Naslovnica Crkva Očajnički posljednji korak generacije klerika iz 1960-ih

Očajnički posljednji korak generacije klerika iz 1960-ih

644
0

Zašto je Motu proprijo Traditionis Custodes toliko važan, i za katolike i za nekatolike? Jer je to lekcija o ponašanju liberalizma u ovom gerontokratskom, Brežnjevskom svijetu – krajnje netolerantnom prema svima koji se otrgnu od stranačke linije. Nije dovoljno biti tih ili se čak pokoriti. Morate se poniziti.

Franjin slučaj je manjkav na tri razine. Prvo, poznat je kao Papa milosrđa, ali u ovome je definitivno nemilosrdan prema onim dijelovima svog stada koji vole Stari obred. Rutinski napada krutosti kod vjernika, posebno konzervativizam, ali može biti krut poput čelika. Zalagao se za decentraliziraniju Crkve, ali sada napada samu savjest ljudi. I kaže da želi jedinstvo, ali njegov dekret najvjerojatnije promiče raskol. Ukratko: ovo je klasičan slučaj licemjerja, kada političar radi sve za što optužuje svoje protivnike.

Drugo, nerado optužujem papu za otvoreno skrivanje istine, ali u ovom dokumentu je krajnje neiskren. Tvrdi da je sve što je Benedikt htio učiniti jest osigurati misu nekolicini umirućih tradicionalista koji su željeli stari obred, ali svi znamo da je bilo i više od toga – da je postojala nada u modernizaciju starog obreda uz raščišćavanje zlouporaba u Novus ordo, istovremeno priznajući da je Stari oblik savršeno valjan izraz katoličke vjere (što je recept za međusobno obogaćenje i istinsko jedinstvo). Štoviše, u praktičnom smislu, Stari obred je jedno od rijetkih područja rasta u Zapadnoj Crkvi – na sramotu onih koji ga mrze – a razlozi za njegov uspjeh su očiti. Za mnoge koji ga pohađaju prvi put, lišeni društvenog konteksta 1960-ih, osvježavajuće je nov i čini im se pobožnim i lijepim- pravi protuotrov za buku 21. stoljeća. Franjo tvrdi da je to postalo mjesto okupljanja kritičara moderne Crkve, da predstavlja prijetnju jedinstvu – i to je jednim dijelom istina, ali ne i u velikoj većini biskupija. Zapravo, najbolji učinak Summorum Pontificum pape Benedikta bio je odijeliti praksu Starog obreda od raskolnika: to je značilo da ako želite uživati ​​u njemu, više ne morate pohađati sumnjivu podzemnu crkvu. Franjo je taj koji ga je ponovno učinio kontroverznim, gurajući ga na marginu, a zatim optužujući da je marginalan.

Treće, svi duboko u sebi znamo da je ovo očajnički posljednji stav generacije klerika iz 1960-ih, generacije koja je otprilike 10 godina od gubljenja vlasti. Bogoslovna sjemeništa su prepuna mladića koji žele slaviti stari obred. U mnogim će se slučajevima Franjin postupak činiti strašnim udarcem na njihova zvanja jer im oduzima pravo za koje su pretpostavljali da će ga moći slobodno ostvarivati, šaljući poruku kako ne mogu vjerovati Vatikanu da neće promijeniti pravila igre u bilo kojem trenutku (što slijedi?!). Ali trebali bi se zauzeti za svoje mjesto i ustrajati, jer ta generacija iz šezdesetih godina stari, a kad napokon odu, sva prtljaga njihove ere ide s njima. No ne razumiju da posljednjim pokušajem ubijanja Starog obreda truju nasljeđe vlastite agende. U nekim stvarima je Franjo  bio u  pravu: promijenio je moje mišljenje o okolišu i gurnuo me malo prema Ljevici što se tiče ekonomije.

Također će ostaviti širi svijet da se zbunjeno češe po glavi. Zašto usred pandemije – sa skandalom zlostavljanja djece koji proganja Crkvu, dok komunistička Kina sustavno proganja Crkvu – pokrenuti rat protiv lijepe liturgije koja se govori na vrlo malom broju mjesta i nikome ne nanosi štetu? Jer liturgijski ratovi, poput rasprava o umjetnosti ili arhitekturi, pokrivaju ideološku opsesiju. Izdajemo sami sebe pokazujući prioritete.

Liberalizam je jednom promovirao različitost; sada kada je na vlasti, pretvara su uskogrudnost, put života koji svi moramo slijediti. Konzervativci su nekada vodili Crkvu i često su bili okrutni s njom, to je istina: ali izgubili su rat. Sad kad su izvan vlasti, sve što žele je pravo da ih se ostavi na miru. Eh, pa ne može, i naivno je misliti da je mir opcija. Dobro je poznavati razlog iz kojeg je papa Franjo učinio ono što je učinio, jer će jednog dana i do vas stići vrsta liberalizma koju on utjelovljuje. A ona jednostavna, lijepa stvar koju ste činili (u ovom slučaju čak  prakticirana od tolikih svetaca kroz stoljeća u Crkvi), a koja nikome nije smetala, mogla bi biti zabranjena- jer samo njezino postojanje predstavlja egzistencijalnu prijetnju vladajućem režimu. Vi ste sljedeći.

Izvor