Naslovnica Svijet Korejski mučenici

Korejski mučenici

1709
0

Prema otajstvenoj Božjoj providnosti, na korejske obale kršćansku vjeru nisu donijeli misionari nego je došla preko srca i umova samih Korejaca, nošenih znatiželjom i traženjem vjerske istine. U dodiru s Evanđeljem korejski su kršćani Isusu svoje umove otvorili. Željeli su upoznati Krista, koji je trpio, umro i uskrsnuo od mrtvih – istaknuo je Sveti Otac.
Katolička je Crkva u Koreji narasla na krvi mučenika i pokazala se dobrim primjerom za korejsko društvo promičući pravdu i ljudska prava – istaknuo je nadbiskup Seoula kardinal Andrea Yeum Soo-jung pozdravljajući papu Franju. (Radio Vatikan)

Povijest kršćanstva u Koreji je zaista zanimljiva, a danas sam pročitao kako je u prošlih dvanaest mjeseci, bilo više krštenje u Koreji nego u cijeloj Europi!
Evo kratkog prikaza njene kršćanske povijesti:

Tijekom ranog 17. stoljeća, kršćanska literatura napisana na kineskom stizala je iz Kine u Koreju. Tako je jednom prigodom, oko godine 1777., kršćanska literatura preko isusovaca u Kini dospjela u ruke obrazovanih Koreanaca koji su se iz nje upoznali s kršćanstvom, pa se smatra kako je tada započela Crkva po domovima Koreanaca. Kada je kineski svećenik uspio u tajnosti ući u Koreju deset godina poslije, pronašao je 4.000 katolika, koji nikad do tad nisu vidjeli svećenika. Dinamičnu katoličku zajednicu su vodili gotovo u cijelosti obrazovani laici plemićke klase, jedini koji su mogli čitati knjige pisane na ‘hanja‘ jeziku.

Kršćanska zajednica je tada poslala izaslanstvo pješice do Pekinga, udaljeno nekih 750 milja, kako bi zatražili od biskupa Pekinga da im pošalje biskupe i svećenike. Na kraju su im poslali dva kineska svećenika, ali njihova služba je bila kratkog vijeka, i proći će još četrdeset godina prije nego što će Pariško društvo za strane misije započeti s radom u Koreji s dolaskom oca Maubana 1836. Ozbiljne opasnosti dočekale su misionare koji su se usudili ući u Koreju. Biskupi i svećenici, kao i laici kršćani koji su im pomagali i dali zaklon, bili su u stalnoj životnoj opasnosti.

Biskup Laurent Imbert i deset francuskih misionara bili su prvi strani svećenici koji su ušli u Koreju i prihvatili njihovu kulturu. Tijekom dana su se skrivali, a noću su putovali pješke, brinući se za duhovne potrebe vjernika i podjelu sakramenata. Prvi korejski svećenik Andrija Kim Taegon, uspio je ući u Koreju kao misionar. Međutim, trinaest mjeseci nakon ređenja bio je pogubljen od mača u dobi od 26 godina. “Jednom rođen, nitko ne može pobjeći smrti. Ono što ja želim je umrijeti za Boga. Svejedno pitate li me danas ili sutra, moj će odgovor biti isti“- riječi su Andrije Kima u zatvoru.

Smatralo se da katolici, koji se okupljaju na jednom mjestu i ne prave razlike na temelju klase, potkapaju ‘hijerarhijski Konfucianizam’, ideologiju koja je održala državu na okupu. Novo učenje je proglašeno subverzivnim za vlast, nakon čega su uslijedili sustavni progoni. Postojala su četiri glavna progona – prvi je započeo 1801. posljednji 1866., kada je u Koreji ostalo samo 20.000 katolika, 10.000 je do tada umrlo. Ove brojke svjedoče ogromnim žrtvama ranih korejskih katolika. (Ostale kršćanske denominacije su stigle u Koreju puno kasnije.) Većina mučenika bili su jednostavni laici, uključujući i muškarce i žene, oženjene i neoženjene, stare i mlade.

Više od 10.000 mučenika umrlo je u progonima koji su trajali više od stotinu godina. Od svih tih mučenika, sedamdeset devet je proglašeno blaženim 1925. Osim toga, dvadeset i četiri mučenika proglašeni su blaženim 1968.-e. Sve u svemu, 103 mučenika je kanonizirao papa Ivan Pavao II, 6. svibnja, 1984, a Koreja je 4. po broju svetaca u katoličkom svijetu.

Početkom 1870.-e godine, otac Claude-Charles Dallet sastavio je sveobuhvatnu povijest Katoličke Crkve u Koreji, uglavnom iz rukopisa biskupa mučenika Antoine Daveluy. Korejski mučenici su bili poznati po strogoći, iskrenosti, i broju njihovih obraćenika, a biskup i mučenik Simeon Francois Berneux je napisao „Korejci posjeduje najsavršenije dispozicije za primanje vjere. Jednom uvjeren, on prihvaća i sebe daje u potpunosti, bez obzira koliko ga to može stajati“.