Naslovnica Crkva Marija je zaista srce Crkve koje kuca moleći.

Marija je zaista srce Crkve koje kuca moleći.

217
0

Samo ako molimo, samo tada možemo biti i Duhonositelji. Samo ako se zadržimo u molitvi naše djelovanje ima smisla. … U tome nam je Djevica Marija savršeni primjer. Ona nije nakon Kristova raspeća počela trčati i pozivati na razno razne akcije kako bi pošto-poto spasila stvar koja se činila izgubljenom. Ona se povukla na molitvu, vjerovala je i posve se predala Gospodinu a Duh Sveti izveo je savršeno remek djelo – Crkvu.

Draga braćo i sestre, od samih početaka svog postojanja Djevica Marija ispunjena je puninom Duha Svetoga. Ona je bez grijeha začeta, dakle već u trenutku začeća Duh Sveti se obilno izljeva na njezinu dušu koju je Bog tako lijepom i čistom stvorio, računajući da će ona biti jednog dana i mjesto pod kojim će njegov Božanski Sin boraviti devet mjeseci. U svečanom trenutku začeća Sina Božjega, Djevica Marija na još uzvišeniji način postaje zahvaćena Duhom Svetim – ta on je onaj uz čije posredstvo Sin Božji uzima ljudsko tijelo u njezinoj utrobi. Živjeći uz Isusa njezino se srce sve više otvara djelovanju Duha Svetoga, da bi na dan Pedesetnice, kad se Duh Sveti spustio nad apostole još jednom pohodio njezinu dušu gdje je On tako rad gost. Možda je gost nedovoljno prikladna riječ za opisati ovo otajstvo, jer gost je onaj koji dođe i ode, a u Marijinoj duši on je zapravo domaćin koji se iz dana u dan sve više udomaćuje. Marija umire sebi, a živi Bogu – to može samo ona duša koja je puna Duha Svetoga. Marija je pravo svetište Duha Svetoga.

Draga braćo i sestre, danas, na duhovski ponedjeljak, slavimo i Mariju Majku Crkve. Marijino Majčinstvo nad Crkvom usko je povezano sa svetkovinom Duhova. Kao što znamo Krist je kroz svoje javno djelovanje oko sebe okupio apostole i učenike te tako začeo Crkvu na zemlji, a na križu se Crkva konačno rodila iz probodenog Kristovog boka kad su potekle krv i voda – znak sakramenata krštenja i euharistije. Na dan Duhova Crkva se svečano objavila svijetu – apostole napušta strah te smjelo izlaze propovijedati Krista raspetog i uskrslog. I u začeću Crkve i u njezinu rađanju te konačno objavi Marija je prisutna. Prisutna je na njoj svojstven način, a to je tiha molitva koja sve prati.

Ep 59: Mary Mother of the Church – Fr. Schnippel's Musings

Kad su se učenici nakon Kristova Uzašaća povukli kako bi dočekali silazak Duha Svetoga, okupili su se oko Marije u molitvenom ozračju. Možemo reći kako Marija proživljava svoj drugi Advent ili Došašće. Iako i ovaj put to čini u molitvenom ozračju, sada nije sama, oko nje je okupljena prva Crkva. Ovdje je vidljiva Marijina Majčinska uloga nad svim članovima Crkve koju joj je Krist na križu oporučno ostavio: “Ženo evo ti sina”. Dok su apostoli u oporuci Kristovoj dobili zadaću slaviti euharistiju njemu na spomen, svojoj Majci Gospodin s križa u oporuci ostavlja sve udove Crkve da brine za njih. Evo ti sina, evo ti mojih učenika, mojih vjernika – za njih se brini. Marija tu ulogu rado preuzima i vrši sve do današnjeg dana, a činit će tako i do konca svijeta. Ona čekajući Duha Svetoga u zajedništvu s apostolima postaje srce Crkve koja se rađa. Znamo da je Krist rekao kako smo iako mnogi jedno tijelo, jedna Crkva. Krist je glava Crkvi, a za Mariju možemo reći da je njezino srce. Marija je srce Crkve – srce čiji su otkucaju molitva. To je molitva za apostole tj. pastire, molitva za učenike tj. cijeli narod Božji, svi nas. Otkucaji Marijina srca su također i molitva za sve one koji su izvan Crkve njezinog Sina jer majci ništa više ne nanosi bol nego li djeca koja su daleko od nje. Tako Marija molitveno rađa i obraćenje sv. Pavla koji od progonitelja postaje apostol. Tradicija Crkve od početka vjeruje kako je upravo Marijina tiha molitva morala biti ključna za Pavlovo obraćenje. Marijini otkucaji srca koji mole također su vidljivi u zaštiti koju ona svojim zagovorom kroz sva ova stoljeća pruža Kristovoj Crkvi. Marija je zaista srce Crkve koje kuca moleći.

Draga braćo i sestre, što nama Marija poručuje svojim primjerom? Da se problemi ne rješavaju velikim djelovanjem nego tihom molitvom. Ona okuplja apostole oko sebe i moli s njima dok čekaju Duha Svetoga. Hrabri ih. Kad ih je sila Duha Svetoga na dan Pedesetnice potpuno zahvatila postali su neustrašivi navjestitelji. Tako se i mi trebamo povući na molitvu u važnim trenutcima svojega života. U molitvi govori Duh Sveti. Naišao sam prije par mjeseci posve slučajno na jednu ikonu koja se zove Molitelj Duhonositelj. Pisac te ikone jest jedan monah benediktinac s Ćokovca kod Zadara. Ikona predstavlja monaha koji u zagrljaju drži goluba tj. Duha Svetoga. Što je htio ovaj monah poručiti? Da samo ako molimo, samo tada možemo biti i Duhonositelji. Samo ako se zadržimo u molitvi naše djelovanje ima smisla. Ako samo radiš, radiš i radiš, pa makar to bile i dobre stvari istrošit ćeš se i nećeš biti ispunjen. Srce će ti ostati prazno, nezadovoljno. A ako svoj rad prožmeš molitvom, tada iako ćeš naporno raditi, a možda čak ni plodove nećeš odmah vidjeti, tada ćeš biti puna srca jer se preko molitve Duh Sveti nastanio u tebe i ti postaješ pravi Duhonositelj. U tome nam je Djevica Marija savršeni primjer. Ona nije nakon Kristova raspeća počela trčati i pozivati na razno razne akcije kako bi pošto-poto spasila stvar koja se činila izgubljenom. Ona se povukla na molitvu, vjerovala je i posve se predala Gospodinu a Duh Sveti izveo je savršeno remek djelo – Crkvu.

Mother of the Church - Our Lady of Mt. Carmel

Draga braćo i sestre, kardinal Sarah, veliki prijatelj tišine lijepo je rekao: “Prijatelji, želite li ponovno podići Crkvu na noge? Kleknite! To je jedini način!” Upravo je tako činila Marija, činimo tako i mi.

Okupimo se oko nje i molimo s njom a Gospodin će uz pomoć svoga svetoga Duha obnoviti i lice Crkve, i naše biskupije a osobito naše župne zajednice koja je najuže područje našeg djelovanja. Neka nas u tome prati zagovor Djevice Marije – najsavršenijeg i najljepšeg uresa Crkve koju danas častimo kao Majku Crkve. Amen.

Vlč. Daniel Katačić