Naslovnica Crkva Isusove rane i ispravno prepoznavanje

Isusove rane i ispravno prepoznavanje

354
0

Čitanja za ovu nedjelju govore nam o milosti, vjeri, povjerenju i oproštenju grijeha. U psalmu se iščitava to Božje milosrđe na djelu (Ps 118). Božja riječ nam pokazuje tu Božju djelatnu milost u akciji.

Kako nam Bog otkriva svoju milost? On to čini, prije svega, šaljući svoga Sina… On je iskazano Božje milosrđe koje nam se najočitije daruje u slavljenju sakramenata.

Prvo čitanje (vidi Dj 5, 12-16) pokazuje nam kako Uskrsli Gospodin i dalje iskazuje milost bolesnima kroz ozdravljenja i propovijedanje apostola u prvoj Crkvi. Apostolska djelatna vjera daje ljudima Gospodinovu ozdravljujuću ljubav “znamenjima i čudesima”.

U današnjem evanđelju, Isus se ukazuje učenicima u prvu uskrsnu večer, čime smo živo podsjećeni na euharistiju i sakrament pomirenja kao mjesta susreta s njime.

Moć opraštanja grijeha koju je Gospodin dao svojim apostolima i svojoj Crkvi po Duhu Svetom širenje su onoga mira koji je on dao svojim učenicima kad im je pokazao svoje rane (vidi Iv 20, 19-31).

Današnje evanđelje također nam naglašava važnost vjere u sveprožimajuću prisutnost Uskrsloga. On je s nama i ne da se zatvoriti u neke okvire i prostore kako bi to željeli protivnici. On nas nakon primljenog dara šalje!

UČENIK SUMNJE

Mnogima je bilo teško povjerovati, ne samo Tomi. Tako su neki imali sumnje i u trenutku kad im se Isus ukazao: „Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.“ (Mt 28, 17)

Nisu dakle odmah svi povjerovali, i mnogi su se mučili sa sumnjama. Pa ipak, Tomina je sumnja najzanimljivija i on u njoj postavlja jedan specifičan zahtjev, a to bi trebalo biti traženje naše vjere iznutra, naime opipati rane Isusove tom vjerom, klanjati mu se kao Bogu.

Nakon što je dotaknuo rane Isusove Toma je ispovjedio: „Gospodin moj i Bog moj!“

Toma je eto od učenika sumnje postao učenik vjere…

Mjesto Isusovih rana bilo je za Tomu mjesto ozdravljenja od nevjere. To je i mjesto našeg ozdravljenja, i put naše ispravne vjere…

ISUSOVE RANE I ISPRAVNO PREPOZNAVANJE

Uskrsli Gospodin donosi preplašenim učenicima mir i pokazuje im svoje rane. Rane postaju znak prepoznavanja Gospodina… One su i dokaz da je Isus uskrsnuo u tijelu.

Bez Isusovih rana, bez onoga što upućuje na njegovu žrtvu, učenici su stalno imali problem u prepoznavanju (tako je i s nama). Niti učenici na putu za Emaus ga nisu prepoznali sve dok nije pred njima razlomio kruh (sebe).

I u današnjem evanđelju Isus pokazuje učenicima svoje probodene ruke i bok, a oni ga tek tada vide, odnosno prepoznaju, i ispunja ih radost. Postaje nam sve jasnije na koji način Gospodin od nas očekuje da ga susrećemo i gledamo. Naime, bez dimenzije njegove žrtve, odnosno euharistije, svete mise, nije moguće ispravno susresti ni vidjeti Krista Uskrsloga.

To je morao naučiti i Toma u svom zahtjevu i traženju viđenja da bi vjerovao. Naučio je lekciju gdje i na koji način treba pipati i motriti rane Gospodinove ako želi ostati na ispravnom putu i biti ubrojen među blažene.

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ ((Iv 20, 29), ozbiljan je glas opomene svakome onome koji traži Isusa izvan svete mise.

ISPRAVNA VJERA ZAHTIJEVA PRISUTNOST…

Ono što možemo naučiti iz današnjeg evanđelja je to da vjera zahtijeva našu prisutnost ondje gdje se Krist uskrsli pojavljuje i gdje pokazuje učenicima svoje rane, koje upućuju na njegovu žrtvu, a to je naravno euharistija.

Isto tako, vjera zahtijeva našu prisutnost ondje gdje Krist uskrsli daje svojim učenicima snagu Duha Svetoga za opraštanje grijeha, a to je u sakramentu ispovijedi. Tko Krista ne prepoznaje u sakramentima, i tko nije prisutan ondje kad se oni dijele taj neće primiti blaženstvo, pa iako tvrdio da mu se ukazuju korovi anđeoski…

DAR NOVOG ŽIVOTA

Jedan čovjek nakon teške prometne nesreće, u kojoj je samo čudom preživio, izgubio vid. Godinama je bio ljut na Boga govoreći – Zašto mi je Bog oduzeo vid?

Njegov prijatelj, kad je čuo to njegovo pitanje nabijeno ljutnjom na Boga, odgovorio mu je protupitanjem – Znaš, nije ti Bog oduzeo vid nego darovao novi život. Zato bi se ti dragi prijatelju trebao pitati zašto ti je Bog darovao život?

To je djelovalo kao hladan tuš na ovoga. Shvatio je da je njegov prijatelj u pravu. Sada s ispravno postavljenim pitanjem počeo je dobivati mnoge odgovore. I unatoč tome što nije vidio fizičkim očima u njegov život je stiglo novo svjetlo.

Počeo je dublje i sadržajnije živjeti nego ikada prije… I Tomi apostolu, kao uostalom i svim učenicima, stvari su se činile beznadne. On je na neki način također nosio krivo postavljeno pitanje Bogu u svom srcu.

U susretu s Uskrslim on shvaća da mu je Bog darovao novi život, i počinje ga živjeti na nov način… Snažno danas odjekuju riječi koje hrane našu vjeru – Gospodin moj i Bog moj!

Sa stranice dominikanci.hr