Naslovnica Izdvojeno Ne smijemo zaboraviti Nigeriju!

Ne smijemo zaboraviti Nigeriju!

289
0

Nasilje nad kršćanima gotovo je svakodnevna pojava u Nigeriji.

Pokolj pedesetak nedužnih nigerijskih katolika na misi za Duhove u Owou (5.lipnja), u jugozapadnoj državi Ondo, bila je užasna tragedija. Još tragičnije je što to nije bio izolirani događaj; jer su nasilni napadi na kršćane postali uobičajeni u Nigeriji. Tragedija je dodatno pogoršana stvarnošću što ostatak svijeta uglavnom ignorira eskalirajući protu kršćanski progon koji desetljećima traje u najmnogoljudnijoj afričkoj državi.

Nasilje nad kršćanima u Nigeriji sada je svakodnevna pojava. U samo posljednjih mjesec dana, zajedno s razornim pokoljem na blagdan Duhova, prijavljeni napadi uključivali su otmicu dvojice svećenika (26. svibnja) u biskupiji Sokota; ubojstvo još jednog svećenika koji je otet u ožujku; i ubojstvo kršćanske studentice od strane njezinih kolega studenata.

Počinitelji napada na kršćane su zapravo pripadnici niza islamističkih skupina, uključujući najpoznatije i najzloglasnije militante Boko Harema, koji su izveli brojne napade na sjeveru Nigerije, i muslimansku miliciju Fulani, koja je ciljala svoje žrtve u širem geografskom području zemlja. Nasilje nije isključivo nadahnuto protukršćanskim antipatijama; u igri su također i etnička, gospodarska i teritorijalna suparništva, osobito u slučaju muslimanske milicije Fulani.

No, religija je i dalje u velikoj mjeri pokretač nasilja u Nigeriji, čija populacija od 225 milijuna je gotovo jednako podijeljena između muslimana i kršćana. Prema Američkoj komisiji za međunarodnu vjersku slobodu i „World Watch List“ organizacije „Open Doors“, Nigerija je jedan od najeklatantnijih svjetskih prijestupnika u kontekstu vjerskog progona.

Posljedice za nigerijske kršćane bile su strašne. Više od šezdeset tisuća kršćana ubijeno je u posljednja dva desetljeća, a broj smrtnih slučajeva je u posljednje vrijeme alarmantno porastao, a jedno izvješće procjenjuje da je više od tri tisuće četiristo kršćana ubijeno u prvih dvjesto dana prošle godine.

Isto tako je jasno da, iako oni čine gotovo polovicu ukupnog stanovništva Nigerije, progonjena kršćanska zajednica ove afričke države ne može računati na pomoć trenutne vlade. Predsjednik Muhammadu Buhari i sam je etnički Fulani, a državnim sigurnosnim aparatom njegove vlade dominiraju dužnosnici čije simpatije više leže na strani počinitelja vjerskog nasilja nego na žrtvama.

Ovaj žalosni propust javnih vlasti da djeluju, naglašen je u izjavi biskupije Ondo (7. lipnja) povodom masakra u nedjelju, na blagdan Duhova u crkvi sv. Franje Ksaverskog u Owou.

Pozivajući da se počinitelji „ovog odvratnog čina” odmah privedu pravdi, u izjavi je naglašeno kako je „prilično obeshrabrujuće i sramotno što se ta nepotrebna ubojstva, otmice i druga zlodjela sada nekažnjeno vrše svaki dan”.

Osim Nigerije, s ratom u Ukrajini koji i dalje dominira međunarodnim vijestima i s toliko tragedija koje se događaju u drugim državama, kao što je nedavna masovna pucnjava u Sjedinjenim Američkim Državama, ljudi su skrenuli pažnju s nasilja u Nigeriji i progona kršćana koji se tamo događa. Dakle, što bi katolici u svijetu trebali učiniti kako bi izrazili solidarnost s našom braćom po vjeri u Nigeriji i pružili im konkretnu podršku?

Prema katoličkim zagovornicima vjerskih sloboda, poput Stephena Raschea iz Instituta za vjerske slobode, jedno od prvih aktivnosti katolika bi trebao biti pritisak na vlastitu nacionalnu vladu da ponovno uvrsti Nigeriju na listu „zemalja od posebne zabrinutosti“ s obzirom na kršenje vjerskih prava vlastitih građana. Unatoč kontinuiranom porastu nasilja nad kršćanima i očitoj nespremnosti sadašnjeg nigerijskog režima da poduzme značajne korake da obuzda nasilje, Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država je prošlog studenoga uklonio Nigeriju sa svoga popisa „zemalja od posebne zabrinutosti” koje čine najteža kršenja vjerskih sloboda.

Ova neočekivana odluka, koja je izravno suprotna kontinuiranoj eskalaciji na terenu, zaprepastila je zagovornike vjerskih sloboda. Zapravo, američko povjerenstvo za međunarodnu vjersku slobodu, dvostranačko federalno vijeće čije članove imenuju i Bijela kuća i Kongres, objavilo je priopćenje u kojem se navodi da je „zaprepašteno“ postupkom Državnog tajništva Sjedinjenih Američkih Država.

Čini se da ovaj postupak Bidenove administracije u vezi s Nigerijom odražava tendenciju mnogih zapadnih političkih čelnika da umanjuju nasilje usmjereno posebno protiv kršćana i da odbiju djelovati smisleno protiv država koje dopuštaju da se to dogodi – iako je dokumentirana činjenica da su kršćani daleko najčešća meta međunarodnih kršenja vjerskih sloboda. Bez obzira na motiv, to je bila ozbiljna pogreška Državnog tajništva koju treba ispraviti što je prije moguće. Administracija bi isto tako trebala priopćiti da će američka razvojna pomoć Nigeriji, uključujući paket od 2,1 milijardu dolara koji je najavio državni tajnik Antony Blinken dva dana nakon opoziva Nigerije kao „zemlje od posebne zabrinutosti“, biti dostupna samo pod izričitim uvjetom da njezina nacionalna vlada podržava vjerske slobode i brani svoje kršćanske građane od kontinuirane epidemije nasilja.

Isto tako moramo nastaviti s molitvom za kršćanski narod u Nigeriji i progonjene kršćane diljem svijeta. Osim toga, možemo izravno pridonijeti međunarodnim vjerskim zagovaračkim organizacijama tako da financijski pomognemo žrtvama. Takva je pomoć očajnički potrebna u svjetlu napada kao što je bio masakr na blagdan Duhova.

Ali dok nastojimo pomoći progonjenim katolicima u Nigeriji, imajmo na umu da oni zauzvrat čine isto toliko ili više za nas. Unatoč njihovim beskrajnim patnjama, njihova je radost i ustrajnost kao Kristovih sljedbenika uistinu izvanredna. Bez straha od napada na njihove crkve, tjedni posjećenost misama među lokalnim katolicima i dalja je više od devedeset posto, a zvanja za svećenički i redovnički život nastavljaju rasti. Ovi vjernici znaju da raj postoji, i poput ranokršćanskih mučenika, spremni su umrijeti za svoju vjeru ako je to potrebno. Trebamo zahvaliti Bogu na njihovom herojskom svjedočenju i kroz to steći snagu da se i sami približimo našem Gospodinu.

Izvor