Naslovnica Crkva Posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu

Posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu

2253
0

Povodom susreta pape Franje s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom probudila se nova nada oko obraćenja Rusije. Ta nada je u mnogočemu povezana s ukazivanjima Gospe sestri Luciji u Fatimi i porukama o posveti Rusije Bezgrešnom Srce Marijinu.

Iz katolici.org prenosimo:

Dana 13. lipnja 1929. sestra Lucija imala je prekrasnu viziju svetog Trojstva i Prečista Srca Marijina, tijekom koje joj je Gospa poručila “da je došao trenutak da Sveta Crkva sazna za njezinu želju za posvećenjem Rusije i njezino obećanje da će je obratiti.« Sama sestra Lucija napisala je sljedeće:

“Zatražila sam dopuštenje, i dobila ga, od moje majke poglavarice i ispovjednika da četvrtkom i petkom imam sat klanjanja od jedanaest sati navečer do ponoći. Jedne noći, posve sama, kleknula sam i prostrla se kraj ograde koja se nalazila nasred kapelice da izmolim Anđelovu molitvu. Osjetivši umor, ustala sam i nastavila moliti prekriženih ruku. Gorjelo je samo vječno svjetlo pri svetohraništu. Najednom je čitava kapelica rasvijetljena nadnaravnom svjetlošću, a na oltaru se ukazao križ od svjetla koji se uzdizao do stropa. Na gornjem dijelu križa, u još jačem svjetlu, vidjelo se lice čovjeka i tijelo sve do pojasa (Bog Otac). Na njegovim se grudima nalazio golub sačinjen od svjetla (Duh Sveti), kao i drugi čovjek, pribijen na križ (naš Gospodin Isus Krist). Malo niže od pojasa ovog drugog čovjeka lebdio je kalež, a iznad njega jedna velika hostija na koju su padale kaplje krvi što su klizile s obraza raspetoga i iz rane na grudima.

Klizeći niz hostiju kapi krvi padale su u kalež. Ispod desnog kraka križa nalazila se Presveta Djevica. Pod desnim krakom (križa) stajala je naša Gospa. (Bila je to fatimska Gospa sa svojim Prečistim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali ovijenim trnovom krunom i plamenovima)…
Pod lijevim krakom (križa) vidjela su se velika slova koja su izgledala poput kristalno bistre vode i spuštala se na oltar oblikujući sljedeće riječi: “Milost i milosrđe«.
Shvatila sam da mi se ukazala tajna Presvetog Trojstva o kojoj sam primila neka rasvjetljenja koja mi nije dopušteno otkriti.
Tada mi Gospa reče: ‘Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da u zajednici sa svim biskupima svijeta, učini posvetu Rusije momu Prečistom Srcu, na taj način je spašavajući. Božja pravednost tolike će mnoge duše osuditi zbog grijeha koje su počinile protiv mene da sam došla moliti za zadovoljštinu: žrtvuj se za tu nakanu i moli.’«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 462 i 464.28

Preko svojih ispovjednika i Leirijskog biskupa vidjelica je našla način da s Gospinom molbom iste godine bude upoznat papa Pio XI, koji ju je obećao razmotriti.

Usp. G. De Marchi, str. 386; W. T. Walsh, str. 329— 330

U jednom pismu svom ispovjedniku, ocu Jose Bernardu Goncalvesu, D. I. od 29. svibnja 1930, sestra Lucija kaže da je naš Gospodin, nakon što joj je dopustio da u najvećoj dubini svoga srca osjeti njegovu božansku prisutnost, od nje zatražio da od Svetog Oca zamoli odobrenje za pokorničku pobožnost prvih subota. Evo vidjeličinih riječi: “Ako se ne varam, dobri Bog obećaje da će učiniti kraj progonstvu u Rusiji ako Sveti Otac izvrši javni svečani čin zadovoljštine, zajedno sa svim biskupima svijeta i posveti Rusiju presvetim Srcima Isusa i Marije te ako Njegova Svetost obeća da će zbog ovog progonstva odobriti i preporučiti ovu pokorničku pobožnost (prvih subota).«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 404.

Kasnije, u jednom drugom unutarnjem razgovoru, naš Gospodin se potužio sestri Luciji, jer posvećenje Rusije još nije bilo učinjeno: “Nisu htjeli čuti moju molbu!… Kao i u slučaju francuskog kralja (kad je naš Gospodin tražio posvetu svom Srcu od Ljudevita XIV. koja nije učinjena, op. prev.), pokajat će se i učinit će je, no tada će biti prekasno. Rusija će uskoro proširiti svoje zablude po svijetu, izazivajući ratove i progone Crkve. Sveti Otac mnogo će trpjeti.«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 464.

U pismu ocu Joseu Bernardu Goncalvesu D. I. od 21. siječ¬nja 1935, sestra Lucija kazala je da je “naš Gospodin bio jako nezadovoljan jer njegova molba nije ispunjena«.

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 412.

U pismu ocu Goncalvesu od 18. svibnja 1936, sestra Lucija je pojasnila: “Što se tiče drugog pitanja, je li prikladno nastojati da se obavi posveta Rusije, odgovaram isto što sam rekla u drugim prigodama. žao mi je da to već nije učinjeno! No, tako je dopustio Bog koji to zahtjeva. (…) Je li prikladno inzistirati? Ne znam. Ali mi se čini da, kad bi Sveti Otac sada izvršio posvetu, naš bi je Gospodin prihvatio i izvršio svoje obećanje. Nesumnjivo, bila bi to velika radost za našeg Gospodina i Prečisto Srce Marijino.
O ovom sam problemu vodila unutarnji razgovor s Gospodinom. Nedavno sam ga zapitala zašto ne obrati Rusiju bez posvete Svetog Oca: “Zato što želim da čitava moja Crkva prizna ovu posvetu kao pobjedu Prečistog Srca Marijina te da se ovo štovanje proširi i zauzme mjesto uz pobožnost mome božanskom Srcu. Ali, moj Bože, odvratila sam, Sveti Otac neće mi vjerovati ako ga ti sam ne potakneš posebnom milošću! Sveti Otac! Moli mnogo za Svetog Oca! On će to učiniti, ali će biti kasno. Ipak, Prečisto Srce Marijino spasit će Rusiju koja mu je povjerena.«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 412 i 414.

Dana 24. travnja 1940., sestra Lucija ponovno piše ocu Goncalvesu:
“On bi (naš Gospodin), da hoće, mogao učiniti da stvar brzo krene. Ali, radi kazne svijeta, on pušta da se sporo odvija.
To zahtjeva njegova pravednost, izazvana našim grijesima. Nezadovoljan je, ne samo zbog naših velikih grijeha, nego i zbog naše bezvoljnosti i nemara da udovoljimo njegovim zahtjevima. (…)
Zlodjela su brojna, ali još je mnogo gori nemar duša od kojih je očekivao da će se revno predati njegovoj službi. Broj onih s kojima se on susreće vrlo je ograničen.«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 420 i 422.

Sestra Lucija još se u jednom svom pismu patru Goncalvesu od 18. kolovoza 1940, ponovno vraća na iste misli:
“Pretpostavljam da je našem Gospodinu drago da se netko zauzima kod njegovog namjesnika na zemlji za ispunjenje njegovih želja. No, Sveti Otac neće to odmah učiniti. Sumnja u realnost i ima pravo. Naš dobri Gospodin bi mogao jednim čudom jasno pokazati da je On onaj koji to traži, no On koristi ovo vrijeme da svojom pravednošću kazni svijet za tolike grijehe te da ga pripravi za potpuni povratak Njemu. 31 Dokaz koji nam On daje je posebna zaštita Prečistog Srca Marijina nad Portugalom radi toga što se zemlju posvetilo (Srcu Marijinu).«

“Ljudi o kojima mi govorite imaju pravo biti prestravljeni. Sve ovo će se dogoditi ako naši biskupi ne ispune molbe našeg dobrog Boga i čitavim srcem zatraže Njegovo milosrđe i zaštitu Prečistog Srca naše dobre Nebeske Majke. No, u našoj domovini ima još mnogo prijestupa i grijeha, a kako je sada došao čas Božje Pravednosti nad svijetom, nužno je nastaviti moliti. Stoga mi se čini da je dobro u ljude ulijevati, osim velikog povjerenja u milosrđe našeg dobrog Boga te zaštitu Prečistog Srca Marijina, i nužnost molitve, praćene žrtvom, posebno onom koja je nužna za izbjegavanje grijeha.«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 426.

Godine 1943. sestra Lucija imala je još jedno ukazanje našeg Gospodina o kojem izvješćuje oca Goncalvesa u pismu od 4. svibnja iste godine:

“Po nalogu njegove preuzvišenosti (biskup Gurza, mons. Manuela Marie Ferrerire da Silve) morala sam priopćiti gospodinu nadbiskupu Valladoilida poruku našeg Gospodina gospodi biskupima u Španjolskoj i još jednu gopodi biskupima u Portugalu. Dao Bog da poslušaju glas Božje ljubavi. On želi da se ovi iz Španjolske sastanu na duhovnim vježbama te nalože obnovu naroda, klera i redovničkih redova, jer neki samostani!… i mnogi članovi drugih!… razumijete? želi da se dušama jasno ukaže na to da se istinska pokora koju on želi prvenstveno sastoji od žrtve koju svatko mora sebi nametnuti kako bi ispunio svoje vjerske i materijalne obveze. Obećaje kraj rata u kratku vremenu, zbog posvete koju se udostojila učiniti Njegova Svetost. No, budući da je bila nepotpuna, obraćenje Rusije je odgođeno. Ako gospoda španjolski biskupi ne udovolje njegovim željama, Rusija će još jednom biti bič kojim će ih Bog kazniti.«

Usp. “Memorias e Cartas da Irma Lucia«, str. 446.

Pio XII. je 7. lipnja 1952. apostolskim pismom Sacro Vergente Ano narode Rusije posvetio Prečistom Srcu Marijinu.
Tijekom II. Vatikanskog sabora, 510 nadbiskupa i biskupa iz 78 zemalja potpisalo je molbu u kojoj od Kristovog namjesnika traži da posveti čitav svijet, a na poseban i izričit način Rusiju i druge zemlje u kojima vlada komunizam, Prečistom Srcu te da zapovjedi da skupa s njim, u isti dan isto učine svi biskupi katoličkog svijeta. Dokument je Svetom Ocu Pavlu VI. osobno uručila njegova uzvišenost, nadbiskup Diamantina (Brazil) Geraldo de Proenca Sigaud tijekom privatne audijencije 3. velječe 1964.
Papa Pavao VI. je, 21. studenog 1964., zatvarajući treće zasjedanje Drugog vatikanskog sabora “povjerio ljudski rod« Prečistu Srcu Marijinu te je na istoj svečanosti, dok su mu koncilski oci stojeći pljeskali, Bogorodici dao naslov Mater Ecclesiae (Majka Crkve).

(Usp. “Insegnamenti di Paolo VI, Sv. II, 1964, str. 678).

Ivan Pavao II. učinio je dvije posvete svijeta Prečistu Srcu Marijinu, jedno u Fatimi, 13. svibnja 1982., a drugo u Rimu, 25. ožujka 1984. Obim posvećenjima prethodio je papin poziv biskupima da mu se pridruže u ovim činovima. Međutim, nema sigurnih podataka pomoću kojih bi se moglo ocijeniti u kojoj su mjeri biskupi čitavog svijeta ostvarili ovo jedinstvo s papom bilo 1982., bilo 1984. godine. No, u obje prilike Rusija nije poimenice spomenuta.

Stoga je sestra Lucija sve do sredine 1989. godine smatrala da niti jedno od izvršenih posvećenja “nije valjano« (misli se na to da zahtjevi koje je Gospa uputila vidjelici nisu ispunjeni). Međutim, od tada je sestra Lucija priznala valjanost posvećenje koje je Ivan Pavao II. učinio 25. ožujka 1984.

Danas stručnjaci za pitanje Fatime raspravljaju o stajalištu sestre Lucije, pri čemu se jedni slažu s novim stajalištem, dok se drugi radje drže njezinih ranijih izjava.

To je pitanje previše složeno da bi ga se ovdje moglo razjasniti. U ovom trenutku dovoljno je primijetiti da je sestra Lucija, komentirajući moguću povezanost (a čini se da je upravo ta povezanost izvor promjene vidjeličina stava) posvećenja učinjena 1984. godine sa spektakularnim događajima koji su se zbili u istočnoj Europi, a koji su ponajviše u drugom dijelu 1989. godine doveli do sloma komunizma, jasno rekla da se radi o njezinu osobnu mišljenju, a ne o prenošenju nadnaravnog otkrivenja.