Naslovnica Crkva Kardinal Müller… u mirovini

Kardinal Müller… u mirovini

810
0

“Sada sam jednostavno kardinal bez posebnog zadatka. To je pomalo neuobičajeno. Biskupi normalno ostaju aktivni sve do svoje 75 godina. Papa očito ima bolje savjetnike od mene na raspolaganju. Kao svećenik, biskup i kardinal mogu nastaviti služiti Crkvi kao i obično. Predajem i pišem knjige.”

Sedamdesetogodišnji njemački prelat kardinal Gerhard Müller napustio je čelno mjesto Kongregacije za nauk vjere prije gotovo 18 mjeseci, ali i dalje gleda s blagim čuđenjem na činjenicu da je smijenjen s čela glavnog mjesta u Rimskoj kuriji. Pretpostavlja da su neki papini “takozvani prijatelji” učinili sve da ga uvjere u neke stvari, što je omogućilo njegovo prijevremeno umirovljenje. Možda, razmišlja kardinal naglas, “pokušaj tumačenja Amoris Laetitia na pravovjeran način nije dobro primljen”.

Ali kardinal Müller nije ogorčen čovjek.

U nedavnom intervjuu za nizozemski list Trouw istaknuo je- “Moj osjećaj samopoštovanja i moj identitet ne ovise o nekom crkvenom uredu. Teološki sam postigao nekoliko stvari. Kod mene je doktoriralo četrdeset studenata. Ukupno 120 studenata diplomiralo je pod mojom paskom. Napisao sam knjige. Mislim da to nije baš tako beznačajno.”

Na konferenciji, organiziranoj u Den Boschu (Sjeverni Brabant), kardinal Müller je rekao:

“Ne smijemo pogriješiti tako što ćemo, kako svijet postaje svjetovniji, davati iste takve odgovore. Crkva nije samo važna zbog svojih odgovora na društvene i ekološke probleme. To su sekundarna pitanja. Prvi i najvažniji zadatak Crkve jest privesti ljude Bogu. Tko je s Bogom može iz te pozicije doprinijeti razvoju društva. Ne možemo zamijeniti Crkvu Isusa Krista, sakramente, s društvenom organizacijom.

Te kasnije nastavlja:

“Ne smijemo griješiti time što ćemo na sekularizaciju svijeta odgovoriti sekularizacijom Crkve. Crkva mora biti vidljiv znak veće stvarnosti i svjedočiti da čovjek ima veći poziv, vidjeti Boga među zajednicom svetih. To je čovjekov najveći poziv.”

“Da, u Crkvi trenutno vlada velika zbrka. Razlog tome je što nije jasan odnos između crkvenog učenja i pastoralne skrbi za ljude u teškim situacijama. Ne možete pratiti i pomagati vjernike ako vam je osnova pogrešna. Vidite, svećenik je poput liječnika koji brine za duše u ime Isusa Krista. No, dobar liječnik može ponuditi pomoć samo ako propisuje ispravne lijekove. Ne možete pomoći pacijentu tako što ćete reći: “Slušaj, slomio si kosti, pa ću ti staviti flaster.” Morate upotrijebiti prave lijekove. To znači da svećenik mora na jasan način objasniti doktrinu, bez obzira prihvaćaju li to ljudi ili ne.

Ono što se sada događa jest da se one koji žele “poboljšati” katoličku doktrinu i djelomice je krivotvoriti, ne disciplinira. Dok se druge, koji su jasno odani Kristovoj riječi, isključuje jer su “kruti” i “farizeji”.

“Je li to način vođenja Crkve?”

Izvor