Naslovnica Crkva Pismo papi Franji

Pismo papi Franji

1635
0
Podijeli objavu

U katoličkim medijima se ovih dana piše o pismu uglednog teologa Thomasa G. Weinandya, O.F.M., kap. upućenog papi Franji, u kojem je fra Thomas iskazao svoju nelagodu zbog stanja u Crkvi tijekom ovog pontifikata.

Osim što je dugogodišnji profesor na raznim teološkim fakultetima, fra Thomas Weindandy je također član Međunarodne Teološke Komisije u Vatikanu i savjetnik Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država. Nakon izlaska pisma u javnost, Biskupska konferencija je zatražila njegovu ostavku, zahtjev koji je on ponizno prihvatio.

Prenosimo dakle ‘kontroverzno’ pismo u cijelosti, pa možete sami zaključiti koliko je svećenik teolog prešao dopuštenu granicu u svojim ‘kritikama’ Svetom Ocu::

  1. srpnja 2017.

Blagdan Sv. Ignacija Loyole

Vaša Svetost,

Pišem ovo pismo iz ljubavi prema Crkvi i s iskrenim poštovanjem prema Vašoj službi. Vi ste Kristov namjesnik na zemlji, pastir njegova stada, nasljednik svetoga Petra i tako stijena na kojoj Krist gradi svoju Crkvu. Svi katolici, svećenici i laici, trebaju na Vas gledati s lojalnom odanošću i poslušnošću utemeljenoj na Istini. Crkva Vam se obraća u duhu vjere, u nadi da ćete je voditi s ljubavlju.

Ipak, Vaša Svetosti, čini se da kronična zbrka obilježava Vaš pontifikat. Svjetlost vjere, nade i ljubavi nije odsutna, ali prečesto je zasjenjena nejasnoćom Vaših riječi i djela. To kod vjernika potiče porast nelagode. Ona ugrožava njihovu sposobnost za ljubav, radost i mir. Dopustite mi da izložim nekoliko kratkih primjera.

Prvo je sporno osmo poglavlje u Amoris Laetitia. Nije potrebno da iznosim vlastitu zabrinutost zbog sadržaja. Drugi, ne samo teolozi, već i kardinali i biskupi, već su to učinili. Glavni izvor brige je način Vašeg naučavanja. U Amoris Laetitia, Vaše smjernice se ponekad čine namjerno dvosmislene, omogućujući tako i tradicionalno tumačenje katoličkog nauka o braku i razvodu, kao i ono koje bi moglo značiti promjenu u tom nauku. Kao što mudro primjećujete, pastiri bi trebali pratiti i poticati osobe u neregularnim brakovima; ali postoji nejasnoća o tome što ta “pratnja” zapravo znači. Naučavati s takvim naizgled namjernim nedostatkom jasnoće neizbježno riskira grijeh protiv Duha Svetoga, Duha istine. Duh Sveti dan je Crkvi, a osobito Vama, kako bi se pogreške rješavale, a ne poticale. Štoviše, samo tamo gdje postoji istina može postojati autentična ljubav, jer istina je svjetlost koja oslobađa žene i muškarce od sljepoće grijeha, tame koja ubija život duše. Ipak, čini se da cenzurirate ili čak ismijavate one koji tumače osmo poglavlje Amoris Laetitia u skladu s crkvenom tradicijom, nazivajući ih farizejima koji bacaju kamenje i utjelovljuju nemilosrdni rigorizam. Ovakve klevete su protivne naravi Petrove službe. Nažalost, neki Vaši savjetnici se bave sličnim radnjama. Takvo ponašanje odaje dojam da Vaši pogledi ne mogu preživjeti teološko ispitivanje, te se stoga moraju podupirati ad hominem argumentima.

Drugo, prečesto se čini kako Vaš način rada umanjuje važnost crkvene doktrine. Ponovno i iznova prikazujete doktrinu kao mrtvu, odnosno kao mrtvo slovo na papiru te daleko od pastoralnih briga svakodnevnog života. Vaše kritičare se optužilo, prema Vašim vlastitim riječima, da od doktrinu čine ideologiju. Ali, upravo je kršćanska doktrina – uključujući i precizne distinkcije koje se odnose na središnja uvjerenja poput Božje trojstvene naravi; naravi i svrhe Crkve; Utjelovljenje; Otkupljenje; i sakramente – ona koja oslobađa ljude od svjetovnih ideologija i jamči da zapravo propovijedaju i naučavaju autentično, životvorno Evanđelje. Oni koji umanjuju doktrine Crkve se odvajaju od Isusa, tvorca istine. Ono što oni posjeduju i mogu samo posjedovati je ideologija – ona koja se suobličuje svijetu grijeha i smrti.

Treće, vjernici katolici mogu biti samo uznemireni Vašim odabirom nekih biskupa – ljudi za koje se ne samo sumnja da otvoreno zastupaju poglede suprotne kršćanskom uvjerenju, već ih podržavaju i čak štite. Ono što vjernike sablažnjava, pa čak i neke biskupe je što ste ne samo postavili takve ljude da budu pastiri u Crkvi, nego što šutite pred njihovim naučavanjem i pastoralnom praksom. To slabi žar među mnogim ženama i muškarcima koji su dugo godina zagovarali autentični katolički nauk, često riskirajući vlastiti ugled i dobrobit. Kao rezultat toga, mnogi vjernici, koji utjelovljuju sensus fidelium, gube povjerenje u svog vrhovnog pastira.

Četvrto, Crkva je jedno tijelo, Kristovo Mistično Tijelo, a Vi ste sami dobili mandat od Gospodina da promičete i jačate njezino jedinstvo. Ali se čini da svojim djelima i riječima prečesto namjeravate učiniti suprotno. Poticanje jednog oblika “sinodalnosti” koji omogućava i promiče različite doktrinalne i moralne opcije unutar Crkve može samo dovesti do još više teološke i pastoralne konfuzije. Takva sinodalnost nije mudra i u praksi djeluje protiv kolegijalnog jedinstva među biskupima.

Sveti Oče, ovo me dovodi do moje posljednje brige. Često ste govorili o potrebi transparentnosti unutar Crkve. Često ste ohrabrivali, osobito tijekom prošle dvije sinode, da sve osobe, a pogotovo biskupi, izgovore što im je na umu i da se ne boje onoga što Papa možda misli. Ali jeste li primijetili da je većina biskupa diljem svijeta nevjerojatno tiha? Zašto je to tako? Biskupi brzo uče, a ono što su mnogi naučili od Vašeg pontifikata je da niste otvoreni za kritiku, već zazirete na njoj. Mnogi biskupi šute jer Vam žele biti odani i zato se oni ne izražavaju – barem ne javno; privatno j druga stvar – bojazni koju Vaš pontifikat stvara. Mnogi se boje kako će, ako kažu što misle, biti marginalizirani ili još gore.

Često sam se pitao: “Zašto je Isus dopustio da se sve ovo dogodi?” Jedini odgovor koji mi dolazi na um je da Isus želi očitovati koliko je samo slaba vjera mnogih unutar Crkve, čak i među velikim brojem njezinih biskupa. Ironično, Vaš pontifikat je onima koji drže štetne teološke i pastoralne stavove dao licencu i samopouzdanje kako bi izašli na svjetlo i izložili svoju prethodno skrivenu tamu. Prepoznajući tu tamu, Crkva će se ponizno morati obnoviti i samo tako nastaviti rasti u svetosti.

Sveti Oče, molim za Vas stalno i nastavit ću to činiti. Neka Vas Duh Sveti vodi do svjetlosti istine i života u ljubavi, tako da možete uništiti tamu koja sada skriva ljepotu Isusove Crkve.

Iskreno u Kristu,

Thomas G. Weinandy, O.F.M., kap.

Izvor