Naslovnica Crkva Molimo za biskupe koji se srame crkvenog učenja i svoje Majke Crkve

Molimo za biskupe koji se srame crkvenog učenja i svoje Majke Crkve

959
0

Nedavni odgovor Kongregacije za nauk vjere, u kojemu se ponavlja crkveno učenje o grešnoj prirodi homoseksualnih čina, a time i nemogućnost zaređenog službenika Crkve da legitimno daje blagoslov zajednici dvojice homoseksualaca, trebao je izazvati zahvalnosti svih biskupa Crkve. Mnogi se suočavaju s kontinuiranim pritiskom s raznih strana da napuste crkvenu nauku i praksu vezanu uz homoseksualnost. Umjesto toga, brojni su biskupi, prvenstveno u zapadnoj Europi, ali i u Americi, oštro kritizirali i ukazali na svoje neslaganje, pa čak i na gnušanje, s obzirom na odgovor Crkve.

Možda najoštrije javno odbijanje je izdao biskup Antwerpena Johan Bonny. U knjizi De Standaard (na flamanskom jeziku) je napisao sljedeće:

Sramim se zbog svoje Crkve. Uglavnom osjećam intelektualno i moralno nerazumijevanje“.

„Želim se ispričati svima za koje je to bolno i nerazumljivo“.

„Intelektualno, ovo čak ne doseže razinu srednje škole. Takva vrsta argumenta i logike je nadiđena. Danas nikoga ne možete uvjeravati na taj način“.

„Grijeh je jedna od najtežih teoloških i moralnih kategorija za definiranje i jedna od posljednjih koja određuje ljude i njihov način zajedničkog života“.

„I sam znam homoseksualne parove u građanskim brakovima s djecom, koji čine tople i stabilne obitelji, te koji isto tako aktivno sudjeluju u župnom životu. Neki od njih su aktivni puno radno vrijeme kao pastoralni ili crkveni djelatnici. Jako sam im zahvalan. Tko ima interesa poreći da ovdje nije moguća sličnost ili analogija s heteroseksualnim brakom?“

„Pristup s poštovanjem prema istospolnom braku može se odvijati samo u širem kontekstu Reda službe za vjenčanja, kao eventualne varijacije na temu braka i obiteljskog života, uz iskreno priznavanje stvarnih sličnosti i razlika“.

Zapanjujuće je kako biskup Bonny odbija crkveno učenje o teško grešnoj prirodi homoseksualnog čina i nemogućnosti takozvanih istospolnih brakova. Srami se i ispričava se za nauk i praksu Crkve, koji smatra nepoštivanjem i neshvatljivošću.

Odgovor Crkve se izruguje kao nelogičan i intelektualno nedorastao, pogotovo jer je, kako izvanredno tvrdi, iznimno teško doći do definicije onoga što se smatra grijehom, kao i svako pripisivanja grešnog ponašanja ljudima koji sudjeluju u homoseksualnim činima. Zahvalan je homoseksualnim parovima koje poznaje, koji skandaliziraju vjernike svojim javnim proglašenjem grešnog načina života, aktivni su u njihovim župama ili su čak djelatnici Crkve s punim radnim vremenom. Kako on vidi, njihov se odnos temelji na uzajamnom obećanju da će sudjelovati u sodomiji, zapravo „varijaciji“ koja ima „stvarne sličnosti“ s brakom.

Da li bi ovako katolički biskup trebao podučavati, upravljati i posvećivati vjernike? U Direktoriju za pastoralnu službu biskupa (iz 2004.) stoji sljedeće:

 „Sukladno Kristu, biskup pruža primjer jedinstva i crkvenog zajedništva; njegovo ponašanje pokazuje da nitko u Crkvi ne može legitimno zapovijedati drugima ako se prvo sam ne ponudi kao primjer poslušnosti Riječi Božjoj i autoritetu Crkve“ (br. 43).

„U svjetlu Riječi Božje, biskup bi trebao moći razaznati i procijeniti misaone struje, kao i antropološke i znanstvene trendove, kako bi vjeran nauku i disciplini Crkve odgovorio na nova pitanja koja se nameću u društvu“ (br. 52).

„U vršenju svoje pastoralne službe, biskup bi trebao djelovati sa znanjem da je on „vidljivo načelo i temelj“ jedinstva u svojoj biskupiji, ali uvijek s ciljem prema jedinstvu cijele Katoličke crkve. Trebao bi promicati jedinstvo u vjeri, ljubavi i disciplini, tako da biskupija bude svjesna da čini vitalni dio cjelokupnog Božjeg naroda“ (br. 58).

„Isto tako je zadaća biskupa da proglašava uvijek i svugdje moralna načela društvenog poretka, na taj način najavljujući čovjekovo autentično oslobođenje, provedeno utjelovljenjem Riječi. Kada to zahtijevaju prava ljudske osobe ili spasenje duša, njegova je dužnost iznijeti sud na temelju otkrića o konkretnim stvarnostima ljudskog života; posebno o pitanjima koja se tiču vrijednosti života, značenja slobode, jedinstva i stabilnosti obitelji, prokreacije i obrazovanja djece… Biskup ne bi smjeo propustiti objaviti svome narodu učenja i smjernice koje prima od Svete Stolice“ (br. 120).

Biskup Bonny nije odlučio odbiti crkveno učenje na dan kada je Sveta Stolica izdala odgovor. Zapravo, njegovi komentari otkrivaju dugogodišnje praktično prihvaćanje homoseksualnih aktivnosti kao moralnog dobra koje bi vjernici trebali poštivati i odobravati.

U vrijeme ustoličenja za biskupa u Antwerpenu javno je položio traženu Zakletvu vjernosti koja uključuje sljedeće:

Obećavam da ću svojim riječima i postupcima uvijek čuvati zajedništvo s Katoličkom crkvom… U cijelosti ću se držati pologa vjere; vjerno ću ga prenositi, objašnjavati i izbjegavat ću svako učenje suprotno njemu… Tako mi Bog pomogao“.

Biskup Bonny se suočava s odlukom. Ako želi ostati vjeran Bogu i riječima kojima se svečano zakleo, onda se mora odreći svog odbacivanja nauka Crkve i vjerno objaviti crkveno učenje u svojoj biskupiji. Ako to ne može učiniti, trebao bi odmah dati ostavku.

Za spasenje njegove duše i duša njegova stada, molim se da se pokaje. Ako odbije, uz to također odbije dati ostavku, papa Franjo bi ga trebao maknuti iz službe kao kamen spoticanja, jer predstavlja pravi skandal za vjernike.

Velečasni Gerald E. Murray, doktor kanonskog prava, je crkveni pravnik i župnik župe Svete Obitelji u New Yorku, u Sjedinjenim Američkim Državama.