Naslovnica Crkva Donešena “Deklaracija istina o nekim najčešćim pogreškama u životu Crkve našeg vremena”

Donešena “Deklaracija istina o nekim najčešćim pogreškama u životu Crkve našeg vremena”

991
0

Kardinal Raymond Burke i biskup Athanasius Schneider, sa još nekoliko kardinala i biskupa, potpisali su “deklaraciju istina” potvrđujući ključna crkvena učenja u našem vremenu “gotovo univerzalne doktrinarne zbunjenosti i dezorijentacije”.

Objavljen 10. lipnja, na Duhovski ponedjeljak, pod nazivom “Deklaracija istina o nekim najčešćim pogreškama u životu Crkve našeg vremena”, dokument od osam stranica potvrđuje vječno učenje Crkve o nizu ključnih doktrina od euharistije i braka, do smrtne kazne i svećeničkog celibata.

Dokument je posljednji u nizu izjava, sinovskih molbi i korekcija biskupa, akademika, svećenika i laika zabrinutih zbog dvosmislenog učenja i pratećih zabluda koje su nastale tijekom trenutnog pontifikata.

U obrazloženju potpisnici navode da je deklaracija, datirana 31. svibnja, napisana “u duhu bratske ljubavi” i kao “konkretna duhovna pomoć” kako bi svećenstvo, redovnici i laici mogli ispovijedati “one istine koje su u današnje vrijeme uglavnom negirane ili izobličene.”

Crkva, kažu, doživljava “jednu od svojih najvećih duhovnih epidemija” koja obuhvaća “gotovo univerzalnu doktrinarnu zbunjenost i dezorijentaciju”.

To predstavlja “ozbiljnu zaraznu opasnost za duhovno zdravlje i vječno spasenje za mnoge duše”, nastavljaju, dodajući da postoji “rasprostranjena letargija u izvršavanju zadaća Učiteljstva na različitim razinama hijerarhije Crkve”.

Potpisnici podsjećaju da svaki biskup, svećenik i laik ima “moralnu dužnost nedvosmisleno svjedočiti onim istinama koje su u današnje vrijeme zamagljene, potkopane i odbačene.”

Također vjeruju da bi, ako dođe do takvog svjedočenja, te istine mogle “potaknuti pokret priznanja istine” koji bi djelovao kao “reparacija” za “raširene grijehe protiv vjere” odnosno “skriveno i otvoreno otpadništvo od katoličke vjere” “nemalog broja” svećenika i laika.

“Javnim svjedočenjem nepromjenjive katoličke vjere, kler i vjernici će se sjetiti istine da cjelokupno tijelo vjernika ne može pogriješiti u pitanjima vjere”, navodi se. Oni pozivaju “svece i velike biskupe” koji su iskusili “doktrinarne krize” da “nas zagovaraju i vode nas svojim učenjem”.

Potpisnici također kažu da će “bez ikakve sumnje” deklaracija djelovati kao “bratska i sinovska pomoć Vrhovnom svećeniku” tijekom ove “izvanredne situacije” u Crkvi obilježene “općom doktrinarnom konfuzijom i dezorijentacijom”.

Uveliko citiraju svetoga Pavla u svojim objašnjenjima, poput njegovih opomena da ne  budu nošeni “svakim vjetarom nauka, ljudskom lukavošću, lukavošću u prijevarnim planovima”, njegovim poticanjem da “nema podjela u tijelu” Crkve, i njegovih uputa da se mrzi “ono što je zlo” i “odvoji ga” od onoga što je dobro.”

Deklaracija

Tekst od 40 točaka počinje potvrđivanjem “Temelja vjere”, naglašavajući da “bez obzira na nove uvide koji se mogu izraziti u vezi poklada vjere,” oni ne mogu biti “suprotni onome što je Crkva uvijek predlagala u istoj dogmi”, u istom smislu, u istom značenju”.

Značenje dogmatskih formula, dodaju, ostaje “uvijek istinito”, čak i kad se izrazi “s većom jasnoćom i razvijenošću”. Vjernici, naglašava se, “moraju izbjegavati” one formule koje “iskrivljuju ili mijenjaju” istinu i “dogmatični relativizam” koji korumpira crkvenu “nepogrešivost u odnosu na istinu”.

Tekst govori o “dubokoj brizi” Crkve za ljudske potrebe, nešto što “nikada ne može značiti” usklađenost Crkve sa “stvarima ovoga svijeta”.

Dokument navodi da “Muslimani i drugi koji nemaju vjere u Isusa Krista” ne mogu dati Bogu “isto štovanje kao i kršćani”.

Deklaracija sve “duhovnosti i religije koje promiču bilo koju vrstu idolopoklonstva ili panteizma” naziva “obmanama” koje “isključuju vječno spasenje”.

Ekumenizam, dodaju, ne znači uspostaviti Crkvu “koja još ne postoji” već se sastoji od jedinstva “koje Katolička Crkva već posjeduje”.

Dokument potvrđuje postojanje pakla i da vječno prokleta ljudska bića “neće biti uništena”.

Deklaracija također potvrđuje učenje Crkve o eutanaziji, nerazrješivosti braka, kohabitaciji, razvodu i “ponovnom sklapanju braka”, kontracepciji, ozbiljnoj grešnoj prirodi homoseksualnih djela, nedopustivosti istospolnog “braka” ili blagoslova takvih zajednica, i odbacuje rodnu ideologiju.

Nakon nedavnih promjena u Katekizmu, prema kojima se smrtna kazna proglašava nedopustivom, navodi se da Crkva “nije pogriješila” u poučavanju da građanske vlasti mogu “zakonito izvršiti smrtnu kaznu” kada je to “uistinu nužno” i sačuvati “pravedan poredak društava”.

Dokument također brani i ponovno potvrđuje cjelokupno učenje Crkve o sakramentima, uključujući ispovjednu tajnu (trenutno pod napadom nekih svjetovnih vlasti) i učenje da se Euharistija ne može dijeliti onima koji “poriču bilo kakvu istinu katoličke vjere” – vjerovatno zbog nedavnih kontroverznih  smjernica Njemačke Crkve koje u nekim slučajevima omogućuju pričest protestantskim supružnicima.

U svjetlu sve većih prijetnji obaveznom celibatu svećeništva, deklaracija ponovno potvrđuje crkvenu disciplinu, naglašavajući da ona „proizlazi iz primjera Isusa Krista i pripada drevnoj i apostolskoj tradiciji.“ Ovo pravilo, kažu, „ne treba ukinuti u rimskoj Crkvi kroz inovaciju izbornog svećeničkog celibata, niti na regionalnoj niti na univerzalnoj razini.”

Dokument također isključuje ređenje žena i navodi da je “pogrešno” tumačenje kako bi ekumenski sabor mogao “redefinirati ovo stanje”.

Dokument možete pročitati ovdje

Izvor