Naslovnica Crkva Nauk „Humanae Vitae“ se ne može promijeniti

Nauk „Humanae Vitae“ se ne može promijeniti

407
0

Nauk predstavljen u „Humanae vitae“ o kontracepciji primjer je univerzalnog učiteljstva i kao takav nije za reformu, rekao je moralni teolog, odgovarajući na izjavu Papinske akademije za život.

Dominikanac Thomas Petri, predsjednik Dominikanske teološke škole u Washingtonu, D.C., primijetio je da su čak i kritičari nauka o kontracepciji „priznali da je to uvijek bio nauk Crkve” i da nigdje u nauku Crkve nije bilo dopuštenja za bilo koji oblik kontracepcije.

„Ovo sugerira da je to oduvijek bio nauk Crkve, dakle dio je univerzalnog učiteljstva Crkve”, rekao je o. Petri. „Dakle, čak i ako je slučaj da bilo koja posebna enciklika” kao što je „Humanae vitae“ „nije nepogrešiva, nauk koji ona predstavlja zapravo nije za reformu, jer je dio univerzalnog učiteljstva Crkve”.

U svojoj enciklici „Humanae vitae“ iz 1968. o kontroli rađanja, sveti Pavao VI. je napisao da je „svaka radnja koja je bilo prije, u trenutku ili nakon spolnog odnosa, posebno namijenjena sprječavanju rađanja – bilo kao cilj ili sredstvo”- „isključiva jer je protuzakonito sredstvo kontrole rađanja“.

Pontifikalna akademija

Papinska akademija za život, institucija koja je povezana sa Svetom Stolicom, ali sama nije Učiteljsko tijelo, je 2021. godine bila domaćin konferencije o etici na kojem su sudionici raspravljali o „mogućoj legitimnoj upotrebi kontracepcije u određenim slučajevima“.

Sintezu konferencije nedavno je objavila izdavačka kuća iz Vatikana, što je potaknulo pitanja o tome je li nauk Crkve o kontroli rađanja moguće reformirati.

Papinska akademija za život branila je raspravu koju je vodila o dopuštenosti kontracepcije, tweetajući 5. kolovoza da „Povijest bilježi kako je mons. [Ferdindando] Lambruschini potvrdio da mu je Pavao VI. izravno rekao da Humanae vitae nije nepogrešiv”.

Zatim je u izjavi od 8. kolovoza, Papinska akademija za život napisala da „mnogi ljudi na Twitteru vjeruju da je Humanae Vitae nepogrešiva u vezi izjave protiv kontracepcije“.

U izjavi se napomenulo da „kada je moralni teolog Papinskog lateranskog sveučilišta mons. Ferdinando Lambruschini predstavio Humanae Vitae na tiskovnoj konferenciji… on je pod mandatom Pavla VI. izjavio — da se enciklika Humanae Vitae ne smije smatrati dijelom nepogrešivih izjava. Lambruschini je naglasio da Humanae Vitae ne izražava konačnu istinu vjere koju daje ‘infallibilitas in docendo’”.

U izjavi se dodaje da je kao nadbiskup Krakova, Karol Wojtyła tražio od Pavla VI. da definira  nauk „Humanae vitae“ kao nepogrešiv. „Papa Pavao VI. to nije učinio, kao ni papa Ivan Pavao II. tijekom dvadeset šest godina svoga pontifikata”, stoji u priopćenju Akademije.

Odgovor o. Petrija

Otac Petri je napomenuo da je sveti Ivan Pavao II. potvrdio nauk Humanae vitae kao dio univerzalnog Učiteljstva.

„U „Veritatis splendor“ — koji Papinska akademija ne spominje — Ivan Pavao II doista kaže da je korištenje kontracepcije zao čin, tako da ne može postojati razlog ili svrha za kontracepciju. Benedikt XVI. održao je nekoliko govora u kojima je govorio o kontracepciji, a to se ne može promijeniti. Ono što je bila istina jučer, istina je i danas”.

Iako mogu postojati „legitimne rasprave o tome kako to predstaviti ili kako pomoći ljudima da to razumiju, ili kako pomoći ljudima koji su u teškim situacijama, bilo zdravstveno ili čak zbog moralnog pritiska, samo učenje nije tema za raspravu“ , objasnio je o. Petri, autor knjige „Aquinas and the Theology of the Body“ (Catholic University of America Press, 2016.).

Moglo bi biti rasprave o tome kako to učiniti, ali ne može biti bilo kakvog poništavanja nauka, jer je to nešto što se oduvijek učilo, i tako funkcioniraju katolička teologija i katolička doktrina”.

„O ovim stvarima zapravo se i ne bi trebalo raspravljati preko Twittera”, zaključuje o. Petri. „To nije forum za objavljivanje takvih stvari“.

  1. Petri dodao je da „nije od pomoći jednostavno se usredotočiti na nepogrešivost i ono što se naziva nepogrešivim na izvanredan način. Prvi vatikanski sabor, kada je govorio o papinoj nepogrešivosti, bio je vrlo jasan da bi to trebao biti izvanredni čin”.
  2. Petri je usporedio nepogrešivost izjave s ekumenskim saborom. Opisao je to kao „vrlo nesvakidašnji čin, koji se obično događa samo kada je u spornoj stvari, bilo doktrinarno ili moralno, došlo do sukoba… Onda takva situacija zahtijeva tako izniman čin kao što je papa ili Koncil koje će proglasiti nešto nepogrešivim“.

„Crkveno učenje obično funkcionira tako i zato je Učiteljstvo važno“.

Kada papa ne namjerava nepogrešivo naučavati, „to ne znači da bismo trebali ignorirati ono što on naučava, ili se ponašati kao da je njegovo mišljenje samo jedno mišljenje među mnogima“, rekao je o. Petri.

„Čak i ako ne namjerava proglasiti nešto nepogrešivim, kada naučava stvari koje pape naučavaju stoljećima, to ima određenu težinu”.

Iako se netko može ne složiti s načinom na koji se stvari izražavaju, „to ne znači da je ono što on podučava moguće zanemariti“, rekao je otac Petri.

„Time više kada govorite o nauku koje je više papa ponavljalo tijekom više desetljeća. A u slučaju kontracepcije mogli bismo reći stoljećima“, rekao je.

„Jednostavno ne možete reći: ‘Pa, Humanae vitae nije proglašena nepogrešivom, Pavao VI. je nije proglasio nepogrešivom, dakle, budući da nije nepogrešiva, može se izmijeniti“.

Slično je stajalište bilo izloženo u članku Augusta Sarmienta iz 2019.

Sarmiento je pisao o uputama Kongregacije za nauk vjere iz 1990. o crkvenom pozivu teologa, koje govore o različitim razinama Učiteljskih izjava. Članak se pojavio u „Dizionario su Sesso, Amore e Fecondità“, koji su uređivali o. José Noriega te René i Isabelle Ecochard.

Profesor na Sveučilištu u Pamploni, Sarmiento, primijetio je da „Papa, s Humanae vitae, nije htio predložiti nauk iz enciklike u obliku nauka ex cathedra“.

Kako bi to potkrijepio, citirao je Lambruschinijeve komentare na konferenciji za novinare na predstavljanju enciklike: „Međutim, to je uvijek autentična izjava, pogotovo jer je dio kontinuiteta crkvenog Učiteljstva“.

Sarmiento je napisao: „O naravi autoriteta s kojim se proglašava norma Humanae vitae, nema sumnje da je ona dio sveopćeg Učiteljstva” i da je enciklika „nauk sveopćeg Učiteljstva pape i biskupa koji se mora smatrati konačnim”.

Enciklika „Humanae vitae“ i dokumenti koji su prethodili

U „Humanae vitae“, sveti Pavao VI. je naučavao da je „spolni odnos koji je namjerno kontracepcijski“ stoga „intrinzično pogrešan“.

Papa je govorio o kontroli rađanja u kontekstu definiranja i analize bračne ljubavi i odgovornog roditeljstva.

„Crkva … potičući ljude na obdržavanje propisa naravnog zakona, koji tumači svojim postojanim naukom, uči da svaki pojedini bračni čin mora nužno zadržati svoj unutarnji odnos s rađanjem ljudskog života”, napisao je sv. Pavao VI., dodajući da je ovaj nauk „često tumačilo Učiteljstvo Crkve”.

Predstavio je svoje izjave kao odgovor, dan „na temelju odgovornosti koju nam je povjerio Krist”, na pitanja o moralnoj doktrini braka.

Sveti Pavao VI. posebno se osvrnuo na nauk „Gaudium et spes“, pastoralne konstitucije Drugog vatikanskog koncila o Crkvi u suvremenom svijetu.

Enciklika „Gaudium et spes“ nalaže da se supružnici „uvijek moraju voditi prema savjesti koja je poslušno usklađena sa samim božanskim zakonom, i trebaju biti podložni crkvenom učiteljstvu, koje autentično tumači taj zakon u svjetlu Evanđelja… Dakle, pouzdajući se u božansku Providnost i pročišćavanje duha žrtve, vjenčani kršćani slave Stvoritelja i teže ispunjenju u Kristu kada se s velikodušnim ljudskim i kršćanskim osjećajem odgovornosti slobodno otvaraju padužnosti rađanja”.

Ova se izjava, pak, u fusnoti odnosila na „Casti connubii“, encikliku Pija XI. o kršćanskom braku iz 1930., koja je proglasila „bilo kakvu upotrebu braka na takav način da je čin namjerno osujećen u svojoj naravnoj moći stvaranja života čime se čini prijestup protiv zakona Božjeg i zakona prirode, a oni koji se upuštaju u to su žigosani krivicom teškog grijeha”.

U toj je enciklici Pijo XI. opisao „onemogućavanje bračnog čina” kao „zloupotrebu” i rekao da „oni koji vršeći [bračni čin] namjerno osujećuju njegovu prirodnu snagu i svrhu griješe protiv prirode i čine djelo koje je sramotno i intrinzično zlobno”.

U enciklici „Casti connubii“ se isto tako navodi da „Sveto pismo svjedoči da Božansko Veličanstvo s najvećim gađenjem gleda na ovaj užasni zločin“ i citira Augustinovo tumačenje Pisma kao takvo.

Današnjice

Papa Franjo bio je upitan o ponovnoj procjeni crkvenog nauka u vezi kontracepciji ili može li se razmotriti korištenje kontracepcijskih sredstava, na njegovu letu iz Kanade za Rim 29. srpnja.

Papa je odgovorio da su „dogma i moral uvijek na putu razvoja, ali uvijek u istom smjeru”. Citirao je svetog Vinka Lerinskog koji je rekao „da istinski nauk, da bi išao naprijed, da bi se razvijao, ne smije mirovati, on se razvija… on se s vremenom učvršćuje, širi se i učvršćuje, i postaje uvijek čvršći, ali uvijek napreduje. Zato je dužnost teologa istraživanje, teološko promišljanje. Ne možete teološki raspravljati s ‘ne’ ispred. Tada je na Učiteljstvu da kaže: ‘Ne, otišao si predaleko, vrati se.’ Ali teološki razvoj mora biti otvoren, za to služe teolozi. A Učiteljstvo mora pomoći da se razumiju granice”.

Osvrnuo se na konferenciju Papinske akademije za život, rekavši: „Oni koji su sudjelovali na ovom kongresu izvršili su svoju dužnost, jer su nastojali ići naprijed u doktrini, ali u crkvenom smislu, a ne izvan nje, kao što sam rekao s tim pravilom svetog Vinka Lerinskog. Tada će Učiteljstvo reći: ‘da, dobro je’ ili ‘nije dobro’“.

Mónica López Barahona, članica odbora Papinske akademije, rekla je za „ACI Prensa“ prošlog mjeseca kako „nije istina da su Crkva ili Učiteljstvo promijenili svoje moralne kriterije u vezi s nekim pitanjima bioetike; čak ni da je Vatikan započeo proces preispitivanja svojih stavova”.

López je istaknula da „knjiga nije službena izjava Papinske akademije za život o ovim pitanjima” i da ne predstavlja „stav svih njezinih članova”, dodavši da su „neki bili zbunjeni kada su vidjeli vijest o objavljivanje knjige o konferenciji, o čemu do tog trenutka ništa nisu znali”.

Izvor