Naslovnica Crkva Djelo Crkve (1944.)

Djelo Crkve (1944.)

341
0

Sam Krist je rekao: „…mnogo je zvanih, malo izabranih“.

Bitna razlika između [katoličkog] kršćanstva i drugih religija je u tome što je kršćanstvo zahtjevna religija. Ljudima nije lako napustiti zadovoljstvo, prosperitet i moć te živjeti svaki dan kao da im je posljednji. Nikada nije bilo niti će biti lako.

Imajući to na umu, Crkva je strpljiva kao što je i Bog iza svog zaslona strpljiv. Crkva je strpljiva jer zna da se ljudi ne obraćaju samo argumentima već i Božjom milošću; strpljiva je jer zna da nosi veliku odgovornost, koja kroz vjekove predstavlja način spašavanja najvećeg mogućeg broja ljudskih duša; ali prije svega je strpljiva jer zna da će u konačnici trijumfirati jer joj je to Krist obećao.

Dakle, Crkva sa svojom ljekovitim Sakramentima čeka, ozdravljajući što više duša, propovijedajući zapanjujuću istinu da će onaj tko izgubi svoj život pronaći ga, noseći Križ u strane zemlje, moleći, ošto koreći, osuđujući, upozoravajući, ali uvijek svjesna da ne smije vrijeđati kako ne bi izgubila duše za Svemogućeg Boga.

Zbog toga ona sklapa paktove i sporazume s poganskim i heretičkim vladama, kako bi mogla širiti Kruh života što je više moguće i pomagati svojoj brojnoj djeci u stranim zemljama.

I zato je u vrijeme rata nepristrana, jer zna da niti jedan narod ne vrši savršeno pravednost i da su vladari svih naroda ponosni i „uzdignuti“ prema ispraznim ambicijama.

Jer Crkva je vrlo stara i mudra te je propovijedala Evanđelje po ledu i vatri, vrućini i snijegu. Ne čudi je što na svijetu mogu postojati grijeh i nered; nego je zaprepaštena što trebaju postojati kreposti i red.

I Crkva zna, jer ona čita stvarnost u Božjem zrcalu, da je jedna stvar gora od smrti milijuna mladića koji umiru na bojnom polju, a to je jedan starac koji umire u svom krevetu u stanju konačne nepokajanosti.

Sv. Josipe, zaštitniče sveopće Crkve, moli za nas.

Nepoznati autor (1944.)

 

Izvor