Naslovnica Crkva OPREZ U TUMAČENJU BERGOGLIA NEKAD I BERGOGLIA PAPE

OPREZ U TUMAČENJU BERGOGLIA NEKAD I BERGOGLIA PAPE

528
0

Moglo se pretpostaviti kako će, čim se novi papa izabere, izdavači diljem svijeta ući u utrku za izdavanjem knjiga o novom poglavaru Katoličke crkve. Skoro se na prste dalo izbrojiti koliko je dana bilo potrebno da se na tržištu pojavi prva biografija o Papi Franji, a sada se svakodnevno skupljaju izjave i pisane riječi koje je Jorge Bergoglio ikad izrekao, od svojih studentskih dana pa sve do ovih zadnjih kao biskupa i kardinala, ne bi li ih se spojilo u knjigu koja će nam dati uvid u to kako će izgledati pontifikat novoga pape. Novinari već analiziraju svaku izjavu, pogotovo onu koja bi možda bila malo kontroverznija, kako bi je mogli plasirati svjetskoj publici koja je, s razlogom, željna svake informacije o Papi Franji.
Ovo je i razumljivo ako uzmemo u obzir opširna teološka i filozofska djela koja su dva papina prethodnika ostavila iza sebe prije njihovog izbora za svetog oca. Ali, zasigurno ima razlike između Wojtyle i Ratzingera s jedne i Bergoglia s druge strane. Kako se Bergoglio više oslonio na duhovnu pa i pastoralnu problematiku podneblja u kojem je živio i djelovao, teško se može od njegove pisane riječi predvidjeti kako misli voditi univerzalnu Crkvu. Papinstvo samo za sebe nosi svoje terete pa i milosti, koji su sasvim različiti od onih s kojima se jedan biskup u nekoj dalekoj zemlji mora suočiti. Zato ćemo morati još malo pričekati ako želimo vidjeti u kojem će smjeru Papa Franjo krenuti, iako smo u njegovom pontifikatu uistinu usrećeni s njegovim pomalo javnim dnevnim misama u Domu Svete Marte, gdje imamo priliku svakodnevno čuti mini-homiliju, jedinstvenu u povijesti papinstva, koja nam zahvaljujući internetu i drugim medijima, daje skoro svakodnevni pogled u njegove misli.

A ovdje donosimo samo dio iz papine prve propovijedi od 14. 3. 2013. koja nam daje naslutiti kako papa kao i svi vjernici treba rasti u svom duhovnom životu a ne tapkati u mjestu:

„Prvo što je Bog rekao Abrahamu je ovo: Mojim hodi putem i neporočan budi (Post 17, 1). Dakle naš je život hod. Naš je život hod i kad se zaustavimo, to nije dobro. Moramo uvijek hoditi, u Gospodinovoj prisutnosti, u Gospodinovoj svjetlosti, nastojeći živjeti onom neporočnošću koju Bog traži od Abrahama u obećanju.

Hodati, graditi-izgrađivati, ispovijedati. Ali to nije lako jer u hodanju, građenju, ispovijedanju ponekad se dogode potresi i zastoji: to su pokreti koji nas vuku unatrag.

Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana, imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.

Želim svima nama, da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke, udijeli tu milost: da hodimo, gradimo, ispovijedamo Isusa Krista raspetoga. Tako neka bude!“