Naslovnica Vatikan Nadbiskup Vigano optužuje sam vrh Kurije za zataškavanje seksualnih zlostavljanja

Nadbiskup Vigano optužuje sam vrh Kurije za zataškavanje seksualnih zlostavljanja

734
0

Danas donosimo drugi dio iz odlomka nedavnog intervja sa nadbiskupom Viganom za Washington Post, u kojem daje detaljne informacije o seksualnim zlostavljanjima, i to homoseksualne naravi, među visoko rangiranim dužnosnicima pri Svetoj stolici.

Na pitanje novinara o novim seksualnim zlostavljanjima u Vatikanu, nadbiskup Vigano otkriva nevjerojatne detalje koji se tiču same Kurije, odnosno Državnog tajništva:

2. U drugom slučaju sudjeluje nadbiskup Edgar Peña Parra (slika gore), kojeg je papa Franjo izabrao za novog zamjenika Državnog tajništva, što ga čini trećom najmoćnijom osobom u Rimskom kuriji.
U siječnju 2000., novinar Gastón Guisandes López iznio je ozbiljne optužbe protiv nekih svećenika iz biskupije Maracaibo, uključujući msgr. Peña Parra, za seksualno zlostavljanje maloljetnika i druge moguće kriminalne djelatnosti.
U 2001. godini Gastón Guisandes López je dvaput zamolio da ga primi apostolski nuncij (papinski veleposlanik) u Venezueli, nadbiskup André Dupuy, kako bi s njim razgovarao o ovim pitanjima, ali nadbiskup ga je bez objašnjenja odbio primiti. Međutim, izvijestio je Državno tajništvo Vatikana da je novinar optužio mons. Peña Parra za dva vrlo ozbiljna zločina, opisujući okolnosti.
Prvo, Edgar Peña Parra optužen je da je 24. rujna 1990. ‘zaveo’ dva sjemeništaraca iz župe San Pablo, koji su te iste godine trebali upisati bogoslovno sjemenište u Maracaibu. Smatra se da se događaj odvio u crkvi Nuestra Señora del Rosario, gdje je vlč. José Severeyn bio župnik. Vlč. Severeyn je kasnije uklonjen iz župe na zahtjev tadašnjeg nadbiskupa mons. Roa Péreza. Roditelji dvojice mladića prijavili su slučaj policiji, a slučajem se bavio i tadašnji rektor bogoslovnog sjemeništa, vlč. Enrique Pérez, te tadašnji duhovni ravnatelj otac Emilio Melchor. Pérez, je na zahtjev Državnog tajništva, potvrdio u pisanom obliku događaje od 24. rujna 1990. godine. Vidio sam te dokumente vlastitim očima.
Drugo, Edgar Peña Parra navodno je bio umiješan, zajedno s [IME UKLONJENO], u nerazriješenu smrt dvije osobe, liječnika i izvjesnog Jaira Péreza, koja se dogodila u kolovozu 1992. na otoku San Carlos u jezeru Maracaibo. Ubijeni su električnim naponom i nije jasno radi li se o slučajnoj smrti ili ne. Ta ista optužba sadržana je i u dosjeu koji je poslala skupina laika iz Maracaiba, s dodatnim detaljima koji navode kako su ta dva leša pronađena gola, sa znacima groznog homoseksualnog nedoličnog odnosa. Te optužbe su, u najmanju ruku, iznimno teške. Ipak, ne samo da se Peña Parra s njima nije morao suočiti, već mu je bilo dopušteno nastaviti diplomatsku službu pri Svetoj Stolici.
Tadašnji apostolski nuncij u Venezueli, nadbiskup André Dupuy je o ove dvije optužbe izvijestio Državno tajništvo još 2002. godine. Odgovarajuća dokumentacija, ako nije uništena, može se naći u arhivima diplomatskog osoblja Državnog tajništva, gdje sam bio na položaju delegata za Papinska predstavništva, te u arhivu apostolske nuncijature u Venezueli, gdje su sljedeći nadbiskupi služili kao nunciji: Giacinto Berloco, od 2005. do 2009. godine; Pietro Parolin, od 2009. do 2013. godine; i Aldo Giordano, od 2013. do danas. Svi su imali pristup dokumentima o tim optužbama protiv budućeg zamjenika, baš kao i kardinali državni tajnici Sodano, Bertone i Parolin te zamjenici Sandri, Filoni i Becciu.
Posebno iznenađuje ponašanje kardinala Parolina koji se, kao državni tajnik Vatikana, nije usprotivio nedavnom imenovanju Peña Parre za zamjenika, čineći ga svojim najbližim suradnikom. Još više: godinama ranije, u siječnju 2011., kao apostolski nuncij u Caracasu, Parolin se nije usprotivio imenovanju Peña Parre za nadbiskupa i apostolskog nuncija u Pakistanu. Prije takvih važnih imenovanja čini se rigorozan informativni proces kako bi se provjerila prikladnost kandidata, tako da su saznanja o tim optužbama svakako morale doći do kardinala Parolina.
Nadalje, kardinal Parolin poznaje imena brojnih svećenika u Kuriji koji su seksualno nečisti, kršeći Božje zakone za koje su se svečano obvezali da će ih naučavati i prakticirati, i nastavlja gledati na drugu stranu.
Ako je odgovornost kardinala Parolina velika, još je veća pape Franje jer je za iznimno važan položaj u Crkvi izabrao čovjeka optuženog za tako teška kaznena djela, bez prethodnog ustrajanja na otvorenoj i temeljitoj istrazi. Postoji još jedan skandalozni aspekt ove užasne priče. Peña Parra je usko povezana s Hondurasom, točnije s kardinalom Maradiagom i biskupom Juanom Joséom Pinedom. Između 2003. i 2007. godine, Peña Parra je služio u nuncijaturi u Tegucigalpi, a bio vrlo blizak s Juanom Joséom Pinediem, koji je 2005. godine zaređen za pomoćnog biskupa Tegucigalpe, te je postao desna ruka kardinala Maradiage (više vidi ovdje). Juan José Pineda podnio je ostavku na dužnost pomoćnog biskupa u srpnju 2018. godine, bez ikakvog objašnjenja za vjernike iz Tegucicalpe. Papa Franjo nije objavio rezultate izvješća koje je apostolski vizitator, argentinski biskup Alcides Casaretto, dostavio izravno i samo njemu prije više od godinu dana. Kako netko može protumačiti čvrstu odluku pape Franje da ne razgovara ili odgovora na bilo koje pitanje o ovoj temi, osim kao zataškavanje činjenica i zaštitu homoseksualne mreže? Takve odluke otkrivaju strašnu istinu: umjesto da dopušta otvorene i ozbiljne istrage nad onima koji su optuženi za teška kaznena djela protiv Crkve, Papa dopušta da sama Crkva pati.
Vratimo se na vaše pitanje. Pitate me vidim li ikakve znakove da Vatikan, pod papom Franjom, poduzima odgovarajuće korake za rješavanje ozbiljnih pitanja zlostavljanja. Moj je odgovor jednostavan: papa Franjo upravo sada zataškava seksualna zlostavljanja, kao što je učinio za McCarricka. Govorim to s velikom tugom. Kada je kralj David proglasio pohlepnog bogataša u Nathanovoj paraboli dostojnim smrtne kazne, prorok mu je otvoreno rekao: “Ti si taj čovjek” (2 Sam 12,1-7). Nadao sam se da će moje svjedočanstvo biti primljeno kao Nathanovo, ali umjesto toga primljeno je poput Mihejevog (1 Kraljevi 22, 15-27). Molim da se to promijeni.

Izvor