Naslovnica Crkva Dobrodošlica i za one kojima je draži suživot od braka?

Dobrodošlica i za one kojima je draži suživot od braka?

1794
0
Isusovac p. Antonio Spadaro, urednik La Civiltà Cattolica i papa Franjin čovjek od povjerenja, koristio je svoj tweet račun za najnoviji napad na sakrament ženidbe:
“Dobrodošlica mladim ljudima kojima je draže živjeti zajedno bez ulaska u brak…”

Čini se kako Rim sada širi de facto priznanje suživota kao jednostavne preferencije (grijeh je ipak danas tako ružna riječ).

Očigledno blud ne nosi više onu stigmu koju je nekad imao. Razmislite malo o riječima svetog Pavla, tog ‘uštogljenog i strogog’ apostola koji opominje Korinćane, pa je (nepogrešivo) napisao:

Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. (1 Kor 6, 9-11).

Svi, kojima je danas ovakav direktan govor nemilosrdan, bolje da poslanice svetoga Pavla jednostavno ignoriraju.

Da podsjetimo, nitko se ne protivi “dobrodošlici” onih u trajnom stanju grijeha. Crkva to čini od svog prvog dana. A da nam grešnici nisu dobrodošli ne bi nam trebale ni ispovjedaonice niti molitva Kajanja (Confiteor). Ali, u posljednjih nekoliko godina značajna razlika je želja da se prepozna i na neki način usvoji veći stupanj prihvaćanja određenih grijeha, a to su najčešće preljub i blud.

Ako ne vjerujete, samo pročitajte Spadarov članak ovdje. Novost na sceni je svakako postsinodalni izraz “punina braka”.

Predstavljen je u Relatio finalis– završnom dokumentu Sinode o obitelji 2015., a čini se da izraz “punina braka” služi kao neka vrsta ideala onima koji danas žive u grijehu. No, budući da se uobičajeni jezik i riječi – poput grijeha i stanja milosti – doživljavaju kao nešto kruto i nemilosrdno, sada činimo ”dobrodošlicu” bludnicima. Za svećenika poput p. Spadara, čini se da je sakramentalni brak jednostavno ideal kojem težimo, a ne Božji nacrt za čovjeka.

U svom članku piše:

Sve te situacije moraju se rješavati na konstruktivan način, treba ih pokušati pretvoriti u priliku za putovanje prema punini braka i obitelji u svjetlu Evanđelja.

Netko se može pitati, pa zašto ne pružimo dobrodošlicu i drugima koji jednostavno vole svoje omiljene grijehe?

Uostalom, ako smo već preskočili neugodne pojmove kao što su smrtni grijeh, suđenje i pakao, zašto uopće gubiti vrijeme? Izravni jezik svetoga Pavla postao je kamen spoticanja za one koji smatraju da su jasnoća i apsolutna istina nemilosrdne. Zašto propovijedati protiv grijeha i baviti se vječnom dušom kada možemo jednostavno pružiti ”dobrodošlicu” neraskajanim vjernicima.

Važno je raskrinkati brzi progresivni razvoj ovakvog jezika i prakse u Crkvi. Osjeća se žurba među onima koji žele radikalno promijeniti način na koji Crkva definira obitelj i brak.

Po njima, ne treba trošiti vrijeme na doktrinarne promjene – Crkva ionako ne može griješiti po pitanjima vjere i morala. Može se, međutim, stvoriti pomutnja tamo gdje je nekada postojala jasnoća i djela i riječi.

Potrebno je nastaviti moliti za one hrabre svećenike i biskupe koji se drže nepromjenjivih istina vjere i hrabro brane brak od promicatelja lažnog milosrđa.

Izvor