Naslovnica Izdvojeno Mi, Kristovi vjernici, moramo uz pomoć Božju odražavati i usavršavati svetost u...

Mi, Kristovi vjernici, moramo uz pomoć Božju odražavati i usavršavati svetost u kojoj smo stvoreni

298
0

“Pomozi nam Gospodine da odbacimo svoje zle i isprazne izlike i pođemo na gozbu. Ne dopusti našoj oholosti i pohlepi ili navezanostima da se ispreče našem dolasku. Pobrini se da se pojavimo.”

XXVIII nedjelja kroz god A

Draga braćo i sestre,

u svetopisamskim tekstovima slika gozbe često se koristi za opis vječnog života. Tako nam danas i prvo čitanje i evanđelje kazivajući o gozbi govore o onome što nas očekuje u vječnom životu. Prorok Izija nam govori kako će na toj gori, gdje ruka Gospodnja prebiva, sam Gospodin spremiti svim narodima “gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda.” U evanđelju se također govori o gozbi kao slici vječnog života. Gospodin Isus govori prispodobu o Kralju koji pripravlja gozbu i poziva ljude da dođu. Prema ondašnjem običaju kad se dan svečane večere približio poslao je sluge da podsjete uzvanike da Dan njegov dolazi. Oni su se stali ispričavati svojim obvezama i svi redom odbijaju poziv. Gospodin u svojoj trajnoj želji za spasenjem svih ljudi koji to žele šalje sluge na ulicu da pozove sve koje nađu – bez obzira imaju li ili ne pozivnicu. Tako i učiniše. No oni koji nisu imali svadbeno ruho bivaju na koncu izbačeni na mjesto muka.

Draga braćo i sestre, što nam želi poručiti današnji evanđeoski odlomak?

Kao i onaj od prošle nedjelje o vinogradu i vinogradarima, tako i ovaj u sebi sadrži snažnu poruku koja je aktualna i u životu današnjeg čovjeka. Smijemo zamisliti kako su oni prvi uzvanici s pozivnicama zapravo ljudi židovskog naroda kojima je prvima ponuđena Radosna vijest. Kad je oni odbijaju Gospodin se obraća svima, obraća se i poganima ili kako je rekao prošle nedjelje carinicima i bludinicima koji zbog svog obraćenja i prianjanja uz Isusovu poruku, pretiču židovski narod i ulaze u nebesko Kraljevstvo. Također u slici onih s pozivnicama možemo promatrati i sebe. Mi smo po krštenju dobili tu pozivnicu i čekamo dan odlaska na večeru. Imamo vrijeme pred sobom da pripremimo svadbeno ruho. Ne ispričavamo li se i mi previše Gospodinu? Nemamo li i mi zamisao kako imamo previše vremena pred sobom i da će doći vrijeme kad ćemo se okrenuti prema Gospodinu i ući na gozbu? Živjeći lagodno zaboravljamo da za okretanje prema Gospodinu treba imati svadbeno ruho koje se ne kupuje onako kako smo naviknuti – jednostavnim odlaskom u trgovački centar. Ovo ruho treba šivati i ukrašavati cijeli život. Oni koji su bez tog ruha bivaju izbačeni na mjesto gdje je plač i škrgut zubi. Dok živimo u vremenu kad je govor o mogućnosti odlaska u pakao stran, ne može ga se često čuti, Isusova poruka o toj mogućnosti vrlo jasno odzvanja u našim ušima. Uzvanici iz evanđeoskog teksta su baš poput današnjeg čovjeka dali prednost zemaljskim stvarima – svi idu svojim poslom ne mareći za Božji poziv. Oni odbijaju poziv na spasenje. Gospodin ih ne prisiljava, ali im biva onako kako su živjeli. To je pravedni Gospodinov sud – sudi te po onome što si donio.

Draga braćo i sestre, dok nije kasno okrenimo se Gospodinu. Dajmo sve od sebe da naše svadbeno ruho bude dostojno nebeske gozbe na koju poziva sam nebeski Kralj, stvoritelj neba i zemlje. Crkva nas uči da je svaki od nas pozvan na svetost. Svetost nije pridržana samo onima koji su se odlučili biti svećenici ili redovnici. I žena domaćica pozvana je biti sveta supruga, kao i muž poduzetnik, vlasnik neke tvrtke ili skromni poljoprivrednik. Stariji su pozvani u miru i radosti kroz molitvu se pripremati za susret s Gospodinom. Učenici i studenti marljivo učeći izvršavaju svoju svakodnevnu dužnost koja ih uči disciplini i posvećuje. No kako jedan poljoprivrednik ili domaćica, ili student i radnik u tvrtki može postati svet? Tako što će svoje svakodnevne dužnosti raditi s velikom ljubavlju, savjesno. Dakle nije zabranjeno brinuti o zemaljskim dobrima. Mi moramo od nečega živjeti. Zabranjeno je ta dobra staviti ispred odnosa s Bogom. Prvo Bog, prvo briga za vječni život, pa će iz toga proizići i razboritost za korištenje s materijalnim dobrima i razboriti odnos prema ovozemaljskim brigama. Mi, Kristovi vjernici, moramo uz pomoć Božju odražavati i usavršavati svetost u kojoj smo stvoreni. Moramo donositi rod za život svijeta. Svi smo dakle pozvani na savršenstvo ljubavi – ljubiti druge kao što je Krist nas ljubio – to je tajna svetosti. Crkva nas opominje da se svim silama trudimo suobličiti Kristu tako što ćemo se svom dušom posvetiti slavi Božjoj i djelima ljubavi. Primjer za to dao nam je Isus u evanđelju koje slušamo svake nedjelje. Nastojmo to što čujemo sprovesti u djelo. Primjerice kad se javi napast osuđivanja, sjetimo se da Isus nikog nije osudio, kad se žalimo na vlasti sjetimo se kako je Isus oprostio vlasti koja ga je razapela ili kad nas snađe nevolja, muka tjeskoba sjetimo se da je Isus rekao da je velika plaća naša na nebesima. U Evanđelju se krije recept kako postati svet. Svetci su taj recept primjenili na svoj život te nam pokazali da je čovjeku moguće ostvariti ono što Isus traži od nas. Zapamtimo svetac se ne rađa, nego se svetac trudom postaje! A onda, kako je rekao papa Benedikt XVI, svijet biva obnovljen vjerom svetaca.

Draga braćo i sestre, postoji još jedna gozba na koju nas Isus poziva a koja je predokus one gozbe koja nas očekuje na nebu. Ta gozba nalazi se upravo ovdje gdje smo se sabrali – na svetoj Misnoj žrtvi, na nedjeljnoj ili svakodnevnoj svetoj misi. Papa Franjo jučer je proglasio mladića Carla Acutisa, koji je umro u dobi od 15 godina od posljedica leukemije, blaženikom naše Crkve. Taj je mladić do svoje petnaeste godine na izvanredan način spoznao kako je euharistija put svetosti, kako se redovitim odlaskom na svetu misu može postati svet. On je znao snažno uskliknuti: „Što više se pričešćujemo, to smo više nalik Isusu te na ovom svijetu već imamo predokus neba.“ Istom je mladiću, po svjedočenju njegove majke, kad je putovao u inozemstvo glavna preokupacija uvijek bila raspitati se gdje je u blizini hotela crkva u kojoj može sudjelovati na misi kako je ne bi propustio. Od malena je imao taj poseban odnos s Isusom i euharistijom za koju je govorio da je njegova ‘autocesta za nebo’. Postanimo svjesni već danas Gospodinovog poziva na ovu gozbu.

Draga braćo i sestre, iskoristimo sva sredstva koja nam Gospodin daje na zemlji kako bismo imali što ljepšu haljinu nakićenu krepostima za odlazak na nebesku gozbu. A dok čekamo dan tog susreta, obraćajmo se Gospodinu riječima sv. Augustina: “Pomozi nam Gospodine da odbacimo svoje zle i isprazne izlike i pođemo na gozbu. Ne dopusti našoj oholosti i pohlepi ili navezanostima da se ispreče našem dolasku. Pobrini se da se pojavimo. I tko će na poslejtku biti tamo? Prosjaci, bolesni, kljasti, slijepi. Stići ćemo kao siromasi, takvi kakvi jesmo. Pozvao nas je bogataš, koji posta za nas siromahom, i tako obogati siromaštvo nas bijednih. Doći ćemo kao bolesnici jer trebamo božanskog liječnika da izlječi naše boli.” (sv. Augustin, Govori, 112,8) A Gospodin će tada suzu sa svakog lica otrti. Amen.

Vlč. Daniel Katačić