Naslovnica Crkva Potrebna nam je nova protureformacija u sakralnoj umjetnosti i arhitekturi

Potrebna nam je nova protureformacija u sakralnoj umjetnosti i arhitekturi

606
0
skulptura
skulptura Pietra Le Grosa "Trijumf vjere nad herezom": Marija izgoni M. Luthera i J. Hussa iz Raja, Isusovačka crkva Il Gesù u Rimu

Potrebna nam je nova protureformacija u sakralnoj umjetnosti i arhitekturi. Kakav je bio učinak Reformacije?

Prvo, zagovarao je ikonoklazam, odbacivanje prikazivanja ljudskog lika u religijskoj umjetnosti. Drugo, preusmjerio je bogoslužje, tako da su ljudi okupljeni oko propovjedaonice umjesto oltara, a krstionica je postajala važnija od svetohraništa. Istodobno je smanjena razlika između svećenika i laika, stvarajući više jednakosti i smanjujući hijerarhiju.

Treće, reformacija je podučavala funkcionalistički pogled na bogoslužje, odbacujući sve što se smatralo “nepotrebnim”. Na primjer, oltar mora biti ogoljen, a crkve dizajnirane prema kapacitetu sjedala, s preglednošću kao u kazalištu. Četvrto je uzdizanje svakodnevnog nad svetim. Crkve se više smatralo dvoranama za sastanke nego svetim mjestima. Osmišljene su da budu intimne, a ne lijepe.

A što smo proživjeli posljednjih šezdeset godina? Drugu reformaciju, samo što je ova došla iznutra. Sve četiri gore navedene točke karakteriziraju gradnju većine katoličkih crkava od 1960. godine.

A što nam treba kao odgovor? Druga protureformacija. I to onakva koja će učiti od prve protureformacije iz šesnaestog i sedamnaestog stoljeća tako da stvorimo kreativan i ozbiljan odgovor na ikonoklazam, funkcionalizam, egalitarizam i “svagdašnjost” našeg vremena.

Nova protureformacija

I to ne samo u izgradnji naših crkava i naših ideja o sakralnoj arhitekturi. U protureformaciji biskupima je zapovjeđeno da se vrate u svoje biskupije i da se brinu za svoje stado, da postanu glavni učitelji biskupije. Svećenici su svakodnevno slavili misu, laici su dolazili na misu i češće primali pričesti, a promoviralo se i bolje propovijedanje i češće ispovijedanje. Euharistijsko klanjanje bilo je naglašeno spajanjem svetohraništa s oltarom, kao i četrdesetsatnom pobožnošću. Stavljen je novi naglasak na katehezu i obrazovanje, uključujući otvaranje sjemeništa za obuku svećenika.

Ta su zbivanja potaknula Crkvu da obnovi svoju predanost i učini svoje crkve i liturgiju lijepima poput same Vjere. Koristila je umjetnost, arhitekturu, glazbu i liturgiju kako bi privukla sve u crkve, a zatim uzdizala umove ka vječnim stvarima.

Danas nam je potrebna arhitektura koja može učiniti to isto kao odgovor na drugu reformaciju.

Nastavite čitati članak o potrebi nove protureformacije u sakralnoj umjetnosti i arhitekturi objavljen u Crisis Magazine.