Naslovnica Društvo Ples smrti se nastavlja; danse macabre klizi ulicama kršćanskog svijeta.

Ples smrti se nastavlja; danse macabre klizi ulicama kršćanskog svijeta.

1024
0

Razmišljam o roditeljima koji svoju djecu oblače u vragove ili vještice. Imaju li oni pojma što se događa?

Puno je razloga zašto ne biste trebali proslaviti „praznik“ Halloween. Nabrojimo ih pet. To je dovoljno.

Prvo, Noć vještica je ruganje katoličkom slavlju Svih svetih, koje su sredinom devetnaestog stoljeća prekinuli američki protestanti odbacujući i ismijavajući katolički kult svetaca, i još više – kršćansku dogmu o zajedništvu svetih. Sam naziv ovog događaja – Noć vještica – ipak je vulgarizirani oblik izvornog izraza All Hallows ‘Eve, odnosno Večer svih svetih. Ceremonija posvećena uspomeni na svetce, tradicionalno u katoličkom stilu, započela je večer prije toga – tada su protestantski rugači bili najaktivniji, remeteći katoličku liturgiju podrugljivim nastupima, koristeći sasvim poganske rekvizite.

Drugo, ne može se poreći pogansko podrijetlo „proslave“ Noći vještica. Sve poganske religije davale su prednost sjećanju na svoje preminule pretke, ili čak njihovom štovanju; i u svima njima se na razne načine nastojalo uspostaviti kontakt sa zagrobnim životom. Otuda i toliko u imaginariju Noći vještica raznih duhova i fantoma. To su demoni.

Međutim, ako će doći posjetitelji iz zemlje sjena, mora postojati netko tko će ih odande dovesti. Nisu li proslave Noći vještica pune takvih likova? Vještice i mađioničari i vračevi, nekromanti i astrolozi… Dakle, kao što vidite – ovo je treće – Noć vještica puna je magije i okultizma.

Ali glavni lik Noći vještica – naglasimo u točki četiri – je smrt (sa svim svojim atributima). Shvaćen i prikazan ne kao prijelaz iz smrtnosti u vječnost, već kao najspektakularniji kraj biološkog postojanja. Otud i truli leševi, gole kosti u raspadanju tijela koji danas dominiraju estetikom Noći vještica. Otuda nakupljanje lubanja i kostiju, slomljeni udovi i krvni ugrušci, te sve manifestacije raspadanja organske tvari. Ali to je samo zabava – reći će mnogi. Što nije u redu s tim?

Sve. Smrt je zlo. „Jer Bog nije stvorio smrt i ne raduje se gubitku živih“ (Mudr 1,13). Igranje sa smrću vodi izravno do njenog najvećeg entuzijasta, odgovornog za njezino postojanje. „Jer Bog je stvorio čovjeka za besmrtnost – učinio ga je slikom vlastite vječnosti. I smrt je ušla u svijet kroz đavolsku zavist” (Mudr 2, 23-24).

Tko je jednom dotaknuo smrt, ostat će zauvijek mrtav. Nikada se ne će vratiti u puni život (čak i ako biološki procesi tu još nisu stali). Dobro, osim uskrsnućem – ali upravo toga će se promotori Halloween tame odreći kao vrag (nomen omen) svete vode.

Peto, Noć vještica kao apoteoza jadnog kraja ljudskog vegetiranja, beznadnog prolaza koji završava u odvratnom procesu raspadanja, kao glorifikacija ružnoće, monstruoznosti i tame, teži sotonizmu.

Iza naizgled nevinog odijevanja izranja đavolsko lice iskrivljeno mrkom grimasom.

„Igrajte se smrti“, kaže. Igrajte se u hladu. Otvaraj vrata sve šire, rado ću u njih ući. Pokazat ću ti pravu tamu, pravu ružnoću, pravu stvarnost prokletstva. Ja ću vam pokazati pravu smrt, a to će biti „druga smrt – ognjeno jezero“- Tko ne nađe što je zapisano u knjizi života, bačen je u ognjeno jezero” (Otk 20,14-15).

I kako bi netko u knjizi života mogao uživati ​​u komunikaciji s koscem u društvu vampira i vukodlaka? To je „za kukavice, nevjernike, ubojice, bludnike, vračeve, idolopoklonike i sve lažljivce: sudjelovanje u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Ovo je druga smrt” (Otkrivenje 21:8).

Ali to nitko ne želi čuti. Ples smrti se nastavlja; danse macabre klizi ulicama kršćanskog svijeta. Jer znate: show must go on. Tako se igraju djeca, igraju se roditelji – nesvjesni činjenice da, koliko god početak izgledao bezazleno, kraj je obično tragičan.

I tako se, sasvim neočekivano i niotkuda, u tihoj kući pojavljuje odvratno, iskonsko zlo. Prijatelj prereže prijatelju grkljan; sinčić, koji je imao dosta ptičjeg mlijeka, našao ga je obješenog na tavanu; voljeni otac obitelji masakrira svoje voljene kutnom brusilicom. Malo dijete iznenada počinje sanjati noćne more, ljubazan, tihi tinejdžer izbacuje gadni otrov mržnje…

Niotkuda ljutnja, agresija, bijes – s jedne strane. S druge strane, depresija, apatija, očaj. I ne zna se zašto redovi za egzorciste rastu alarmantnom brzinom.

Stvarno ne znate?

Počinjem se duhovno pripremati za Noć vještica. Nema vrećica slatkiša. Nema kostima. Nema bundeva. Kao i svake godine, bit će gadno.

Mnogi naši vjernici koji su duhovno otvoreniji i osjetljiviji, žestoko  će biti napadani od strane demona.

Neki od osjetljivijih vjernika doživjet će pojačano demonsko uznemiravanje. Sami svećenici-egzorcisti obično će biti bombardirani demonskim opsesijama i unutarnjom borbom.

Postoje slučajevi tijekom godine, kada su demonske moći jače nego inače, a Noć vještica je na vrhu popisa. Demoni su iskrivili veliku svetkovinu Svih svetih koja pada na sljedeći dan. Štoviše, sotonini ljudski poslušnici udružit će se i bacati kletve, uroke i svakojaka zla, što nam nikako ne pomaže u našoj bitci.

Što nam je činiti?

Možemo provesti večer u euharistijskom klanjanju. Bdjeti i molitduhovni . Čekati zoru i blagdan Svih Svetih.

Tada ćemo biti okruženi s bezbroj svetih ljudi koji se slave taj dan. Sjaj božanske svjetlosti koja ih je obasjala istjerat će tamu. Tada će ponovo zavladati mir.

Izvor