Naslovnica Crkva Potomstvo s nebeskim pogledom

Potomstvo s nebeskim pogledom

434
0
"Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu."
SVAKOJ OSOBI POTREBNA JE PAŽNJA, primjetnost, uvažavanje od ostalih članova da bi rasla i razvijala se nesputano…

Maleno dijete koji put namjerno dramatizira i plače samo da privuče ili zadrži pažnju svojih roditelja na sebi, pa kad vidi da u tome uspijeva nastavlja s tom taktikom…

Nešto slično čine i žele postići i odrasli, a posebno stariji ljudi kad se žale drugima na svoje ukućane. Sve je to pokušaj čovjeka da svrati pažnju na sebe, i da se tako osjeti… Jer mi se osjećamo, doživljavamo kroz drugoga.

I jedna od težih kazni za čovjeka je ignoriranje, osjećaj da ga netko ignorira: to može čovjeka psihički dotući, ubiti. Čitav jedan narod može trpjeti ako nema saveznika ni u kome, ili ako je izložen međunarodnoj sankciji, kad te svi narodi ignoriraju.

To što je na razini naroda, to može biti i na razini jedne obitelji, i na razini jedne osobe u obitelji…

SVAKOJ OSOBI POTREBNA JE PAŽNJA, primjetnost, uvažavanje od ostalih članova da bi rasla i razvijala se nesputano.

Za ispravno shvaćanje toga, i razvijanje takvog zapažanja, svima nam je potrebna pažnja Božja. BEZ BOŽJE PAŽNJE ČOVJEK NIJE SPOSOBAN PODIĆI POTOMSTVO S NEBESKIM POGLEDOM.

…POTOMSTVO S NEBESKIM POGLEDOM PLOD JE BOŽJE PAŽNJE NA ČOVJEKU.

Božja pažnja iskazana Abramu bila je ključna da bi on mogao dignuti pogled iznad svojih skučenih okvira, u koje je bio stjeran zbog osjećaja kako je zanemaren i kako njegov trud nitko ne vidi, i kako mu je sve uzalud. U tom ozračju potomstvo nema budućnosti, odnosno u slučaju Abrama nije niti imao željeno potomstvo.

Zato Bog Abramu, da ga izvuče, najprije ukazuje na to kako mu polazište mora biti On, jer tko ima Boga sve ima. Nakon toga Bog Abrama IZVODI VAN. Izvesti van znači uvijek izvesti iz ropskog stanja u koje je netko zapao.

Bog je tako već prije izveo Abrama iz kuće njegova oca, iz njegova zavičaja… Također, kasnije će izvesti čitav jedan narod iz egipatskog ropstva…

Da bi čovjek bio uveden u nešto bolje, mora najprije biti izveden iz onog lošeg. Da bi vidio čitav krajolik mora najprije napustiti skučenu udolinu i popeti se na najviši vrhunac.

Za novo potomstvo koje nije opterećeno ropskim i poganskim, a što je Abramu predstavljao Eliezer Damaščanin, trebalo je u svemu iskazati povjerenje Bogu.

POTOMSTVO BEZ NEBESKOG POGLEDA NIJE POTOMSTVO, I NEMA BUDUĆNOSTI, i tu je Abram bio u pravu kad je uzdisao pred Bogom. Za istinsku obitelj zato je potrebno biti poslušan Božjem vodstvu i Božjem smjerokazu.

Zato Bog izvodi Abrama (koji je kao malo dijete svratio Božju pažnju na sebe) iz ozračja fiksacije (i frustracije) potomstvom bez potomstva, odnosno bez budućnosti. Bog ga izvodi (iz)van toga i pokazuje mu na nebo i zvijezde. Odnosno, NAŠ POGLED MORA BITI

USMJEREN NA NEBESKE STVARI, na zvjezdane, neprolazne trenutke. Tako mu nakon toga Bog kaže – TOLIKO ĆE BITI TVOJE POTOMSTVO.

Oni koji daju prostora (i koji je traže) Božjoj pažnji, i koji se kao malo dijete trude svratiti Božju pažnju na sebe, oni će biti zahvaćeni Božjim obećanjima o nebeskom potomstvu.

Abram je, na neki način, plačući pred Bogom kao malo dijete svratio Božju pažnju na sebe i primio obećano (koje traje do danas). TO JE VJERA: sigurnost djeteta da će ga njegova majka (ili otac) sigurno čuti i doći mu.

Ta sigurnost u Božje potomstvo i Božju obitelj bila je i u srcu starca Šimuna koji je u svom životu iščekivao Utjehu Izraelovu (vidi Lk 2, 25).

Bog nam ovdje preko staraca otkriva i daje potomstvo da nam pokaže kako naše iščekivanje nije zemaljsko, prolazno, nego upravo nebesko (vječno).

I starac Šimun (kao i Abram) dobiva utjehu upravo jer je primio na ruke NEBESKOG POTOMKA IZ RUKU ČLANOVA NEBESKE OBITELJI.

Svi koji na svoje ruke primaju, odnosno svi koji takvo potomstvo iščekuju I SAMI ĆE POSTATI ČLANOVI I DIONICI TAKVE OBITELJI I TAKVOG POTOMSTVA, i primit će UTJEHU NEBESKOGA.

To je iskusio i starac Šimun, i starica proročica Ana: Hvalila je Boga i svim koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala je o djetetu. (Lk 2, 38)

Pridružimo se i mi danas takvom iščekivanju, takvoj Obitelji, upirući pogled u smjeru koji nam Bog pokazuje, s punim povjerenjem.

 

Sa stranice dominikanci.hr