Naslovnica Društvo Ispovijed i obnova kulture

Ispovijed i obnova kulture

791
0

Osim političkog aktivizma (na što Crkva svakako potiče svoje članove kako bi bili uključeni u pomaganju uspostave pravednog društva i zaštite ljudskih prava), što možemo, kao katolici, učiniti da se stvari u našoj zemlji preokrenu na bolje?

Jedan od najboljih načina da se evangelizira jedna, nekad kršćanska, zemlja je kroz praksu česte ispovijedi i primanja Euharistije, od kojih su oboje, osim što su sakramenti, izuzetno snažni oblici molitve.

Zapravo, vjerujem kako pobožno, dostojno, i učestalo primanje Euharistije – od strane katolike koji su u stanju milosti i svjesni su Otajstva skrivenog pod oblicima kruha i vina – može dovesti do promjene srca u našoj zemlji.

Mnogi katolici se ustručavaju evangeliziranja zbog sumnje u svoje znanje, vještinu raspravljanja i nelagode zbog sve veće netolerantnije atmosfere u javnom životu. Primanje sakramenata često i dostojno, ipak je nešto što svatko od nas može učiniti, a donesi veći učinak nego što možda mislite. Uostalom, kako su prvi kršćani postupno osvojili srca, umove i duše u svoje vrijeme? I zapamtite da, za razliku od nas, oni nisu uopće imali političku moć prvih nekoliko stoljeća.

Danas, na žalost, živimo u propadajućoj civilizaciji. Ne trebamo analizirati hrpu statističkih podataka o bračnim brodolomima, nezakonitoj djeci, stopi pobačaja, pornografiji, i sličnom da bi shvatili kako je situacija očito depresivna. Dovoljno je pogledati oko sebe i biti iskren prema sebi i drugima. U svakom slučaju budite aktivni koliko je god moguće u svijetu politike i kulture, ali pobožnost u prakticiranju vaše vjere je najmoćnije oružje od svega.

Rast osobne svetosti – koji, naravno, uključuje i društveni i apostolski rad – možda je najučinkovitija stvar koju možete učiniti za re-evangelizaciju naroda Zapada.

Prvo, pogledajmo što nam Sveto Pismo govori o sakramentu pokore:

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu... [Isus se pokazao apostolima], dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.‘ “(Iv 20, 19; 22-23).

Duhovni učinci sakramenta pokore su pomirenje s Bogom, po kojem pokornik obnavlja milost, prima oproštenje od vječne kazne nastale smrtnim grijehom, mir i spokoj savjesti, duhovni mir, duhovnu utjehu, i što je vrlo važno, porast duhovne snage za kršćansku bitku.

I nisu samo smrtni grijesi oni koje bi trebali iznijeti u ovom sakramentu. Ispovijedajući lake grijehe, rastemo u samospoznaji i poniznosti kao i u primanju milosti kako bi nam pomogli izdržati buduće kušnje i napredak u svetosti.

Svi znamo ljude koji su otpali od katoličke vjere. Doista, oni se broje u desecima milijuna – u našoj zemlji su druga najveća “vjerska” skupina nakon samih katolika.

Možda bi jedno od naših najvećih djela milosrđa moglo biti da podsjetimo one koji su se našli u takvoj situaciji da ih samo jedna dobra ispovijed dijeli od povratka u Crkvu njihovih Otaca – vjersku baštinu koja u većini slučajeva seže kroz mnoga stoljeća. Zamislite koliko je velika milost kada se samo jedna, ili čak više duša, vrati pastiru koji čezne za oporavkom svojih izgubljenih ovaca. Oni će ponovno biti u mogućnosti primiti Kruh Života, Isusa Krista, koji je prisutan u Euharistiji.

Ja sam bio uključen u više obraćanje na našu vjeru. U većini slučajeva, kada ih se pita zašto su postali katolici, odgovorili bi: “Zato što želim oproštaj za moje grijehe i primiti Isusa u moju dušu u Presvetom oltarskom sakramentu.”

Stavljanje dnevne mise u središte našeg unutarnjeg života pa tako i našeg dana može samo pomoći u obavljanju naših obaveze, jer naš posao i odnosi s okolinom zahtijevaju više od jednog dana u tjednu. St. Peter Julian Eymard nam savjetuje:

Pohađaj misu svakodnevno; to će poboljšati cijeli dan. Svi tvoji zadaci će se obavljati bolje zbog toga, a tvoja duša će lakše nositi svoj svakodnevni križ. Misa je najsvetiji čin vjere; ne možeš učiniti ništa što bi dalo veću slavu Bogu ili što bi bilo korisnije za tvoju dušu, nego da slušaš misu često i pobožno. To je omiljena pobožnost svetaca.

I to je, moja braćo i sestre, ono što smo svi pozvani postati!

Vlč. C.J. McCloskey u First Things