Naslovnica Crkva Problemi se moraju rješavati iskreno i direktno

Problemi se moraju rješavati iskreno i direktno

807
0

Nadbiskup Philadelphije, Charles J. Chaput, OFM Cap. je 2015. godine, prilikom Papinog pohoda u SAD-u, bio domaćin Svjetskog susreta obitelji, a odigrao je važnu ulogu na obje Sinode o obitelji. Na kraju druge Sinode izabran je s najviše glasova biskupa za voditelja prijelaznog Vijeća prije zasjedanja slijedeće biskupske Sinode.

U nedavnom intervju za Catholic World Report nadbiskup Chaput odgovara na mnoga zanimljiva pitanja, a izvojit ćemo ona vezana uz apostoslku pobudincu Amoris Laetitia:

CWR: Nastavlja se rasprava i polemika vezana uz dvije Sinode o obitelj i papinu Apostolsku pobudnicu, Amoris Laetitia. A sada su četiri kardinala, uključujući i kardinala Raymonda Burkea, zamolila Svetog Oca za pojašnjenje ključnih točaka u tom tekstu. Zašto mislite da je došlo do tolike napetosti oko Amoris Laetitia? Kako ste vi radili na provedbi Amoris Laetitia u Philadelphiji?

Nadbiskup Chaput: U Europi i Sjevernoj Americi smo imali 50 godina seksualne revolucije. Kršćanska uvjerenja o braku, obitelji, seksualnom identitetu i seksualnom ponašanju često se zanemaruju ili kritiziraju. Okolna kultura nije prijateljski raspolažena prema Evanđelju. Dakle, ljudi su napeti. Bore se u okolini punoj konfuzija i nejasnoća o tim problemima. Ali imajte na umu da nejasnoće oko pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane osobe u civilnom braku utječu na naše razumijevanje ne samo jednog, nego dva sakramenta: brak i Euharistiju.

Papino zalaganje za integritet braka i obitelji je vrlo očit. Vidio sam ga izbliza prošle godine na Svjetskom susretu obitelji. Jačanje braka i obitelji je cijela svrha Amoris Laetitia. Ako dokument ima elemente koje neki ozbiljni katolički intelektualci smatraju nejasnima, onda se problemi moraju rješavati iskreno i direktno. Razlike i rasprave među biskupima oko prijema dokumenta su vjerojatno potrebne radi njegove pravilne ugradnje u život Crkve.

Naše vlastite biskupijske smjernice za Amoris Laetitia, objavljene još u srpnju, proizlaze iz vrlo temeljitih konzultacija. One su dobro primljene. Drugi lokalni biskupi su preuzeli slične korake, i nadam se kako će i ostali učiniti isto. Odgovornost je mjesnog biskupa da upravlja i naučava.

Prenosimo odlomak iz smjernica koje je Nadbiskup Chaput objavio za svoju biskupiju:

Mogu li rastavljene i ponovno ‘vjenčane’ osobe u civilnom braku primati sakramente?
Općenito govoreći, kršteni članovi Crkve su, u principu, uvijek pozvani na primanje sakramenata. Vrata ispovjedaonice su uvijek otvorena za raskajano i skrušeno srce.
Što sa Svetom pričesti?
Svaki katolik, a ne samo rastavljeni i ponovno vjenčani, mora sakramentalno ispovijedati sve ozbiljne grijehe kojih su on ili ona svjesni, s čvrstom namjerom da će se promijeniti, prije primanja Euharistije. U nekim slučajevima, subjektivna odgovornost osobe za učinjena djela može biti smanjena. Ali osoba se i dalje mora pokajati i odreći grijeha, s čvrstom odlukom da će se promijeniti. Što se stiče razvedenih i ponovno vjenčanih, Crkveno učenje zahtijeva od njih da se suzdrže od seksualne intimnosti. To vrijedi čak i ako moraju (zbog brige za djecu) i dalje živjeti pod istim krovom. Potrebno je da rastavljeni i ponovno ‘vjenčani’ u civilnom braku odluče živjeti kao brat i sestra kako bi primili pomirenje u Sakramentu pokore, što onda može otvoriti put prema Euharistiju. Takve pojedince treba ohrabrivati da pristupaju sakramentu pokore redovito, da preko ovog sakramenta pribjegnu velikoj Božjoj milosti ako ne uspiju živjeti u čistoći.
Ovo je za mnoge teško učenje, ali bilo što drugo zavarava ljude o naravi Euharistije i Crkve. Milost Isusa Krista je više od pobožnog klišeja; ona je stvarno i vrlo snažno sjeme za promjenu srca koje mu vjeruje. Životi mnogih svetaca svjedoče o milosti koja može od velikih grešnika, po snazi unutarnje obnove, ugraditi u njih svetost života. Pastiri i svi koji rade u službi Crkve trebaju neumorno promicati nadu u ovo otajstvo spasenja.

Izvor