Naslovnica Crkva Povlađivanje i religijski bućkuriš

Povlađivanje i religijski bućkuriš

894
0

Može li prorok šutjeti na bućkuriše koji nam se žele servirati u vremenu u kojem živimo? Božji prorok ne može šutjeti, jer njega Božja sila nuka govoriti: „…bilo to zgodno ili nezgodno.“

Zadaća Božjeg proroka je uvijek nastupati protiv uljuljanosti u samodopadnost, protiv izjednačavanja, protiv sinkretističkog očijukanja u kojem se sprema bućkuriš obmane…

Ti bedra svoja opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ti zapovjedim.

Zadaća je proroka govoriti drugima ono što Bog traži od njega, a ne ono što drugi očekuju i žele čuti od njega.

1 Kor 12, 31 – 13, 13.

Sva naša djela bez ljubavi Božje u nama odlaze u vjetar, ništa ne vrijede. Krepost ljubavi je mjerilo naše poslušnosti Bogu, i mjerilo korištenja primljenim darovima.

Lk 4, 21-30

I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Od onih koji povlađuju do onih koji su te spremni strmoglaviti kratak je put. To se dogodilo, na sličan način, u Nazaretu…

Isus ne želi skrivanja iza povlađivanja, iza čopora, iza veze, iza tajnih društava i migova, iza novca, moći i titula, jer sve to ništa ne govori o tebi kao osobi. Kakva je vrijednost nekoga kao osobe pokazuje nečija spremnost na razotkrivanje stanja srca…

Da bismo postali Božja zajednica moramo najprije prestati živjeti kao čopor, i osobno se suočiti s tamom svoga života. Tek nakon toga slijedi ispravan ulazak u Božju zajednicu…

POVLAĐIVANJE I POSLANJE PROROKA… PROTIV RELIGIJSKOG BUĆKURIŠA…

Tamo gdje se puno govori o ljubavi (i toleranciji), a gdje Bog (koji se objavio u Isusu Kristu) nije njezin korektor, priprema se zabluda u vidu religijske obmane… Gdje je puno povlađivanja u pozadini su mnoga skrivanja iz kojih vreba opasna zvijer.

A svaki pravi prorok je dobar samo dok šuti… No, čim progovori spreman je za odstrel, treba ga strmoglaviti. „Zato mu je bolje šutjeti!“

Kaže nedavno jedan gospodin nakon svete mise: “Velečasni, nemojte istinu govoriti tako direktno, jer mogao bi se netko uvrijediti.”

A kakva postaje istina koju bi trebalo omekšati radi osjetljivih ušiju?! I kome bi služio takav omekšivač prostora ljubavi…?!

Ako čovjek šuti na obmanu počinje se navikavati na nju i spreman je za otpad.

PROTIV RELIGIJSKOG BUĆKURIŠA…

Znate li što je bućkuriš?

To je kad se u istu posudu pokuša staviti ono što se međusobno ne uklapa, i tako se dobije bezlična smjesa koju bi onda trebalo pojesti, iako ti se na sami izgled okreće želudac… A praviti se da je s tim sve u redu znači pristati jesti bućkuriš… Kako će mozak nakon toga reagirati?!

Može li prorok šutjeti na bućkuriše koji nam se žele servirati u vremenu u kojem živimo? Božji prorok ne može šutjeti, jer njega Božja sila nuka govoriti: „…bilo to zgodno ili nezgodno.“

Današnje prvo čitanje (Jr 1, 4-5. 17-19) govori nam o pozivu proroka, ali i o beskompromisnoj prorokovoj zadaći (prorok ne pada na spinove)…

On je poslan svim narodima i nosi im univerzalnu Božju poruku kojoj nema alternative i koja se ne da ublažiti alternativnim putevima, niti omekšati lažnom tolerancijom ili pričom o tome kako je važno da smo svi dobri, da svi vjerujemo u ljubav i sl.

„Neka se svatko drži svoga i to je to.“, reče, zadovoljno se smješkajući, čudno odjeveni gospodin, nakon jednog međureligijskog susreta na kojem Isus nije ni spomenut (te je svatko svakom mogao bez straha povlađivati).

Onom slatkorječivom i laskanju uvježbanom mladiću Gospodin je odgovorio: „Zašto me zoveš dobrim? Samo je Bog dobar“ (vidi Mk 10, 18). To je bio otrežnjujući trenutak koji je razotkrio stvarne namjere bogatog mladića, ali i stanje njegova srca…

A baš tako je djelovao i Isusov nastupni govor u Nazaretu iz današnjeg evanđelja za one koji „su mu povlađivali“ (vidi Lk 4, 22) samo da ne ide dalje, da ne dira u njih i da se sve zadrži na razini ugodnog očijukanja (gdje smo svi jedni drugima dobri, lijepi i ugojeni, te da samo nastavimo biti tu gdje jesmo).

Zadaća Božjeg proroka je uvijek nastupati protiv uljuljanosti u samodopadnost, protiv izjednačavanja, protiv sinkretističkog očijukanja u kojem se sprema bućkuriš obmane…

Nije istina kako se mi spašavamo svojom dobrotom (jer je uistinu dobar samo Bog), nekakvim novim bratstvom i jedinstvom (bez zadaće naviještanja evanđelja Kristova svim narodima) i nekakvim religijskim kružokom u kojem svatko sa sobom nosi svoj simbolić i kipić smješkajući se za nekakav zajednički „selfi“.

Tako se navjestitelju oduzima njegovo misionarsko poslanje, a univerzalna poruka spasenja postaje tek jedna od mnogih, a Isus kao jedini Put postaje tek jedan od puteva…

Nasuprot svakom takvom pokušaju Bog šalje svoga proroka na pozornicu kako bi svima iz takvog kružoka progovorio Božju poruku koja se ne da svesti u okvire „religijskog bratstva i jedinstva“, pa iako ga strmoglavili…

Ta poruka glasi i danas jednako otrežnjujuće: „Mi propovijedamo Krista raspetoga… Božju snagu i Božju mudrost…“, s pozivom na obraćenje i vjerom u Evanđelje.

Bog nam zato zapovijeda da govorimo jasno ono što smo primili od njega kao zadaću, a ne ono što bi od nas očekivala medijska klijentela (kako bi nam aplaudirali i divili nam se).

Nasuprot svakom povlađivanju, svjetionik na pučini mora ostati to što jest, inače prestaje to biti. Za Božju stvar očekuj biti tretiran kao Jeremija!

Zahtjev Božji u proroku uvijek je opozicija slušateljima, jer on odbija povlađivanja i lažne kompromise po cijenu zatajenja istine…

Na jednom zgodnom crtežu netko je naslikao dva štanda s ponudama. Na jednom je pisalo „NEUGODNA ISTINA“, a na drugom „UGODNA LAŽ“. Pred onim prvim štandom stajalo je samo par ljudi, a pred onim na kojem je pisalo „ugodna laž“ stajao je dugački red ljudi.

Isus je u Nazaretu suočio slušatelje s „NEUGODNOM ISTINOM“ iako su ga oni željeli zaustaviti povlađivanjem u prvom dijelu njegova nastupa.

Oni su bili spremni gledati i njegova čudesa i sve drugo…, ali nisu bili spremni na skidanje maski… Oni su bili spremni radije strmoglaviti Isusa nego da bude doveden u pitanje njihov položaj …

TRULI KOMPROMISI I SLADUNJAVE FIGURICE PROTIVNICI SU ISTINE I PROROČKOG POSLANJA…

LJUBAV JE HEROJSKA KREPOST A NE RODBINSKO I MJESNO POVLAĐIVANJE…

sa stranice dominikanci.hr