Naslovnica Društvo Problem nije u mladima nego u roditeljima

Problem nije u mladima nego u roditeljima

917
0
Podijeli objavu

Sva nastojanja moderne Crkve na Zapadu da se usredotoči na mlade je u glavnom velika pogreška. Dapače, današnji temeljni problem mladih u Crkvi je zapravo siromašan katolicizam njihovih roditelja. Velika većina katoličkih roditelja ne prepoznaje prvo načelo odnosa prema djeci i mladima i svoju ulogu u tome. Navest ću ovo načelo iz Knjige izreka: “Upućuj dijete prema putu kojim ima ići, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” (22,6).

To ne znači da neće biti iskušenja koje bi mlade ljude moglo udaljiti od kršćanskih vrijednosti, čak i u vrlo dobrim obiteljima, osobito u sekularnoj kulturi koja značajno ugrožava življenje ozbiljnog kršćanstva. No, to znači da ne postoji učinkovit način dopiranja do mladih, dok su mladi, ako njihovi roditelji nisu temeljito i aktivno angažirani u njihovom odgoju kako bi bili sretni, dobro prilagođeni katolici koji su i u današnje vrijeme spremni živjeti svoju vjeru kao nešto normalno čak i u neprijateljskom okruženju.

Nažalost, ogromna većina odraslih katolika, barem na Zapadu, nije ni sama spremna živjeti predano svoju vjeru u neprijateljskom okruženju, a još manje je spremna na sve žrtve potrebne za odgoj svoje djece s pravom predanošću. Još gore, čak ni velik broj katolika koji redovno nedjeljom dolaze na misu, nisu značajno poticani, od strane svojih svećenika i biskupa, na življenje svoje vjere u neprijateljskom okruženju. Često – možda i najčešće – oni ih potiču samo da čine one stvari koje odobrava šira kulturna sredina (kao što je velikodušnost prema siromašnima). Rijetko ih se potiče da budu vjerni Kristu u svim segmentima života – bez obzira na pritiske i ponude dominantne kulture.

Istina o mladima je jednostavna: Djeca koja odrastaju će biti korak dalje od predanosti Kristu nego što su to bili njihovi roditelji, što je normalna posljedica neobuzdanog kulturalnog odstupanja. Bez prvotnog razmatranja što znači biti odrasla katolička osoba, a osobito što znači biti katolički roditelj, sazvati sinodu na kojoj će se slušati samo mlade, riskira da postane poput svega ostalog u suvremenom katoličanstvo. Recimo to tako: čitati znakove vremena i znati se postaviti prema njima kao kršćanin nije isto što i prilagoditi se tim znakovima vremenima.

Moramo zapamtiti što nam je Gospodin rekao:
Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć!” [Otk 3,15-16]

Nadam se da će ove godine Sinoda o mladima biti plodonosna. Može se učniti puno dobroga. No, moje je mišljenje da smo sve posložili naopako. Crkva, kao i svi drugi u društvu, voli reći kako su djeca budućnost. Ali ni budućnost ni prošlost ne postoje, a ništa nećemo postići u sadašnjosti sve dok se pretvaramo da mladi mogu postati aktivni katolici, a da nisu formirani od istinski katoličkih roditelja koji su u stanju podići doista katoličke obitelji.

Prema članku A Church of kids: Will the Synod on Youth get it backwards? objavljenom u CatholicCulture.org