Naslovnica Crkva Duhovno govoreći, to nije bila Tiha noć

Duhovno govoreći, to nije bila Tiha noć

820
0

“I začuh glas veliki u nebu, koji je govorio: “Sad dođe spasenje i sila i kraljevstvo Boga našega, i vlast Krista njegova, jer je zbačen tužitelj braće naše, koji ih je tužio pred Bogom našim dan i noć.” (Otk 12,10)

Poput svih vas, i ja volim blagdansko vrijeme sa svim njegovim radostima. I to vam želim u izobilju. No, kao što znamo, prvi Božić je bio sve samo ne romantičan– obilježen je velikim teškoćama: Hitno putovanje u Betlehem u devetom mjesecu trudnoće, nema mjesta u svratištu, naknadni bijeg u Egipat, te masovno ubojstvo Nevine dječice. Gotovo kao da je Sotona, znajući da će Bog učiniti nešto dobro, pokušavao spriječiti, progoniti i uništiti ovo veliko Božje djelo.

I to je točno ono što nam Sveto pismo prikazuje u verziji božićne priče koja se danas rijetko priča među kršćanima. Vrijedi malo razmisliti i o “drugoj” Božićnoj priči koja gleda dalje od vanjskih događaja i interpretira njihov dublji smisao:

“I znak veliki pokaza se na nebu: žena, obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. Bijaše trudna i vikala je od bolovala i mučila se da rodi, I pokaza se drugi zrak na nebu: i gle, veli, crven zmaj, imajući sedam glava i deset rogova; i na glavama njegovim sedam kruna; I rep njegov odvuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju, i zmaj stajaše pred ženom, koja je imala da rodi, da joj proždere dijete, kad rodi. I rodi muško, sina, koji će vladati svim narodima štapom gvozdenim; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu… I postade velik rat u nebu: Mihael i anđeli njegovi borili su se sa zmajem, i zmaj se je borio, anđeli njegovi. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta u nebu. I zbačen bi zmaj onaj veliki, stara zmija, koja se zove đavao i sotona, koji zavodi sav svijet, zbačen bi na zemlju, i anđeli njegovi zbačeni biše s njim…

I razgnjevi se zmaj na ženu, i otide da zametne borbu s ostalima od potomstva njezina, koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.” (Otk 12, 1-5, 7-9)

Sretan Božić!

Iako nikada nisam vidio ovu verziju Božićne priče na čestitkama ili snimljene kao televizijski film, ova je priča dublja, više skrivena, ali istinita slika onoga što se doista dogodilo te dramatične i sudbonosne noći. Rođenje Krista (kako je John Eldredge jednom napisao u “Wild at Heart“) je Veliki napad, odvažni desant od strane vladara sila dobra na univerzalno sjedište zla. Duhovno govoreći, ovo nije bila Tiha noć. Više je nalikovlao na našu operaciju Oluja (op. prev.) Iza kulisa je smrtni neprijatelj… o kojemu rijetko govorimo: Sotona. Ipak, on je aktivan, itekako uključen u zbivanja.

Da, radi se o žestokoj duhovnoj borbi. Rat na Božić! To je rat koji uključuje upravo ovakav Božić, rat u kojem će konačna pobjeda doći na Veliki petak i Uskrs, ali čiji se plimni valovi još osjećaju u dramatičnom pozivu za odabir strane!

Da, dragi moji katolici, Zmaj postoji čak i na Božić. Žao mi je što vam skrećem pažnju na to usred vaših bogatih ručkova i veselja. No, Sotona je tu, a on i njegovi sljedbenici su krivi za većinu patnje koje vidite u vašoj obitelji, u našoj kulturi– svemu kroz povijest.

Ipak, na Božić imamo i Sina koji je rođen radi nas– i zovemo ga Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Jer 9, 6). On će zauvijek vladati. I zato je ta borba strašna, ali ipak veličanstvena. Grozna, jer je kriva za većinu žrtava koje vidimo u našim obiteljima, u našoj kulturi i kroz našu povijest. Ali veličanstvena, jer u njoj dolazi na Božić naš pobjednik Krist. On je Taj koji nas, jer smo po milosti odgovorili na njegov poziv, izvodi iz velike nevolje i ubraja među one koji su oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj, i koji pobijediše krvlju Janjeta i riječju svjedočanstva svojega (usp Otk 7,14; 12,11).

Oprostite mi zbog ovako neobične blagdanske poruke. Ali nešto mi govori da mi katolici, koji smo ostali u sredini trenutnih kulturnih ratova, moramo shvatiti dublji smisao onoga što se stvarno događalo na Božić. Jer postoji opasnost da smo postali previše dobri radi našeg vlastitog dobra i da ne prepoznajemo bitku na koju smo pozvani i dubinu onoga što se stvarno događalo na taj prvi Božić. Isus, Kralj Svemira je upao na okupirani teritorij “kneza ovoga svijeta” i počeo ga oslobađati.

I kao što se ne smije zaboraviti paradoksalna pobjeda na križu, tako se ne smije zaboraviti ni onaj desant u božićnoj noći u kojoj je Gospodin ustao protiv neprijatelja, povratio teritorij, i nanio mu najteži udarac. U plaču djeteta može čuti veliki krik: “Duga noć grijeha je okončala, Svjetlost počinje sjati. Probudi se ti, koji spavaš. Ustani od mrtvih, i Krist će ti zasvijetliti kao novo svjetlo!

I jedino u Kristu se može doista otkriti smisao anđelove pjesme “mir na zemlji“. Pridružite Mu se u velikoj bitci kako bi vratili teritorij otet od strašnog neprijatelja. Novorođenče plače; a negdje, veliki Crveni zmaj je u strahu, jer zna da ima malo vremena!

Msgr. Charles Pope