Naslovnica Svijet I nakon godinu dana u Čileu se ništa nije promijenilo

I nakon godinu dana u Čileu se ništa nije promijenilo

410
0

Trenutno stanje u Čileu je vrlo dramatično no, nažalost, čini se kako je Crkva stala na pogrešnu stranu u ovom sukobu, na što ukazuje članak objavljen u The New American.

Čileanska biskupska konferencija podupire zahtjeve prosvjednika vezane uz novi čileanski ustav- dok ti prosvjednici istodobno kradu, pljačkaju, pale i oskvrnjuju katoličke crkve širom zemlje.

Čileanci su prošlog mjeseca gledali kako im zemlju pustoši mala skupina revolucionara, koju podržavaju mediji, Ujedinjeni narodi i strane međunarodne sile. Cilj im je uništiti pravni sustav zemlje i uspostaviti komunističku tiraniju sličnu onoj u Venezueli i Kubi.

Ovako je započeo članak koji smo objavili prije godinu dana, a čitatelji su vjerojatno već upoznati s vijestima o dvije crkve koje su jučer zapaljene tijekom masovnih prosvjeda u čileanskom glavnom gradu Santiagu. Tisuće ljudi okupile su se u središtu grada kako bi obilježile godinu dana od društvenih nemira koji su 2019. uzdrmali Čile i tamošnju desnu vlast. Skup je organiziran uoči referenduma o promjeni čileanskog Ustava donesenog u doba Augusta Pinocheta, koji će se održati iduće nedjelje.

Vratimo se ponovno na prošlogodišnji članak:

Moglo bi se očekivati da će se katoličko stanovništvo Čilea mobilizirati kako bi obranili svoje povijesne i vjerske simbole, svoja mjesta bogoslužja te kako bi spriječili činjenje dodatnog svetogrđa. Nažalost, to se nije dogodilo. Zašto?

Objašnjenje je jednostavno: Katolička crkva u Čileu i drugdje širom Latinske Amerike snažno je infiltrirana sljedbenicima teologije oslobođenje. Ti marksistički svećenici hvale revoluciju na ulicama i čak nude korištenje crkvenih prostora za mjesta okupljanja revolucionarnih skupina, koje nastoje uništiti ustavni i pravni poredak zemlje.

Na primjer, Celestino Aós Braco, kojeg je papa Franjo imenovao privremenim nadbiskupom Santiaga nakon velike krize u Katoličkoj crkvi u Čileu, zauzeo je isti stav prema novim ustavnim promjenama kao i prosvjednici, samo nekoliko tjedana prije nego što je sporazum o promjeni ustava zemlje potpisan u Nacionalnom kongresu u Čileu.

Slikovni rezultat za santiago Celestino Aós Braco Nadbiskup Aós Braco je zapravo podržavao revoluciju. Dakle, unatoč svim terorističkim djelima, prosvjednike je u njihovim zahtjevima za promjenom čileanskog ustava, uz otvorenu podršku Komunističke partije Čilea, Socijalističke partije Čilea i drugih socijalističkih skupina, podržao i sam nadbiskup Santiaga Aós Braco, navodeći da je novi ustav potreban kako bi se zaštitili životi nerođene djece. Međutim, s obzirom na snage koje stoje iza prosvjeda i njihove namjere vezane uz novi ustav, naivno je vjerovati da bi bilo kakav novi nacrt zakona koji bi oni predložili sadržavao takvu zaštitu za nerođene.

Istog dana kada je Aós Braco javno obznanio svoju podršku promjeni ustava od strane oporbe, napadnuta je prva Katolička crkva smještena u aveniji Vicuña Mackena. I kakva je bila njegova reakcija na ovaj napad? Umanjio je njegov značaj, jednostavno izjavljujući da je najvažnije da ljudski životi nisu ugroženi.

Nažalost, nije sam. Čileanska biskupska konferencija je 15. studenoga dala izjavu u kojoj izražava svoju podršku revoluciji zbog nezadovoljstva trenutnim ustavom, zalažući se za promicanje njegovih izmjena koje bi trebale izraditi “društvene udruge”, a ne političke stranke.

Štoviše, Konferencija biskupa izdala je još jedno priopćenje od strane Nacionalne komisije za pravdu i mir, u kojem su opet jasno podržali revoluciju i marginalizirali nedavne napade na katoličke crkve naglašavajući brigu za siromašne. Ironično je da će siromašni najviše stradati ako u Čileu pobjedi marksistička opcija.