Naslovnica Crkva Kardinal Burke: “Sotona možda nikad nije imao bolje sredstvo od koronavirusa za...

Kardinal Burke: “Sotona možda nikad nije imao bolje sredstvo od koronavirusa za otimanje naše radosti u slavljenju najsvetijih dana u godini…”

1831
0
PHOTO by Elvir Tabakovic

Dragi prijatelji,

od početka moje biskupske službe činilo se kako se svake godine, s približavanjem proslave Božića i Uskrsa, događa neki duboko tužan događaj u biskupiji ili teška kriza s kojom se trebalo suočiti za dobrobit biskupije. Baš kada bismo s radošću trebali iščekivati proslavu velikih otajstava našega spasenja, dogodilo bi se nešto što bi, ljudski gledano, postavilo tamni oblak nad slavljima te dovelo u pitanje radost koju ta slavlja pobuđuju. Jednom prilikom, dok sam bratu biskupu komentirao ovo uznemirujuće i odveć redovito iskustvo, on je jednostavno odgovorio: “To je Sotona koji vam pokušava ukrasti radost.”

Smisleno je što Sotona, kojega naš Gospodin naziva “ubojica od početka”, “…lažac i otac laži” (Iv 8, 44), želi od naših očiju sakriti velike stvarnosti Utjelovljenja i Otkupljenja, odvratiti našu pozornost s liturgijskih obreda kojima ne samo da slavimo te istine, već i primamo nemjerljive i neprekidne milosti koje nam donose. Sotona nas želi uvjeriti da gubitak i smrt te tuga i strah koji ih prirodno prate pokazuju lažna Krista, lažiraju Njegovo otkupiteljsko utjelovljenje te lažnom pokazuju našu vjeru i radost koju ona potiče.

Ali Sotona je lažac. On je lažljivac. Krist, Bog Sin, doista je postao čovjekom, pretrpio je najokrutniju muku i smrt kako bi otkupio našu ljudsku narav i vratio nam istinski život, božanski život koji pobjeđuje najgore patnje, pa i samu smrt, te nas sigurno doveo do našega pravoga cilja: vječnoga života s Njim.

Sveti Pavao, suočen s tolikim obeshrabrujućim kušnjama tijekom svoga apostolskoga služenja koje je svoj vrhunac doseglo mučeništvom u Rimu, napisao je kršćanima u Kolosu: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kol 1, 24). Za njega, kao što bi trebalo biti i za nas, patiti s Kristom za Crkvu, iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, nepristran je i neiscrpan izvor naše radosti. To je najviši izraz našega zajedništva s Kristom, Bogom Sinom utjelovljenim, sudjelovanje s Njim u otajstvu ljubavi Božje – Oca, Sina i Duha Svetoga. Kristov život, milost Duha Svetoga izlivena iz Kristova Srca da bi prebivala u našim srcima, nadahnjuje nas i jača u prihvaćanju gubitka i smrti Njegovom ljubavlju koja ih pobjeđuje i pretvara u vječni dobitak i život bez kraja. Naša radost, dakle, nije neki površni užitak ili emocija, već plod ljubavi koja je “jaka kao smrt”, koju “mnoge vode ne mogu ugasiti… niti rijeke potopiti”. (Pj 8, 6-7).

Naša radost ne otklanja oštar žalac gubitka i smrti, već se s pouzdanjem i hrabrošću suočava s njim kao dijelom cjeloživotne borbe ljubavi koju smo pozvani voditi tijekom ovoga života – uostalom, po Božjoj smo milosti istinski Kristovi vojnici (2 Tim 2, 3) – uvjereni u pobjedu vječnoga života. Tako je na kraju svoga života sveti Pavao mogao pisati svome duhovnom sinu i kolegi pastiru stada, svetom Timoteju:

“Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.” (2 Tim 4, 6-8 ).

Mi ljubimo našega Gospodina, ljubimo otkupiteljsko utjelovljenje po kojem On za nas živi u Crkvi. Stoga smo radosni u dobroj borbi s Njim, držeći se puta, bez obzira na to s kojim se iskušenjima susretali u održavanju vjere, kad nas Otac laži iskušava da sumnjamo u Krista, pa čak i da ga niječemo.

Sotona možda nikad nije imao bolje sredstvo od koronavirusa za otimanje naše radosti u slavljenju najsvetijih dana u godini, dana tijekom kojih nam je Krist omogućio vječni život. Kako bi on samo želio uzeti svetost iz ovoga tjedna u godini koji je poznat kao Veliki tjedan! Trenutna međunarodna zdravstvena kriza uzrokovana koronavirusom COVID-19 nastavlja niz tragične žetve gubitka i smrti, unoseći duboku tugu i strah u ljudska srca. Dakako, patnju koja je zadesila tolike domove, četvrti, gradove i narode Sotona koristi da nas iskuša, da posumnjamo u našega Gospodina te u vjeru, nadu i ljubav, Njegove velike darove za naš svakodnevni život. Utjecaj Sotonine ubojite namjere i njegovih laži postaje sve veći ako smo daleko od Gospodina, ako smo Njegov život među nama uzimali zdravo za gotovo, ako smo ga čak i napustili dok smo slijedili svjetske užitke, ugodnosti ili uspjehe.

U samoj Crkvi svjedoci smo neuspjeha da poučavamo prvo o Kristu kao Gospodinu. Koliki danas duboko trpe zbog beskorisna straha jer su u svojim srcima i kućama zaboravili ili čak odbacili kraljevstvo Srca Isusova. Sjetite se riječi našega Gospodina Jairu koji je tražio Njegovu pomoć za svoju umiruću kćer: “Ne boj se, samo vjeruj.” (Mk 5, 36) Koliko ih je danas bez nade jer misle kako pobjeda nad zlom koronavirusa COVID-19 potpuno ovisi o nama, jer su zaboravili da, iako moramo učiniti sve što ljudski možemo u borbi protiv velikoga zla, jedino Bog može blagosloviti naš trud i dati nam pobjedu nad gubitkom i smrću. Žalosno je čitati dokumente – pa čak i crkvene – koji nastoje riješiti poteškoće s kojima se suočavamo, a u kojima ne nalazimo nikakva priznanja Kristova Gospodstva, istine da o Bogu ovise naši životi, sve ono što jesmo i sve što imamo te da su, stoga, molitva i bogoštovlje naše prvo i najvažnije sredstvo u borbi protiv bilo kakva zla.

Prije nekoliko dana odrasli mladi katolik rekao mi je, kao da je to samo po sebi razumljivo, kako ove godine neće slaviti Uskrs zbog koronavirusa. Ako je radost našega uskrsnoga slavlja proizlazila iz dobrih osjećaja, onda razumijem njegovo mišljenje. Ali radost Uskrsa ukorijenjena je u vječnoj istini, Kristovoj pobjedi nad onim što je očito izgledalo kao Njegovo uništenje, pobjedi Njegove ljudske naravi radi iste pobjede u našoj ljudskoj naravi, bez obzira na teškoće koje trpimo. Ako vjerujemo u Krista, ako vjerujemo u njegova obećanja, tada moramo s radošću slaviti Njegovo veliko djelo Otkupljenja. Slaviti tajne Kristove muke, smrti i uskrsnuća nije nedostatak poštovanja prema patnjama tolikih ljudi u sadašnjem vremenu, već spoznanje da je Krist s nama kako bi Njegovom ljubavlju nadvladali patnje. Naše je slavlje svjetlo nade onima kojima se život našao u velikom iskušenju, a koje ono poziva na uzdanje u našega Gospodina.

Da, ove je godine Veliki tjedan za nas uistinu drugačiji. Patnja povezana s koronavirusom dovela je čak i do situacije u kojoj mnogi katolici tijekom Velikoga tjedna nemaju pristup sakramentima Pokore i Euharistije. Ti su sakramenti naš izvanredni, a opet i obični susreti s uskrslim Gospodinom po kojima nas On može obnoviti i ojačati. Ipak, Veliki tjedan i dalje ostaje najsvetiji tjedan u godini jer obilježava događaje u kojima smo živi u Kristu, a po kojemu dobivamo vječni život, čak i pred pandemijom, tom svjetskom zdravstvenom krizom. Stoga vas molim da ne padate pod utjecaj Sotoninih laži kojima vas želi uvjeriti kako ove godine nemate što slaviti tijekom Velikoga tjedna. Ne, imate sve za slavljenje jer je Krist prije nas prošao svaku patnju i sada prati nas u našim patnjama kako bismo ostali jaki u njegovoj ljubavi koja pobjeđuje svako zlo.

Danas slavimo Cvjetnicu, dan kada je Krist ušao u Jeruzalem potpuno svjestan muke i smrti koja ga čeka. Znao je koliko je nepostojana dobrodošlica koju je primio, pravedna za doček kralja Neba i Zemlje, ali površna, jer oni koji su je pružili, imali su samo ovozemaljsko razumijevanje spasenja i Spasitelja koji je došao osvojiti nas. Oni nisu bili spremni sjediniti se s Kristom u uspostavljanju Njegova vječnoga kraljevstva kroz događaje njegove muke i smrti. Nakon Cvjetnice svaki se dan Velikoga tjedna s pravom naziva svetim jer je Krist na samom vrhuncu spremno prigrlio svoju spasiteljsku misiju.

Danas odvojite vrijeme za razmišljanje o pravoj kraljevskoj dobrodošlici koju ste u svom srcu i domu priredili Kristu. Pročitajte ponovo Njegov ulazak u Jeruzalem i kako je nakon pobjedonosna ulaska plakao nad Jeruzalemom govoreći:

“Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.” (Mt 23, 37).

Ako ste vi ili vaš dom daleko od našega Gospodina, sjetite se kako vam On želi biti blizu, biti stalni gost vašega srca i kuće.

Ostanite s Kristom cijeli Sveti tjedan. Na poseban način Veliki četvrtak učinite danom duboke zahvalnosti za sakramente Euharistije i Svećeničkoga reda koje je Gospodin ustanovio na Posljednjoj večeri. Veliki petak učinite danom tišine tijekom kojeg ćete činiti djela pokore kako biste dublje ušli u tajnu Kristove patnje i smrti. Na Veliki petak budite ispunjeni zahvalnošću za sakramente Pokore i Bolesničkoga pomazanja. Na Veliku subotu bdijete s našim Gospodinom, hvaleći Ga i zahvaljujući Mu na daru Njegove milosti koja se iz Njegova slavnoga probodena srca po Duhu Svetom izlijeva u naše duše. Posebno razmatrajte kako Njegova milost prebiva u vama po sakramentima Krštenja, Potvrde i Euharistije. Tijekom svih ovih dana razmišljate i zahvaljujte Bogu na daru sakramenta Ženidbe i njegovu plodu, obitelji – “kućnoj Crkvi” ili maloj Crkvi u kući – prvom mjestu u kojem upoznajemo Boga. Ponudimo Mu molitvu i štovanje te upravljajmo svoj život u skladu s Njegovim Zakonom.

Ako ovih najsvetijih dana ne možete sudjelovati u liturgijskim obredima, što je doista velika uskraćenost, jer ništa ne može zamijeniti susret s Kristom u sakramentima tijekom ovih dana, nastojte u svojim domovima biti na svetoj liturgiji vlastitom željom da budete u društvu Gospodina našega, posebno u otajstvu Njegova spasiteljskoga čina. Naš Gospodar ne očekuje od nas nemoguće, ali očekuje da učinimo najbolje što možemo da budemo s Njim tijekom ovih dana Njegove snažne milosti.

Mnogo je divnih pomagala koja hrane tu želju. Prije svega, Crkva ima bogatu riznicu molitve, primjerice: čitanje Svetoga pisma, npr. pokajničkih psalama, posebno Psalam 51 [50], te prikaza muke Gospodnje u sva četiri evanđelja, zatim pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu, meditacija nad otajstvima naše vjere u molitvi svete krunice, posebno Žalosna otajstva, litanije Presvetoga Srca Isusova, Blažene Djevice (iz Loreta), svetoga Josipa i svetaca, križni put – koji se također možete činiti kod kuće pomoću slikovnih prikaza četrnaest postaja u molitveniku ili na nekom nabožnom predmetu – krunica Božjega milosrđa, posjet svetištima, izvorima milosti ili pak drugim mjestima posvećenima Gospodinu i otajstvu Otkupiteljskoga utjelovljenja, te pobožnosti prema svecima koji nam mogu pomoći, posebno sv. Roku, zaštitniku protiv pošasti.

Također, blagoslov je našega vremena što pomoću medija možemo pristupiti svetim obredima i javnim pobožnostima koja se slave u određenim crkvama, posebno u samostanskim crkvama u kojima sudjeluje cijela vjerska zajednica. Gledanje svetoga obreda koji se emitira sigurno nije isto što i izravno sudjelovanje u njemu, ali ako je to sve što nam je omogućeno, to je sigurno ugodno našemu Gospodinu koji nam nikada neće uskratiti svoju milost kao odgovor na naš ponizni čin predanosti i ljubavi.

U svakom slučaju, Veliki tjedan ne može nam biti kao svi ostali tjedni, nego mora biti obilježen najdubljim osjećajima vjere u Krista koji je naš jedini spas. Naši vjerski osjećaji tijekom ovih najsvetijih dana prije svega su najdublji izrazi zahvalnosti i ljubavi. Ako se vaša zahvalnost i ljubav ne mogu potpuno iskazati sudjelovanjem u svetoj liturgiji, neka se iskažu u posvećenju vaših srca i domova. Obilježavajući s Kristom, njegovom Blaženom Majkom i svim svetima događaje svetoga Trodnevlja, razmatramo tajnu Njegova života u svakome od nas. Vrijeme provedeno u svakodnevnoj molitvi i pobožnostima, u razmatranju muke Gospodinove, pomoći će nam da tijekom ovih najsvetijih dana budemo s našim Gospodinom na najbolji mogući način. Koliko bi nas patnje sadašnjega vremena trebale naučiti o neusporedivom daru svete liturgije i sakramenata!

Zaključno, uvjeravam vas da ste vi i vaše nakane danas u mojim molitvama i da ćete ostati u mojim molitvama tijekom cijeloga Velikoga tjedna, a osobito tijekom svetoga Trodnevlja. Pratimo Krista s najdubljom vjerom, nadom i ljubavlju dok slavimo ove svete dane u kojima je patio, umro i uskrsnuo od mrtvih da nas oslobodi od grijeha i svakoga zla te da za nas zadobije vječni život. Neka naše štovanje Velikoga tjedna ove godine bude naše snažno oružje u neprekidnoj borbi protiv koronavirusa COVID-19. U Kristu pobjeda će biti naša. “Ne bojte se, samo vjerujte.” (Mk 5, 36).

Raymond Leo kardinal Burke
5. travnja 2020. godine
Cvjetnica

Izvor