Naslovnica Društvo Nova evangelizacija naišla je na prepreku

Nova evangelizacija naišla je na prepreku

721
0

Nova evangelizacija naišla je na prepreku i to prilično veliku. Velike tehnološke tvrtke, Big Tech, aktivno rade na cenzuri ili utišavanju glasova s kojima se ne slažu. Postigli su neslužbeni ili možda čak i službeni sporazum sa sekularnim vlastima kako bi unaprijedili svoju agendu. Oni koji se odupru bit će ušutkani.

Ovo nije hiperbolično upozorenje, ovo se događa, i to već dulje vrijeme. I ne radi se samo o politici; riječ je o katolicima koji pokušavaju javno govoriti o svojoj vjeri.

Blog Instapundit nedavno je napisao: „Napuštanje decentralizirane blogosfere za ograđene vrtove Facebooka, Twittera i YouTubea bila je velika pogreška, posebno za konzervativce.”

Potpuno bih se složio s tim. Ova izborna utrka bila je jasno upozorenje da ne možemo vjerovati Big Techu. Maske su pale, a oni su postali čuvari prihvatljivog govora.

Govoreći iz osobnog primjera, prošlog mjeseca Facebook je zabranio oglase za moj pro-life roman, American Antigone. Zašto? Rekli su da se radi o društvenom pitanju i da se o njemu ne smije raspravljati u vremenu pred izbore. Pišem kako bih utjecao na ljude. Cilj mi je promijeniti srca i pokrenuti duše. Facebook nije želio da razgovaram o društvenim pitanjima, jer je to moglo utjecati na to kako ljudi glasaju. Da sam napisao roman o pozitivnim aspektima pobačaja, nešto mi govori da mi oglas ne bi bio zabranjen.

Prije otprilike pet godina, mnogi su katolici i ozbiljni kršćani napustili svijet blogova i internetske stranice, općenito, zbog lakoće i zajednice koja se formira oko Facebooka i drugih platformi.

Twitter je, kako su mi rekli, zabavan. Kao Divlji zapad slobodnog govora.

Za Facebook su mi rekli da je lijepa i korisna zajednica.

Problem je što smo svi strpani u svoje kaveze i za nama su zaključali vrata. Jednom kada smo svi bili na Twitteru i Facebooku, ograničili su nam doseg jer su zaključili da im se ne sviđa ono što imamo reći. Internet je trebao otvoriti putove govora. Nakon što smo svi odabrali Facebook, Twitter i YouTube, tri diva društvenih mreža počeli su ograničavati govor. U početku je to bilo shadow banning, onda su počeli s demonetiziranjem neke rubne ličnosti, a sad nam govore koji sadržaj možemo dijeliti, a koji ne.

Mislim da je Twitter bio jedan od najopasnijih, a možda čak i najđavolskijih društvenih eksperimenata koji je ikad izveden u društvu.

Zaista sam uživao na Facebooku, ali svi znamo da vam ograničavaju doseg ako ste konzervativac. Ne mogu vam reći koliko sam puta naletio na nečiju stranicu u kojoj sam uživao, samo da bih shvatio da im je Facebook ograničio domet i jednostavno se nisu više pojavile na mom ekranu.

Trebali bismo se vratiti blogovima i internetskim stranicama. Mogli smo čitati što želimo, a ako se Big Tech ne slaže s nama, zapravo nije bilo ni važno. Upravo zbog toga nedavno sam počeo objavljivati sve više i više na vlastitom blogu Creative Minority Report.

Moramo se brinuti o tome hoćemo li ugoditi Svemogućem, a ne moćnom kadru hipstera koji vode Big Tech. Trebamo internetske stranice koje postoje samostalno i ne ovise o odobrenju elitne klase. Budimo iskreni: Big Tech nikada neće odobriti ono o čemu govorimo. Pro-life? Ne. Brak između muškarca i žene? Šuti, brate. Više od dvoje djece? Što ti je, jesi li lud?

Ne kažem da moramo napuštati društvene mreže u potpunosti, ali samo znajte da vaš svemir ondje nije u potpunosti slobodan. Namjerno ste odsječeni od drugih. A neki vas možda nikada neće ni primijetiti.

Prema zakonu, oni nisu izdavači. Oni su više kao neka javna služba, poput telefonske tvrtke. Ali ova telefonska tvrtka odlučuje koga možete nazvati i što ćete govoriti.

Živimo u opasnom vremenu, zemlja je podijeljena. Zašto mislite da se to događa? Zarobljeni smo u getima. No, pozvani smo evangelizirati, a ne da se stalno svađamo na Twitteru.

Jedini izlaz iz ove krize je da se izvučemo iz nje, jer Big Tech nas ne želi čuti. Mi smo nečisti. Ne možemo se nadati da će nam jednog dana omogućiti da slobodno govorimo.

Ostali smo bez slobodnog glasa. A što se događa kada skupina ljudi više ne osjeća da ima glas? Što se događa kad ljudi više ne vjeruju da je njihov glas važan i ne vjeruju da se njihov glas čuje?

Vratimo se razgovoru, vratimo se bloganju. Napravili smo veliku pogrješku napuštajući blogove i internetske stranice – vrijeme je za povratak. Nije to odgovor na ovu problematiku, ali vjerujem da će barem usporiti naš silazak. U ovom trenutku malo dodatnog vremena, dobro bi nam došlo.

Matt Archbold, autor bloga Creative Minority Report

Izvor