Naslovnica Politika Konferencija o klimatskim promjenama i kultura smrti

Konferencija o klimatskim promjenama i kultura smrti

1301
0

U Parizu je u tijeku Konferencija o klimatskim promjenama pa su medijski naslovi puni apokaliptičnih priča o katastrofalnim posljedicama koje čekaju čovječanstvo ako politička elita svijeta uskoro ne postigne sporazum.

Zbog nedostatka objektivnog izvještavanja o ovim ‘problemima’, danas prenosimo sažetak članka objavljenog na stranicama Life Site News pod naslovom: COP21: 5 things pro-lifers should know about the Paris climate summit

Ujedinjeni Narodi vodi ove “klimatske pregovore” već više od dvadeset godina. COP21 je tek 21. zasjedanje, ali odjednom je ovo trenutno, za svjetske vlade, posebno važno. Ono se predstavlja kao svojevrsna “posljednja prilika” kako bi se izbjegla univerzalna katastrofa, uključujući i ratove, glad i masovne migracije.

Cilj Konferencije je potvrditi dobrovoljno smanjenje emisija ugljičnog dioksida u dijelovima razvijenog svijeta što bi se ostvarilo pomoću zasebnih poreza i kvota na proizvodnju, te velikih ‘klimatskih’ subvencija za siromašne zemlje kako bi mogle uhvatiti korak s bogatijim zemljama. (što oni zovu “klimatska pravda“)

Kakve veze to ima s kulturom smrti i poštivanjem svetosti ljudskog života?

Ima i te kako. Naime – u ime planeta, kako ide priča, ljudi moraju biti zaustavljeni.

Treba ih zaustaviti u konzumiranju hrane, benzina, vode, šuma … svega.

Globalno zatopljenje” je izravna posljedica– nastavlja priča – ljudskog djelovanja. Mi ubijamo prirodne resurse. Naš “ugljični otisak” stalno povećava temperaturu Zemlje: što više fosila spalimo, tim više ugljičnog dioksida šaljemo u atmosferu, te blokiramo sunčevu toplinu i uzrokujemo suše, poplave i sveopću pustoš…

Vjernici moraju imati na umu da “spašavanja planeta” u velikom djelu pretpostavlja da su sami ljudi, odnosno porast ljudske populacija na Zemlji, glavni uzrok katastrofa koja će nam se dogoditi ako odmah ne reagiramo. Ovu novu ideologiju su mediji u potpunosti prihvatili, a ovakva politika je čak ušla i u kurikulume osnovnih i srednjih škola diljem zapadnog svijeta.

Jedan od njezinih najvidljivijih učinaka je što se u ime “ekologije” u cijelom svijetu zagovara kontrola populacije, a sve velike međunarodne zaklade – poput one Bill & Melinda Gatesa, Hewlett Packarda, itd – se bave subvencioniranjem i širenjem kontracepcije, osobito u siromašnijim zemljama.

Poput nevidljivog rata u Orwellovoj knjizi 1984., globalno zatopljenje se koristi kao glavni alat za poticanje straha kod stanovništva i promoviranje globalizma kao rješenja. Problem je globalan, pa tako i rješenje mora biti globalno. To pretpostavlja super-nacionalne vlade i, obvezujuće međunarodne ugovore, svjetske poreze i naravno sankcije za one koje ne prihvaćaju igru. Nedavno je francuski predsjednik François Hollande čak predstavio ideju po kojoj bi COP21 trebao uspostaviti novi međunarodni klimatski sud s obvezujućim ovlastima.

Ovo je očiti pomak prema globalizmu kao takvom, a vrijedi i napomenuti da se većina svjetskih lidera slaže s memorandumom, od Vladimira Putina i Xi Jingpinga do Barrack Obame.

Iza svega ovoga stoji nova ideologija. Novi marksistički “klasni rat” više se ne vodi između građanstva i proletarijata, bogatih i siromašnih. Sada imamo klasni rat između čovjeka i prirode, čovjeka i svih drugih vrsta. Ovo je na neki način i hereza, te kao i svaka druga hereza, postaje i religija po kojoj božica Geja zaslužuje štovanje i žrtve – čak i ljudske žrtve, što pobačaj zapravo i jest, ako je potrebno smanjiti broj ljudskog stanovništva na Zemlji.

Potpora ovoj svjetskoj mobilizaciji svjetskih lidera dolazi čak iz samog Vatikana, budući da je papa Franjo u Laudato Si pozvao na “ekološko obraćenje” te na svom putovanju u Afriku strastveno apelirao na potpisivanje sporazuma u Parizu. Njegov moralni autoritet je od iznimne važnosti za vjerodostojnost pregovarača u Parizu, ali je mnoge katolike ostavio zbunjene. Treba reći, u ime odvajanja duhovnog od svjetovnog, da je uloga Katoličke Crkve pomoći ljudima u postizanju vječnog spasenja, a odgovornost za svjetovno opće dobro leži na laicima.

Također, treba reći da je papa Franjo u Laudato si otvoreno odbio svaku pomisao na kontrolu stanovništva – što je i njegova moralna dužnost – ali je ipak prihvatio borbu protiv klimatskih promjena kao prvotnu obvezu današnjeg čovječanstva.

Međutim, u Francuskoj smo u zadnje vrijeme svjedoci čak i nekih ugodnih iznenađenja. Kardinal Philippe Barbarin je kritizirao ton “katastrofe” koji se koristi u govoru o klimi i u intervjuu za Famille Chretienne prošlog tjedna rekao da: “Ne treba optuživati čovjeka što je gospodar stvaranja, jer je to njegov poziv. Izvor bolesti planeta nije njegovo gospodarenje, nego grijeh.”

Kardinal Vingt-Trois iz Pariza je također upozorio na opasnost “ekologije bez čovjeka” koja vidi čovjeka kao “uljeza i razarača,” te na “djelomičnu ekologiju” čiji je jedini cilj sačuvati jedan način života.