Naslovnica Crkva U Francuskoj porast ‘samoproglašenih’ egzorcista

U Francuskoj porast ‘samoproglašenih’ egzorcista

579
0

Posljednjih tjedana izvještaji u svjetovnim medijima upućuju na to da u Francuskoj raste broj egzorcizama. Nakon što pročitaju ovu vijest, vjernici će vjerojatno imati dvije reakcije. Jedna je: uvijek je bilo i uvijek će biti egzorcizama – obred egzorcizma nije ni povijesna znatiželja niti scena iz holivudskog horor filma. Druga reakcija može biti blago iznenađenje, i to zbog toga jer se obred uopće koristi u današnje doba. Ipak, vijest je pomalo neočekivana, budući da je u nekim slučajevima lažna teologija smanjila demonska opsjednuća na ‘simbole’ ili još gore ’emocionalne smetnje’ – što na kraju samo ometa upotrebu obreda, a time i njegovu učinkovitost.

Nažalost, ovaj najnoviji fenomen u Francuskoj ima još jedan aspekt, a on je razlog prave  zabrinutosti.

Ono što se danas u Francuskoj trenutačno događa je svojevrsni bum raznoraznih “uradi-sam” egzorcizama koje odrađuju laici bez kanonskog statusa i vjerojatno malo pravih spoznaja o tome što rade. Po svemu sudeći, raste skupina neformalnih egzorcista koji čak oglašavaju svoje usluge francuskoj javnosti, pa nude ‘oslobođenje’ od demona za 100 €.

Nepotrebno je reći da su takve prakse i usluge ne samo malo ili nikako korisne već i opasne. Crkva je uvijek jasno govorila da egzorcizme mogu obavljati samo svećenici koji su određeni od biskupa u čijoj se biskupiji ta služba obavlja. Proliferacija takvih ‘slobodnih egzorcizama nije, međutim, ništa novo.

Godine 1985., tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, osjećao se obveznim objaviti Pismo svim biskupima u kojem ih podsjeća na važeće propise s obzirom na egzorcizam, te upozorava kako neovlaštene osobe ne mogu voditi molitvene skupove na kojima se direktno obraća demonima.

Posljednjih se godina u određenim crkvenim krugovima povećava broj molitvenih skupina sa svrhom da se postigne oslobođenje od đavolskog utjecaja, pri čemu se ne radi o pravim egzorcizmima. Ta se okupljanja događaju pod vodstvom laika, ali često u nazočnosti svećenika. Budući da je pri Kongregaciji za nauk vjere bilo postavljeno pitanje što se treba misliti o toj činjenici, dobiven je odgovor kako se smatra potrebnim da se svi ordinariji obavijeste o sljedećim odgovorima:
1. Kanon 1172. Kanonskog prava (CIC) određuje da nitko ne smije provoditi egzorcizme nad opsjednutima ako nije dobio posebnu i izričitu dozvolu nadležnog biskupa i određuje da nadležni biskup smije dati punomoć samo svećeniku koji raspolaže istinskom pobožnošću, znanjem, mudrošću i koji vodi neporočan život. Stoga se od biskupa traži da se strogo drže tih propisa.
2. Posljedica je tih propisa da vjernici ne smiju primjenjivati egzorcizam protiv đavla i pobunjenih anđela, koji je bio izveden od egzorcizma koji je odlukom pape Lava XIII. postao javnim pravom, a još se manje smiju služiti cjelokupnim tekstom tog egzorcizma.  U slučaju potrebe biskupi trebaju obavijestiti vjernike o tom propisu.
3. Biskupi su iz istih razloga zamoljeni da budno paze, kako ne bi nitko bez odgovarajućeg ovlaštenja vodio skupove pri kojima se koriste molitve za oslobođenje u čijem se tijeku izravno obraća zlim duhovima i nastoje saznati njihova imena – ni u slučajevima pri kojima se radi o pravoj đavolskoj opsjednutosti, ili pak postoji sumnja u đavolski utjecaj.

Kao što se moglo očekivati od kardinala koji će kasnije postati papa Benedikt, njegovo je vodstvo jasno, sažeto i konkretno u području koje brzo može zapasti u kaos.

U zaključnim riječima, kardinal Ratzinger ukazuje na daljnje korake:

Iako se podsjeća na te propise, vjernici se nikako ne smiju odvraćati od molitve, kako bi se oslobodili zla kao što nas je učio Isus (Mt 6,13). Pastir mogu osim toga iskoristiti priliku koja im se nudi da podsjete na pouke Crkve s obzirom na prave funkcije sakramenata, na zagovor Presvete Djevice Marije, anđela i svetaca, ali i na duhovnu borbu kršćana protiv zlih duhova.”

Ne trebaju nam samoproglašeni ‘egzorcisti’. Katolici trebaju redovno ispovijedanje i svetu misu, kao i dnevni molitveni život – uključujući krunicu. Vjernom i žarkom praksom naše vjere otkrivamo pravu duhovnu snagu po kojoj ulazimo u “bitku”.

Izvor