!”. Svega nekoliko dana prije njegove Muke Isus je odlučio posjetiti svoga prijatelja Lazara. Ovaj posjet pun je simbolike. Prvo, tu je Lazar kojega je Isus uskrsio od mrtvih. Sjedi s njim za stolom – to je svjedočanstvo da ga je zaista oživio i da se vratio u redoviti tijek života – on jede i pije. Stoga se malo smiješno čini želja Židova koju su izrekli na kraju: žele i Lazara ubiti jer su mnogi zbog njegovog oživljavanja povjerovali u Isusa. U okorjelosti svoga srca nisu razmišljali da bi Isus još jednom mogao uskrisiti Lazara.

Na večeri je bilo svečano i zavladala je posebna atmosfera. Najviše se ističe Marija i njena pomast. Ona je uzela libru prave dragocjene pomasti. Jedna libra iznosi otprilike 300 grama. Tolika količina zaista je preobilna za pomazanje nogu. Sam Juda procjenio je vrijednost na 300 denara. Ako uzmemo u obzir kako je u to vrijeme 1 denar označavao plaću za cijeli dan rada, onda bi čovjek za ovu pomast morao raditi 300 dana. Zašto vam tumačim te vrijednosti? Hoću pokazati kako je ovo bilo zaista mnogo, ali Marija nije štedjela na Gospodinu. Dala mu je ono najbolje i najvrijednije što je imala. Ako uzmemo u obzir da joj je Gospodin obilno oprostio grijehe, onda je posve razumljivo da mu je htjela i obilno uzvratiti. Obilje pomasti, zapravo nam govori o obilju Božje pravednosti. Ona pomazuje njegovu glavu koja predstavlja Njegovo Božanstvo, pomazuje njegove noge koje predstavljaju njegovo čovještvo, a ujedno i sve siromahe koji su bosi i koje pomažemo dajući im milostinju. Marija Magdalena obiljem ljubavi želi uzvratiti Gospodinu za obilje oproštenja koje joj je iskazao.

I sva se kuća ispunila miomirisom, miomirisom njene ljubavi. Sv. Pavao kaže da smo svi pozvani biti Kristov miomiris. Djelima ljubavi trebamo ispuniti svijet Kristovim miomirisom.

Dok je Marija to činila Juda se pobunio. Njega nije obuzeo miomiris ljubavi prema Gospodinu, nego miomiris pohlepe prema novcu. Gospodin se ovdje pokazuje kao dobri prijatelj. Znao je da Juda krade novac, znao je da će ga izdati, no ipak ga ne želi poniziti prema svima. Ne govori mu šuti kradljivče nego mu objašnjava. Možda ga još uvijek želi privući k sebi.

I dok se Juda, bunio sam Gospodin je pohvalio Mariju jer mu je unaprijed pomazala tijelo za ukop. Što to znači? Zbog Isusovog raspeća dan prije subote žene nisu stigle pomazati njegovo tijelo. Isusovo tijelo je skinuto s križa u sumrak, moralo ga se brzo pokopati jer s pojavom prve zvijezde započimalo je slavlje subote, a te Godine i slavlje Pashe. Ukoliko bi žene tada dodirnule mrtvaca smatrale bi se nečistima i ne bi mogli blagovati Pashu. Žene su htjele pomazati tijelo tek dan nakon subote, zato su i pošle u nedjelju rano ujutro na grob. Ali tada je Gospodin već bio uskrsnuo. Pomazanje mu nije trebalo jer njegovo tijelo nije ugledalo truleži. Znajući sve to, Gospodin je dopustio Mariji da mu prije ukopa na ovakav način ipak pomaže tijelo. Sjetimo se da je i Nikodem donio za ukop čak sto libara pomasti. To je zaista bilo preobilje. I ovo preobilje kao i ono Marijino u Betaniji “podsjeća na obilatu ljubav Božju, na neizmjernost njegove ljubavi. Bog preobilno daruje sama sebe. Ako je Božja mjera preobilna, ni nama ne bi trebalo biti ništa previše za Boga” – pisao je papa Benedikt XVI.

Draga braćo i sestre, Marija iz današenjeg evanđelja je materijalno iskazala svoju ljubav. Dala je Gospodinu ono najbolje što je imala. Činimo li i mi tako? Dajemo li Gospodinu od svoga viška ili dajemo ono najbolje? Možemo to povezati i s vremenom. Dajemo li Gospodinu najbolji dio svoga dana ili vrijeme za njega ostavljamo tek na kraju kad smo umorni i kad često zaspimo tijekom molitve?

Poput Marije iz evanđelja dajmo Gospodinu najbolje što imamo – to je čisto srce. Neka mu naše srce bude počivaliste. Pomažimo ga dobrim djelima, budimo rastrošni, trsimo se skupiti što više dobrih djela kako bi smo imali preobilje pomasti za Isusa koji se u Pričesti nastanjuje u našemu srcu. Amen.

Vč. Daniel Katačić