Naslovnica Crkva Jesam li ‘podoban’ za primanje svete pričesti?- Sami odlučite!

Jesam li ‘podoban’ za primanje svete pričesti?- Sami odlučite!

1008
0

Kada se u javnosti počelo raspravljati o mogućnosti pričešćivanja vjernika koji su rastavljeni i ponovno civilno ‘vjenčani’, rečeno nam je da je riječ o “pastoralnoj” i “milosrdnoj” inicijativi. Onima koji su istaknuli da je Crkva oduvijek osuđivala takvu ideju rečeno je da se ne brinu. Doktrina ostaje netaknuta. Pitanje je samo kako primijeniti nepromijenjeno učenje u različitim okolnostima.

Ali, preljubnički čin vas odvaja od sakramenata: Tako su katolici vjerovali posljednje dvije tisuće godina. Kako bi se zaobišlo ovo učenje, izgleda da je postalo potrebno razlikovati podobne preljubnike od nepodobnih. Oni podobni, uz pomoć raznih oblika “razlučivanja”, bit će ohrabreni da prime sakrament svete euharistije uz daljnje činjenje grijeha preljuba. Nepodobnima, s druge strane, koji su također prolazili proces “razlučivanja”, primanje svete pričesti bit će zabranjeno.

Ovakva podjela najbolje opisuje nove smjernice iz nadbiskupije Braga u Portugalu, koja je predstavila gore opisani put do sakramenata za razvedene i ponovno ‘vjenčane’ katolike.

‘Put Brage‘ trebao bi “potrajati nekoliko mjeseci”, a u njemu će pojedinci “razlučiti” mogu li primiti pričest. Redovno će se održavati sastanci sa svećenikom kako bi se “pravilno razlikovao svaki pojedini slučaj”. Razlučivanje će uzeti u obzir nekoliko stvari, kao što su stanje nečijeg braka, stanje djece, utjecaj na zajednicu; pojedinac će meditirati nad Svetim pismom i Amoris Laetitia. Na kraju, savjetuje mu se da “načini popis u dva stupca u kojima će iznijeti za i protiv tvrdnje spram mogućnosti pristupa sakramentima.” Nakon donošenja odluke za ili protiv (mogućnosti) primanja svete pričesti, mora svoju odluku provjeriti u molitvi. “Ako Gospodin ne pokaže znakove koji se protive donesenom rješenju, onda ga slobodno prihvatite.

U smjernicama iz Braga postoji intelektualna neodređenost koja vodi od jednog apsurda do drugog. Na primjer, dokument spominje ispovijed, ali ne objašnjava kako će oni ”podobni” djelovati u tom sakramentu. Budući da se od njih ne traži odricanje od preljuba, što bi trebao reći kad klekne u ispovjedaonici? Ne bi li trebao spomenuti preljub? Treba li zaključiti svoj pokajnički čin sa: “uz pomoć Božje milosti, pokušat ću ponovno ne griješiti – osim u preljubu“? Iako smjernice Brage upućuju na takve neobične posljedice one ne nude njihovo rješenje.

Pravo je osvježenje nakon ovakvih nebuloza pročitati riječi sv. Ivana Pavla II. koji kaže

po samom autoritetu Gospodina našega, pastira nad pastirima: svatko tko se udaljio od bračnih zavjeta pozvan je na povratak čistoći, a velikodušan Bog će izliti izobilje milosti kako bi mu pomogao da to učini“.

Ovaj Bog nije spomenut u smjernicama iz Braga jer – mogao bi prepriječiti put njihovom milosrđu.

Izvor