Naslovnica Crkva Poštuju li se danas pravila?

Poštuju li se danas pravila?

1624
0

Na blogu In the light of the law, stručnjak za kanonsko pravo Edward Peters ima još jedan zanimljiv post:

Manje važno: Papa Franjo je imenovao pet kardinala više nego što crkveni zakon nalaže, a koji sada mogu glasati na konklavi.

Važnije: Antinomijanizam (neznanje, nepoštivanje, a ponekad i prezir prema zakonima) je toliko raširen u Crkvi (i u državama, kad smo već kod toga) da to gotovo nitko više ni ne primjećuje.

Da objasnimo:

Crkveni zakon ograničava broj kardinala koji imaju pravo u bilo kojem trenutku glasovati za rimskog prvosvećenika na 120. (Vidi Dominici gregis (1996.) br. 33). Važeće odredbe donio je blaženi Ivan Pavao II. u apostolskoj konstituciji Universi dominici gregis (UDG) 1996. godine (po uzoru na Pavla VI.) te predstavlja najviši oblik zakonodavnog dokumenta koji se koristi u Crkvi. Ne postoji ništa nejasno što se prava tiče, niti išta dvosmisleno oko papa Franjine odluke u odnosu na ovaj dokument, iako, opet, Tiskovna konferencija u Vatikanu je morala dati objašnjenje kako je norma samo ‘malo prekršena’. Lakše bi im bilo da su samo objasnili kako je sam Ivan Pavao II. često kršio svoja pravila– jednom je bilo čak 130 kardinala s pravom glasa.

U svakom slučaju, ja se brinem za crkveno pravo, a ovo čemu svjedočimo je čisti antinomijanizam– prema zakonu možda pogrešno napisanom u samom početku, pogrešno i / ili pogrešno primijenjenom od strane vodstva, i na kraju podjednako ignoriran od vodstva i onih kojih se predmet tiče. Ali antinomijanizam (što, vjerojatno danas proizlazi koliko iz neznanja zakona koliko iz prezira prema njemu) čini posebnu štetu u Crkvi. Zašto? Zato što Crkva nema većih zakonskih mogućnosti u provođenju pravila pa je time pod većim utjecajem primjera poštivanja ili nepoštivanja zakona koji se mogu vidjeti od onih na vodećim pozicijama.

Dopustite mi da budem jasan: ne postaji nikakva razlika u tome hoće li u sljedećoj papinskoj konklavi glasati 120 ili 125 kardinala. Ali puno važnije je što se još jedno crkveno pravilo ignorira, krenimo samo od jednog važnog crkvenog dokumenta koji koristi terminologiju koja se ne razlikuje od onoga što vidimo u mnogim drugim znatno važnijim pravilima, jer ovo li ono vodstvo nema osjećaj da ga se mora pridržavati. Postoje postupci kako reformiti zakon u Crkvi; ignoriranje nije jedan od njih- u najmanju ruku, to je vrlo opasan način promjene zakona.

Antinomijanizam se širi već duže vrijeme, a čini se da ćemo puno, puno vremena potrošiti na popravljanje štete koja je učinjena Crkvi (i državi).

Kako početi? – možda tako da priznamo kako je antinomijanizam postao prirodno stanje u svijetu u kojem živimo.