Naslovnica Crkva Kardinal Müller: Kardinalu Zenu će suditi Kina, a Vatikan ga ne bi...

Kardinal Müller: Kardinalu Zenu će suditi Kina, a Vatikan ga ne bi smio žrtvovati radi vlastitih interesa

561
0

„Nažalost, ta sumnja raste u meni. Štoviše, nije prvi put u povijesti Crkve da su žrtvovani uzorni kršćani. Ponekad cinizam politike prevlada nad slobodom kojoj nas Evanđelje uči. Vaša riječ neka bude: `Da, da, – ne, ne.`

Na upravo završenom konzistoriju s gotovo svim kardinalima svijeta – događajukardinal koji se nije dogodio od 2014. – odzvanja šutnja Vatikana o sudbini umirovljenog kardinala Josipa Zena ze-Kiuna iz Hong Konga, koji nije prisustvovao konzistoriju u Rimu jer je u kućnom pritvoru zbog toga što je digao glas protiv Pekinga, braneći ljudska prava, kako u Hong Kongu, tako i u Kini. „Sljedeći mjesec će biti nepošteno suđenje. Nitko nije postavio vrlo ozbiljno pitanje o sudbini našeg brata Zena. To nije učinio ni dekan kardinalskog zbora (kardinal Re), niti državni tajnik (kardinal Parolin), pa čak ni papa. Nije bilo dokumenta solidarnosti, niti molitvene inicijative za kardinala Zena.“ U intervjuu za „Messaggero“, kardinal Gerhard Muller, poznati teolog i bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, je naglasio nedostatak brige za kardinala Zena.

Mislite li da je kardinal Zen prepušten sudbini zbog svoga stava, s obzirom da brani kineske katolike koji pripadaju podzemnoj Crkvi koja nije povezana s komunističkom partijom ili je riječ o nečemu drugome?

„Nadam se da neće biti prepušten sudbini. Izvanredni konzistorij je predstavljao priliku da se iskaže puna solidarnost sa kardinalom Zenom od strane svih kardinala Kolegija.“

Što se dogodilo umjesto toga?

„Apsolutno ništa. Očito postoje politički razlozi Svete Stolice koji sprječavaju takve inicijative. Mislim na sporazum o obnovi imenovanja biskupa koji je nedavno potpisan s vladom Xija. Žao mi je što to moram reći, ali ne možemo interese Svete Stolice i države Vatikan podrediti crkvenoj dimenziji i istini.“

Na što točno mislite (u kojem kontekstu)?

„Možda da je Crkva slobodnija i manje vezana za svjetovnu logiku moći, onda bi bila slobodnija intervenirati i, ako treba, kritizirati one političare koji na kraju guše ljudska prava. U ovome slučaju, pitam se zašto Sveta Stolica ne kritizira Peking. Kardinal Zen je simbol podzemne Crkve i on je uhićen zbog protivljenja vlasti, nije učinio ništa loše, on je hrabar i vlada ga se jako plaši. Ima više od osamdeset godina i ostavili smo ga na cjedilu.“

Vatikan je nedavno obnovio ugovor s Kinom za zajednička biskupska imenovanja, možda su ulozi veliki i možda je bolje upotrijebiti diplomaciju…

„Kada je potrebno, Crkva bi morala kritizirati i moćnike ovoga svijeta. I onda nas je primjer Pija XII. trebao nečemu naučiti, istina se ne može uvijek žrtvovati.“

Može li papa Franjo to učiniti?

„Nadam se. U ovome konzistoriju u slučaju Zena imam šutnju zbog straha. Pomalo kao i kod slučaja predsjednika Putina. Jasno je da se ime predsjednika Ruske Federacije ne izgovara u javnosti jer postoji bojazan od učinaka na katoličku manjinu u Rusiji. Nedavno je to objasnio njemački svećenik koji živi u Sibiru. Putin može protjerati sve katolike preko noći ili ih mučiti. Situacija nije laka.“

Možda je onda bolja šutnja i potajni dijalog?

„Uvijek treba isticati istinu pred progonima. Za kardinala Zena nije bilo čak ni prijedloga za kolektivnu molitvu.“

Oprostite, ali na konzistoriju je bilo preko dvjesto kardinala; ne bi li oni mogli autonomno preuzeti inicijativu zajedničkog dokumenta solidarnosti?

„Nije bilo prilike, to se ne uklapa u tradiciju i možda s trenutnim stanjem u Crkvi većina (kardinala) ne osjeti potrebu za time. Bilo je razmjene mišljenja u vezi toga, ali samo između nekih od nas. Nažalost, nismo mogli učiniti ništa drugo jer je velika većina vremena bila vezana uz radne grupe, te nismo imali puno vremena na raspolaganju. A možda su svi bili previše zauzeti pjevanjem hvalospjeva apostolskoj konstituciji koja je sada na snazi i nepromjenjiva je, tekstu koji nikada nije bio podvrgnut ispitivanju od strane kardinalskog kolegija. Ovo govorim ironično, s dozom gorčine. Imam osjećaj da smo tretirani kao studenti prvog semestra, kao da nas treba indoktrinirati, ali ne želim stvarati polemiku“.

Vratimo se kardinalu Zenu….

„Strah od intervencije oko takvog pitanja koje ima veze s Kinom je, po mome mišljenju, očit. Situacija s Pekingom je vrlo složena, a informacije ovdje dolaze samo djelomično i, nažalost, nisu sve dobre i pozitivne. Podzemna Crkva trenutno je progonjena u mnogim područjima i suočena je s domoljubnim biskupima koji su više poslušni ateističkoj državi Pekinga nego papi. Ne bih želio da šutnja o kardinalu Zenu na koju smo naišli na konzistoriju, ukazuje na činjenicu da je ovaj kardinal žrtvovan kako bi se postigao diplomatski sporazum s Pekingom. Vidim ovaj rizik i osjećam bol.“

Može li se zaista žrtvovati kardinala Zena?

„Nažalost, ta sumnja raste u meni. Štoviše, nije prvi put u povijesti Crkve da su žrtvovani uzorni kršćani. Ponekad cinizam politike prevlada nad slobodom kojoj nas Evanđelje uči. Vaša riječ neka bude: `Da, da, – ne, ne.`“