Naslovnica Crkva „Nomen est omen“

„Nomen est omen“

631
0

Za događaje koji će biti prekretnica u nekom vremenu Bog podiže određene osobe i daje im određeno ime koje je često i oznaka promjene. Kad Bog daje, odnosno mijenja ime nekome onda je to u neku ruku najava promjene koja će uslijediti u određenom vremenu i povijesti.

Današnja nedjelja prelazi od iščekivanja osobe do susreta s osobom koja je najavljena kao Emanuel, a koja se zove Isus.

On je već tu, željan da ga primimo u svoje kuće i svoja srca i da postanemo dionici njegova imena i osobe. Današnja čitanja su govor o proročanstvu koje se ispunilo.

To je ono o Emanuelu koje je izrekao prorok Izaija kralju Ahazu. Tako se opet pokazalo da naš Bog drži do svojih obećanja, a od nas traži da mu vjerujemo. Božja obećanja tiču se uvijek određenog događaja, vremena, osobe i imena.

Za događaje koji će biti prekretnica u nekom vremenu Bog podiže određene osobe i daje im određeno ime koje je često i oznaka promjene. Kad Bog daje, odnosno mijenja ime nekome onda je to u neku ruku najava promjene koja će uslijediti u određenom vremenu i povijesti.

Proročanstvo o Emanuelu tako je na neki način i najava promjene koja će utjecati na povijest čovječanstva. Jer što je veće ime veća je i promjena (a dogodila se globalna promjena).

Poznata nam je uzrečica „nomen est omen“ (ime je znak) , koja se upotrebljava kada nečije ime nosi značenje koje se poklapa s nekom njegovom osobinom, ali i događajem koji se u tom imenu sprema.

Većina tzv.modernih ljudi ne razmišlja toliko o značenju imena, ali oni koji žele biti mudri ipak sagledavaju stvari dublje, pa ako žele blagoslov za dijete onda će mu dati ime vezano uz nekoga tko je bio blagoslov u svojim djelima. Za kršćanina bi bilo jako važno da ime ima jasne kršćanske korijene, odnosno da se veže uz primjer života nekog sveca.

Stari Židovi su jako pazili na to što s imenom poručuju, i jer su vjerovali kako ime utječe na život čovjeka pomno su pazili koje će ime dati svome djetetu.

Svijest o važnosti imena možemo lijepo vidjeti na primjeru Ivana Krstitelja. Dok su ga članovi rodbine željeli nazvati po njegovu ocu, njegovi su se roditelji pak držali poslušnosti Božjoj volji i planu s djetetom.

A da je ime itekako važno potvrđuje nam Biblija i to skoro od samog početka Knjige Postanka, pa do zadnje novozavjetne knjige, Knjige Otkrivenja.

U Knjizi Postanka tako čitamo kako je čovjek dao ime ženi: Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. (Post 3, 20). Razlog dakle zašto joj je dao takvo ime je taj jer je majka svim živima. Ime dakle u sebi nosi razlog i poslanje čovjeka, utječe na njegov put, ponašanje…

Kad je Jakov prevario brata Ezava i preoteo mu očev blagoslov ovaj, kad je to saznao, je zakukao: »Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario. Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.« (Post 27, 36).

Naime, ime Jakov znači „otimač“, pa ispada kao da se ponašao prema imenu. Zato će mu Bog kasnije dati novo ime Izrael, što na neki način mijenja njegovo životno poslanje.

Tako je Bog promijenio ime i Abramu u Abraham, što znači otac mnogih naroda, a Saraji u Sara, majka svih naroda. S imenom se dakle događa bitna promjena u čovjekovoj sudbini. Bog dakle s novim imenom zahvaća u povijest čovjeka, a onda i čovječanstva i tako piše po njima povijest spasenja.

S Isusom Kristom Bog je doveo do punine tu novu povijest, koja je već prije pripremala put u novim imenima i osobama koje su ih nosile. Ipak, sve je bilo pripremano za onoga čije je ime iznad svakog imena. Tako smo i danas čuli proročanstva o njegovu dolasku i imenu kako će se zvati.

Jedno proročanstvo imena kako će se zvati govori o tome tko je on koji ima doći, a to je Emanuel, što znači Bog s nama, a drugo kaže da će se zvati Isus, što je govor o djelu, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.

Što se tiče promjene imena i poslanja s njime i sam Isus nastavlja na toj liniji, pa mijenja ime Šimunu u Petar, čime je označio utemljenje svoje Crkve i Petrovo prvenstvo u Crkvi.

Također daje nalog svojim učenicima da idu po svem svijetu i krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Tako oni postaju njegova produžena ruka za mijenjati svijet i sudbinu čovječanstva. Donijeti ime Isusovo u sve kutke svijeta znači donijeti spasenje onima koji bi bez njega bili određeni za vječnu propast.

S njegovim dolaskom i njegovim imenom sve se mijenja, jer tko god zazove ime Isus bit će spašen. Svi koji ga prihvate i zazovu njegovo ime i sami onda postaju nositelji novoga imena i dionici spasenja.

U evanđelju koje smo čuli, Bog je poslao svog anđela Gabrijela Josipu kako bi i on bio upoznat s Božjim planom, te mu daje zadaću koje ime ima dati čudesnom sinčiću kojega će Marija roditi.

Ime Isus (hebrejski: Ješua) znači „Bog spašava“ i „Bog ozdravlja“, jer u hebrejskom shvaćanju riječi spasenje i ozdravljenje znače pa skoro jedno te isto. I zaista je tako, jer pravo ozdravljenje je ono u kojem se događa spasenje čovjeka. Ozdravljenje bez spasenja zaista nema smisla ni logike.

A Isus nas je došao spasiti i ozdraviti, jer je sam rekao kako nije došao zbog zdravih nego zbog bolesnih. Povjerovati u Isusa biti spašen, a to je onda ozdravljen čovjek.

S imenom Isusovim čitava dakle povijest čovječanstva biva zahvaćena događajem i značenjem nositelja toga imena. Njegovo ime je iznad svakog imena, jer će se na ime Isusovo prignuti svako koljeno…

Jako je važna bila zadaća dana Josipu kad mu je rečeno: … ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.

A još je važnije povjerovati i postati dionik toga imena i osobe koja je nositelj toga imena. S imenom Isusovim događa se promjena čovjekove sudbine na osobnoj, lokalnoj i globalnoj razini.

Sa stranice dominikanci.hr