Naslovnica Crkva Jesmo li spremni za posljednja vremena?

Jesmo li spremni za posljednja vremena?

1227
0

Neki sugeriraju da živimo u posljednjim vremenima, kako je prorečeno u knjizi Otkrivenja. Još je papa Ivan Pavao II. (1978. godine) jasno rekao:

Sada smo suočeni s konačnim sukobom između Crkve i anti-Crkve, Evanđelja nasuprot anti-Evanđelja. Ovo sučeljavanje nalazi se u planovima božanske Providnosti; to je suđenje koje mora poduzeti cijela Crkva, a posebice poljska Crkva. To je suđenje ne samo našoj naciji i Crkvi, već je test dvije tisuće godina kršćanske civilizacije sa svim posljedicama po ljudsko dostojanstvo, pojedinačna prava i prava naroda.

Znakovi nas provociraju te se čini da dolaze i odlaze. Srećom, Sovjetsko carstvo se srušilo, Poljska i drugi zarobljeni narodi su oslobođeni, a mi smo očekivali da ćemo sretno živjeti do kraja života. Apokalipsa je bila izbjegnuta.

Iako su mnogi od nas spavali ugodno, naše potrošačko društvo usvojilo je veliki dio komunističkog pristupa. Mnogi Amerikanci gledaju na našu povijest s marksističkim prezirom, umjesto da nastoje iz nje učiti. Naša su sveučilišta zapravo postala marksistički preodgojni kampovi. Naše javne škole promiču „prava na pobačaj“, cjelokupnu LGBTQ ideologiju i stigmatiziraju neslaganje sa svjetovnim dogmama. Stoga nije tajna zašto sve više biramo bezbožne političke kandidate koji promiču monstruozna moralna stajališta i prihvaćaju socijalizam. To nije „ekonomija glupana“ nego naša kultura i lijenost.

Naše je vrijeme kraće nego što je bilo jučer, pa nam treba plan:

1) Ponovno otkriti sakrament pokore (ispovijed)
Prije mnogo godina, tijekom generalne probe za vjenčanje, naglasio sam da će biti dovoljno vremena za slikanje nakon vjenčanja, i otišao sam na redovno zakazane ispovijedi. Majka mladenke bila je bijesna i inzistirala: „Zakazali ste ispovijedi na dan vjenčanja moje kćeri?!“ „Da, gospođo“, odgovorio sam, „svake subote imamo termin za ispovijedi“. „Ali to će biti dan vjenčanja moje kćeri, koje se događa jednom u životu!“ Moj je odgovor bio spontan, nepromišljen, ali nedvojbeno je ciljao u srž. „Gospođo, za neke je ljude ispovijed također jednokratna stvar“. Bilo je prekasno očekivati donaciju od mladenaca za župu, ali nije kasno za bilo koga od nas da se vratimo sakramentu pokore.

2) Molitva i sakramenti moraju nas podržavati i usmjeravati, a ne obrnuto. Moramo se moliti prema Božjim uvjetima, a ne našim uvjetima.

Stara šala ilustrira kako možemo zloupotrijebiti molitvu. Nakon provale, dok je provalnik pretraživao po mraku, uznemirio ga je tihi glas: „Isus te promatra“. Bio je to glas papige. S olakšanjem provalnik upita papagaja: „Kako se zoveš?“ Papiga odgovori: „Mojsije“. Provalnik se nasmiješi: „Kakvi bi glupi ljudi nazvali svoju papigu Mojsije?“ Ptica odgovara: „Isti ljudi koji su Pit Bulla nazvali Isusom“.

Mnogi od nas očekuju da je Isus naš Pit Bull, koji poslušno izvršava naše molitvene upute. Ali mi ne šaljemo Isusa u molitvi, On šalje nas u apostolsko djelo i daruje nam svoju milost da izvršimo njegovo djelo: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“. (Mt 28, 19-20)

3) Budite zauzeti Gospodinovim radom.
Dostojanstvo koje nam Isus dodjeljuje na Duhove preobražava našu molitvu na posve novi način. Krštenje i krizma uključuju nas u mistično Kristovo tijelo. Sakramentalno sjedinjenje s Isusom objašnjava ovu iznenađujući komentar svetog Atanazija: „Sin Božji postao je čovjekom kako bismo mi mogli postati Bog“. Nakon Duhova Bog se bori preko nas za nas. Kada se molimo za Božju pomoć, zapravo molimo za milosti (za izdržljivost, za našu konačnu pobjedu) da ojačaju nas i druge u njihovim kršćanskim dužnostima. Bog nas koristi kao svoje svete instrumente. Stoga budite pažljivi na brojne prilike za naviještanje Isusa.

4) Križ je nezaobilazan u ovome životu pa se naviknite na njega.
U američkom građanskom rata na prvi dana bitke za Shiloh 1862. godine, sjeverne snage su izgubila više od 13 000 ljudi, a Konfederacija više od 10 000. Noć nakon pokolja, general Sherman bio je spreman odustati: „Grante, imali smo vražji dan, zar ne?“ Odlučni Grant je odgovorio: „Da, ipak ćemo se boriti sutra“.

Grantov odgovor je primjer zdravog kršćanskog borbenog duha. Kršćani će uvijek imati neprijatelje jer je Isus obećao: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas“ (Iv 15,18). Dakle, uz Božju naklonost i milost, mi uzimamo vlastite križeve, slijedimo ga i nastavljamo se boriti kao njegovi sveti instrumenti. Odlučni kao kršćani „ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“ (Mt 10,28).

Živimo li u posljednjim vremenima? Bolje se je pitati: Jesmo li spremni za posljednja vremena s kojima ćemo se neizbježno suočiti? Kada je bila moja posljednja ispovijed? Jesam li u stanju milosti? Molim li se za snagu Božje milosti? Borim li se dobro za Evanđelje?

Koje su bitke vrijedne kršćanina? Štitite li djecu od nasilnog programa obrazovanja u njihovim školama? Suprotstavljate li se otrovnim obećanjima Joea Bidena koja se odnose za pobačaj? Suočavamo li se s očitim ili stvarnim skandalom prijevare birača? Sljedeće nedjelje Evanđelje nam nudi parabolu o talentima. Koje talente možemo staviti u službu Gospodinu? Budite precizni.

Otac Jerry Pokorsky

Izvor