Naslovnica Politika Je li Ljevica neprijatelj kršćanstva?

Je li Ljevica neprijatelj kršćanstva?

1205
0

Naravno da je! Koliko vam je objektivnih dokaza potrebno? I ne samo da je neprijatelj nego i pobjeđuje protiv kršćanstva. Ipak, nekako ta jasna činjenica nije očita, negiraju je i Ljevica i Kršćani. Nije li to čudno. Što je onda neprijatelj?

Neprijatelj nije netko sa kime se ne slažete (gotovo se nitko u potpunosti ne slaže s drugim) – neprijatelj je netko tko vas napada, tko vodi rat protiv vas, koji vas želi uništiti (ili uništiti nešto kod vas što vam je važno). Mislim da takvim predstavljanjem stvari postaju malo jasnije. Ljevica je neprijatelj kršćanstva jer napada kršćanstvo i napada ga već dugo vremena.

Ljevica je sada pobijedila “službeno” kršćanstvo – koje trenutno postoji kao vrsta višajskog režima ili upravljane vlasti, sa kvinzliškim vodstvom.

Međutim, postoji problem tajnih neprijatelja – neprijatelja koji se prave da ne napadaju ili ne vode rat ili ne pokušavaju uništiti; a sekularna Ljevica /liberalizam je takva vrsta neprijatelja. Doista; Ljevica sama zapravo ne shvaća da je specifično anti-kršćanska, izgrađena je na anti-kršćanstvu. Prema tome Ljevica negira da je neprijatelj Kršćanstva, a pojedinačni Ljevičar ne razmišlja o sebi kao neprijatelju kršćanstva.

A to je nešto s čime se kršćani (specifično kršćani) teško nose!

Primjerice, Ljevica jednostavno ne može vidjeti da je masovno mučenje i pokolj biskupa, svećenika, monaha i pobožnih laika u Ruskoj Revoluciji bio namjeran i fokusiran pokušaj uništenja (ono što danas ljudi zovu genocid). Smatra da se radi samo o kolateralnoj šteti ideološke/ političke razlike.

Nitko ne sumnja da su nacisti željeli uništiti židove – zato jer su tako i rekli; ali komunisti negiraju da su željeli uništiti kršćane – i doista, moguće je da pojedinačni sovjetski komunist (koji su zatvarali, mučili kršćane, zato jer su bili kršćani) nisu u svome srcu osjetili da su anti-kršćani – jednostavno su smatrali da implementiraju apstraktnu ideologiju.

Slično je primjenjivo na modernu politički korektnu Ljevicu – smatraju da se bore za apstrakciju poput jednakosti, socijalne pravde, različitosti, inkluzije … a činjenica da su kršćanstvo i kršćani (ne i druge religije) gotovo uništene u zapadnim nacijama je pomalo nesretna, iako potrebna, neželjena posljedica.

To također objašnjava zašto “etničko čišćenje” i genocid kršćana u Africi, Bliskom Istoku i dijelovima Južne Azije nije zanimljivo Zapadnim Ljevičarima. (Posljednjih 15 godina živimo kroz brojčano i geografski možda najgori period eksplicitnih kršćanskih progona – posebno eliminacija kršćanstva na većini Bliskog istoka – ali Zapad to uopće nije niti primijetio!)

Ali glavno neprijateljstvo Sekularnog Ljevičarstva nije jednostavno za shvaćanje zapadnim kršćanima, jer kulturni rat protiv kršćanstva nije priznat; negiraju ga čak i dok napadaju, čak i dok vode rad, čak i dok pobjeđuju kršćanstvo – čak i dok plešu po ulicama i u masovnim medijima kako bi proslavili posljednjih trijumf eliminiranja kršćanskog morala iz Zakona!

Kršćani su suočeni s neprijateljem koji negira da je neprijatelj; neprijatelj koji niti ne zna da je neprijatelji – neprijatelj koji preoblikuje svoje stalne i strateške pokušaje uništavanja kršćanstva pod različitim apstraktnim univerzalnim konceptima.

Kršćani su suočeni s neprijateljem koji napada stvarajući pravila koja su samo slučajno, samo potencijalno, samo nenamjerno protumačena tako da se primjenjuju posebno na kršćane – i koji se, rijetko ili nikada primjenjuju na druge religije.

U svakoj etapi rata protiv kršćanstva postoji samo-negiranje i javno negiranja bilo kakve strateške namjere napadanja kršćana.

(…)

Ostatak članka možete pročitati na blogu Katolik s dna kace, jednom od boljih blogova u nas koji srdačno preporučujem svim čitateljima.