Naslovnica Crkva Izvještaj o McCarricku izbjegava temu raširene homoseksualnosti u katoličkom kleru

Izvještaj o McCarricku izbjegava temu raširene homoseksualnosti u katoličkom kleru

454
0

Kritičari primjećuju da „Vatikanski izvještaj“ umanjuje McCarrickovo homoseksualno (nedolično) ponašanje sa svećenicima i sjemeništarcima te utjecaj klerikalnog „homoseksualnog lobija“ u prikrivanju njegovih moralnih zločina.

Jedan od uznemirujućih i ključnih aspekata u izvještaju o laiciziranom kardinalu i nadbiskupu Washingtona McCarricku jest nedolično ponašanje prema sjemeništarcima koje je rezultiralo samo laganim kaznama, dok je istodobno obnašao najviše hijerarhijske funkcije u Crkvi.

Izvještaj na 450 stranica, službeno naslovljen „Izvještaj o institucionalnom znanju i donošenju odluka Svete Stolice vezanim uz bivšeg kardinala Theodorea Edgara McCarricka (1930.-2017.)“, plod je dvogodišnjeg istraživanja Vatikanskog državnog tajništva nad arhivskim dokumentima i devedeset intervjua glede bivšeg kardinala.

U izvještaju se prepričavaju mnogi slučajevi (incidenti) McCarrickovog zlostavljanja sjemeništarca i mladih svećenika, što je često uključivalo neprimjereno dodirivanje i „dijeljenje kreveta“ s njima, iako je sam McCarrick negirao da se dogodio bilo kakav seksualni odnos.

Dokumenti iznose informacije kako su dva biskupa svjedočila o neprimjerenom ponašanju McCarrika. Biskupi James McHugh iz Camdena i John Smith iz Trentona bili su prisutni na večeri 1990. godine kada je McCarrick počeo zlostavljati, tj. pipati mladog klerika. Među nazočnima je bio mons. Dominic Bottino, sudac crkvenog suda i bolnički kapelan u biskupiji Camden s kojim je obavljen razgovor za vrijeme istrage o McCarricku.

Biskupi McHugh i Smith, koji su u međuvremenu preminuli, vidjeli su što se događa. Prisjetivši se događaja, msgr. Bottino rekao je u intervju: „McHugh je u svojevrsnoj panici odmah ustao“, i rekao: „Moramo otići“.

No, biskup McHugh je 2000. godine na pitanje apostolskog nuncija Gabriela Montalvoa da pruži činjenične podatke o bilo kojoj „ozbiljnoj moralnoj slabosti koju je pokazao biskup McCarrick“ porekao „neprimjereno ponašanje“ biskupa McCarricka. Također, biskup Smith je rekao nunciju kako nema „nikakvih dokaza o ozbiljnoj moralnoj slabosti koju je pokazao nadbiskup McCarrick“. Na temelju njihovih izjava Sveta Stolica je procjenjivala da li je McCarrick prikladan za imenovanje u Washingtonu.

Dominikanski otac Boniface Ramsey, pisao je 2000. godine nunciju Montalvou upozorivši ga na glasine koje je čuo u vezi s neprimjerenim ponašanjem McCarricka sa sjemeništarcima. Izjavljuje da je bio šokiran saznanjem da su dvojica biskupa svjedočila o McCarrickovom zlostavljanju i da „nisu bili potpuno iskreni“ o onome što su vidjeli. „Ovo nije pitanje glasina, već je bila riječ o nečemu očitom što su odlučili ne spominjati“, rekao je 11. studenoga za National Catholic Registeru. Na pitanje je li to zbog kulture koja se u velikoj mjeri okrenula prema homoseksualnosti, otac Ramsey je rekao: „To je dio toga“.

Kao profesor u sjemeništu, u Newarku (od 1988. do 1996.), rekao je da su „svi znali“ da McCarrick spava sa sjemeništarcima i da nije učinjeno ništa, uvijek bi se našlo neko opravdanje. Nije bilo konkretnih dokaza niti optužbi na njegov račun, pa se prelazilo preko toga.

Unatoč širokoj svijesti o McCarrickovom ponašanju sa sjemeništarcima, što bi se trebalo ocijeniti neprihvatljivim, ništa se nije poduzimalo. „Izvještaj o McCarricku“ potvrđuje kako je papa Benedikt XVI. savjetovao nužna ograničenja, poput putovanja i javnih nastupa u 2000-ima, tek nakon što se McCarrick povukao s funkcije nadbiskupa Washingtona. Papa Benedikt XVI. nije provodio formalne sankcije.

Papa Franjo je poduzeo kanonske mjere tek nakon 2017. godine, kada je nadbiskupija New York zaključila da postoji vjerodostojna optužba kako je McCarrick zlostavljao maloljetnika. Sažetak izvješća, koji je potpisao Andrea Tornielli, direktor ureda vatikanskog Dikasterija za komunikaciju, gotovo je isključivo usredotočen na taj aspekt, dok se njegovi homoseksualni odnosi s odraslima gotovo i ne spominju. Iako je oglašen alarm zbog takvog ponašanja, „nije bilo dokazanih činjenica“, rekao je Tornielli.

Katolički psihijatar Richard Fitzgibbons pišući za Catholic World Report (12. studenoga) osporio je sažetak izvješća koji se nalazi u tijelu dokumenta. Rekao je da su „suprotno“ sažetku „u Izvještaju predstavljeni vjerodostojni dokazi laika, sjemeništaraca, svećenika i članova hijerarhije koje je Theodore McCarrick redovito angažirao u neprimjernom ponašanju i fizičkom prelasku granica odnosa adolescenta i muškarca.

Fitzgibbons, koji je intervjuiran za izvještaj na temelju toga što je 1996. godine Vatikanu predao svjedočenje o McCarrickovom „neprimjerenom ponašanju“, izrazio je razočaranje što njegov opis McCarrickovog ponašanja „nije bio u konačnom izvještaju“.

Kardinal Raymond L. Burke, prefekt emeritus Apostolske Signature, rekao je 12. studenoga Registeru da su, što se njega tiče, kanonske mjere trebale biti poduzete odavno. „Iako su postojale snažne optužbe, trajne glasine o takvoj vrsti aktivnosti, nikada nije bilo odgovarajuće kanonske istrage kako bi se došlo do istine u toj situacije“, rekao je kardinal Burke.

„S najvećim poštovanjem prema Benediktu XVI., ako je zamolio [McCarricka] da se disciplinira te je imao dovoljno informacija, onda je trebao postojati kanonski postupak i formalni čin“.

Riccardo Cascioli, urednik talijanskih katoličkih dnevnih novina La Nuova Bussola Quotidiana, primijetio kako u praksi otkriće Izvještaja o McCarricku pokazuju da je „nemoralno ponašanje s odraslima, iako zasigurno nije dobra stvar, na kraju ipak nešto što se tolerira“. Dodaje, kako je „pravi alarm“ koji donosi kazne „samo ako je zlostavljani maloljetnik“.

„Brojni budući svećenici koji su „dijelili krevet“ s McCarrickom su uglavnom bili osuđeni na neuravnoteženi svećenički život, zapravo nismo gledali širu sliku“, nastavio je Cascioli. „Kao da su moralna razaranja i uništavanje vjere koje je prouzročio biskup grabežljivac bili samo manji problem (izgubljena zvanja, svećenici koji su zauzvrat ponavljali zlostavljanje, biskupska imenovanja iskrivljena patološkim vezama…).“ Cascioli dodaje kako je u aferi o McCarrick „namjerno zanemareno“ ono što je omogućilo njegov uspon; „sustav moći koji je poznat kao gay lobi, koji favorizira imenovanja i karijere biskupa s određenim karakteristikama“.

U komentaru za Registar, kardinal koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman, rekao je kako je „korijen problema sa McCarrick skandalom- homoseksualnost. Homoseksualni odnosi s mladim sjemeništarcima su smrtni grijeh. Taj je zločin u crkvenom smislu uništava vjeru ovih mladih ljudi i njihov odnos s Bogom, kao i vjerodostojnost Crkve“.

No, ustvrdio je kako Vatikan „ne uviđa stvarni problem što osamdeset posto službenog klerikalnog seksualnog zlostavljanja čine homoseksualci, da žrtve obično nisu djeca, već muškarci u fazi puberteta“. Podsjetio je na prošlogodišnji trodnevni sastanak u Vatikana na temu klerikalnog seksualnog zlostavljanja. Na kojem je primijećeno kako je tema homoseksualnosti u potpunosti bila odsutna prvog dana, na uvodnom sastanku, te da su čelnici sastanka pokušali izbjeći tu temu, tvrdeći da supkultura homoseksualnosti u sjemeništima nije imala „nikakve veze sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnika“.

Kardinal je istaknuo kako, unatoč skandalu McCarrick, papa Franjo odobrava istospolne civilne zajednice i okružen je prelatima koji su naklonjeni homoseksualnoj agendi. Krajem ovog mjeseca, imenovat će tri nova kardinala koji su javno izrazili potporu LGBT zajednici. Pro-LGBT grupa New Ways Ministry dala je podršku imenovanje nekih novih kardinala. Kardinal je rekao kako McCarrick svoj uspon u hijerarhiji, a postao je jedan od najmoćnijih prelata u Crkvi, „duguje homoseksualnom lobiju“.

Kardinal Burke tvrdi da su uz pomoć ovog lobija „određeni ljudi“ uzdigli u hijerarhiji. “U interesu je homoseksualnog lobija da na vlasti budu ljudi koji su meki prema homoseksualcima ili su sami kompromitirani“.

Nadbiskup Carlo Vigano, čije je svjedočenje 2018. o papi Franji i Vatikanu o postupanju s McCarrickom donijelo na svjetlo dana homoseksualno lobiranje i njihovu ulogu u usponu McCarricka, istaknuo je da se „iste veze, ista suučesništva, ista poznanstva uvijek ponavljaju“, zajedno s „povorkom homoseksualaca i nasilnika koja nije irelevantna“. Papa se, dodao je, „još uvijek okružuje“ takvim ljudima koji još uvijek „ozbiljno ugrožavaju reputaciju“, nešto što je, vjeruje, „najočitije odricanje“ od njegovog „navodnog moraliziranja“.

„Izvještaj McCarrick“ oštro je kritičan prema svjedočenju nadbiskupa Vigana, spominjući njegovo ime 306 puta. Čimbenik koji je naveo neke kritičare da vjeruju da je samo izvješće sredstvo za diskreditaciju ključnog svjedoka, to jest nastavak zaštite McCarricka i onih oko njega. Nadbiskup je pobio mnoge optužbe na svoj račun u programu World Over Raymonda Arroya 12. studenog i rekao kako s njime nije obavljen razgovor.

Za Phila Lawlera, urednika časopisa Catholic World News, pitanje je li McCarrick zaštićen homoseksualnom mrežom jedno je od dva ključna pitanja bez odgovora u izvješću. Drugo pitanje je: kako je takav čovjek oblikovao politiku Vatikana i američke katoličke hijerarhije?

Lawler je 11. studenoga za Register izjavio kako vjeruje da je „izvještaj o McCarricku“ bio pripremljen „kako bi se umanjio pritisak javnosti bez odgovora na pitanja koja su pokrenula skandal“. Dodao je kako „glavni negativac“ izvješća, osim McCarricka, „predstavlja lik nadbiskupa Vigana, čija otkrića stavljaju ta pitanja u prvi plan“. Lawler stoga vjeruje da je izvještaj „još jedan pokazatelj da Vatikan, pod trenutnim vodstvom, nema namjeru rješavati ta pitanja“.

Izvor