Naslovnica Izdvojeno Koliko zapravo još ne znamo o etičnosti cjepiva protiv Covid-19?

Koliko zapravo još ne znamo o etičnosti cjepiva protiv Covid-19?

459
0

Moramo ustrajati na istini u znanstvenim informacijama koje nam serviraju o cjepivima. Informacije nam dolaze brzo, a već postoji zbunjujuće nazivlje koje opisuje istraživanje, razvoj, ispitivanje i proizvodnju. Institut Charlotte Lozier (CLI) naveo je mRNA cjepiva proizvođača Moderne i Pfizera kao „etički nekontroverzna”, iako se Nacionalni katolički bioetički centar (NCBC) i Djeca Božja za Život nisu složili zbog upotrebe fetalne stanične linije pobačene djece, HEK293, u istraživanju i laboratorijskom ispitivanju.

Institut Charlotte Lozier tada je skovao frazu „potvrdno testiranje”, što je protumačeno kako bi se ukazalo na to da su se stanice HEK293 koristile samo u jednokratnom testu, što cjepivo čini etičnijim od cjepiva koja se neprestano uzgajaju u fetalnim staničnim linijama. Međutim, ovo su samo nagađanja. Iako su Biskupska konferencija i brojne druge katoličke organizacije, nažalost, ponovile ovu nedefiniranu, nepodržanu i neobjašnjivu frazu kao razlog zbog kojeg cjepiva Moderne i Pfizera nisu etički kontroverzna, detalji ispitivanja kontrole kvalitete, još nisu poznati. Da naglasimo: još ne znamo.

Pretklinička ispitivanja za oba proizvođača cjepiva (Moderna, Pfizer) pokazuju da koriste HEK293 za in vitro ispitivanje. Istraživači inkubiraju mRNA cjepivo u fetalnim stanicama da bi vidjeli pokazuju li oni dovoljno proteina koliko bi trebali. Čini se posve moguće da bi se isti in vitro test koristio u tekućoj proizvodnji za kontrolu kvalitete, čineći cjepiva Moderne, Pfizera, AstraZenece i Johnson & Johnsona (potonja dva uzgajaju se u linijama fetalnih stanica) jednako neetičnim, budući da se fetalne stanične linije koriste u tekućoj proizvodnji. Ispitivanje kontrole kvalitete nije pomoćno u odnosu na proizvodnju; ona je bitna funkcija potrebna za odobrenje od strane državne agencije u proizvodnom procesu, čineći velik dio, ako ne i većinu vremena. Dok se ne saznaju detalji ispitivanja kontrole kvalitete, ne možemo odbaciti mRNA cjepiva kao etički neproblematična.

Ne zaboravite na ljudskost nerođenih. Dok katolički znanstvenici i dalje preispituju crkveno učenje i na situaciju s COVID-19 primjenjuju doktrinu, dolazimo u iskušenje da pretjerujemo s moralnom računicom i apstraktnim rasuđivanjem. Sjetite se, HEK293 je bilo dijete, ne samo 293. pokus za proizvodnju ljudske embrionalne bubrežne stanice, već dijete koje je zaslužilo da ga se voli i imenuje, dijete koje je bilo neželjeno i ubijeno postupkom koji je još uvijek zakonit u našoj zemlji. Ova praksa korištenja pobačene djece u istraživanju – beba, seciranih kao da su laboratorijski štakori – nastavlja se danas više nego ikad prije jer to naša vlada, sveučilišta i industrije financiraju i uzvisuju. Naše je društvo zbog ugode, prihvatilo ovu zlu praksu. Ne bismo se trebali odlučiti za cjepivo proizvedeno pomoću stanica dobivenih od pobačenog djeteta, osim ako nemamo drugog izbora.

Papinska akademija za život 2005. pozvala nas je da okončamo ovaj nepravedni alternativni izbor, a možda sada napokon i možemo jer je puno više ljudi sada upoznato s ovim problematikom. Molim vas, nemojte postati bezbrižni. Molite za jasnoću i hrabrost. Prakticirajte nadnaravnu razboritost. Pokušajte izvuči nešto dobro iz ovog mračnog vremena. Birajte život.

Izvor