Naslovnica Crkva Ponosni „obnovitelj“

Ponosni „obnovitelj“

622
0

U nedavnom intervjuu papa Franjo požalio se na postojanje „obnovitelja”, etikete kojom, čini se, označava one koji „ne prihvaćaju Koncil”. Rekavši sljedeće:

„Restauratorizam ide prema tome da uguši Koncil. „Obnoviteljskih“ grupa – na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama – ima mnogo i imaju značajnu ulogu“.

Pogodila me papina upotreba izraza „obnovitelji“. Bilo da je papa to mislio kao uvredu ili samo opisnu oznaku, shvaćam to kao točan opis mojih stavova i stavova mnogih drugih katolika („značajan“ broj, prema papi). Apsolutno želim obnoviti mnoge stvari koje su izgubljene (ili ukradene), uključujući: misu ad orientem, procesije, kvarte, gregorijanski koral, sakralnu arhitekturu, sakralnu glazbu, pretkoncilske oltare, prekrasna liturgijska ruha (uključujući čipku!), reverendu, birete, blagoslov obitelji poslije Bogojavljanja, oktave nakon Bogojavljanja i Uzašašća, molitve u podnožju oltara prije mise, molitvu sv. Mihovilu poslije mise, Ivanovo evanđelje na kraju sv. mise, žar za obraćenje nekatolika, jasan moralni nauk o seksualnosti i čitavom nizu drugih tradicija i pobožnosti koje se više ne održavaju.

Ono što je ironično je da papa Franjo koristi izraz „obnovitelji“ kako bi opisao one koji ne „prihvaćaju“ Koncil, ali ništa od gore navedenog nije ukinuo Drugi vatikanski koncil (neke su stvari čak ohrabrene!). Pokažite mi dokument Koncila koji uklanja kvarte iz kalendara (i dok ste već kod toga, navedite mi dobar razlog zašto su ovi prekrasni i duboko religiozni dani uklonjeni). Pokažite mi na kojoj je sjednici Koncila rečeno da bismo trebali ukloniti naše pretkoncilske oltare i zamijeniti ih stolovima koje je dizajnirala IKEA. Pokažite mi koji je koncilski otac predložio da premjestimo Uzašašće sa četvrtka na sljedeću nedjelju radi pogodnosti modernizmu (česta pojava u zapadnoj Europi i Americi).

Vjerojatnije je da papa Franjo misli na „obnovitelje“ u negativnom svjetlu, formirajući stav da je riječ o nekome s osjećajem pretjerano maštovite nostalgije koji se jednostavno želi vratiti na stvari upravo onakve kakve su bile 1958. godine. Iako bi moglo biti takvih katolika, ovaj stereotip je pogrešan. Ne, mi „obnovitelji“ želimo obnoviti čvrste temelje, na kojima se može graditi za ponovnu evangelizaciju svijeta. Temelj izgrađen nakon Koncila vidimo kao kuću sagrađenu na pijesku (i opet, ovaj klimavi temelj često nije povezan sa samim Koncilom) i stoga želimo obnoviti temelje Tradicije, koja uključuje mnoge onih malih i naizgled beznačajnih tradicija koje su se prakticirale generacijama, a čija se vrijednost istinski prepoznaje tek kad se oduzmu.

Sljedeći svetog Pija X., prihvaćamo riječi svetog Pavla koji je želio „sve obnoviti u Kristu” (Ef 1,10). Iako je istina da su neke izgubljene tradicije daleko važnije od drugih, sve su one se razvijale stoljećima kako bi oblikovale zajednicu koja je pomogla nebrojenim katolicima da se približe Kristu i dožive dublji odnos s njime.

Dakle, Sveti Oče, ja sam „obnovitelj“ i nadam se i molim se da ćete i vi biti.

Eric Sammons je glavni urednik časopisa Crisis. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Deadly Indifference“ (iz svibnja 2021.) istražuje porast vjerske ravnodušnosti i kako je to dovelo do toga da je Crkva izgubila misionarski žar.

Izvor